11.11. do 13.11.
Vjera koja postaje život
Ova trodnevnica poziva na susret s Bogom po primjeru svetoga Nikole Tavelića: na obnovu vjere koja se očituje u svakodnevnoj vjernosti, na hrabrost svjedočenja prožetu ljubavlju i na darivanje života u zajedništvu s drugima.
Sveti Nikola Tavelić, franjevac i svećenik iz Šibenika, svoj je misionarski put živio u Bosni i Svetoj zemlji. U Jeruzalemu je 14. studenoga 1391. podnio mučeništvo zajedno s franjevcima Deodatom iz Ruticinija, Petrom iz Narbone i Stjepanom iz Cunea. Papa Pavao VI. proglasio ih je svetima 21. lipnja 1970. godine. Njihovo zajedničko svjedočanstvo ostaje poziv Crkvi da pripadnost Kristu zahvati čitav život.
Zajednički početak svakoga dana
- U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Bože, Oče dobrote, dolazim pred tebe sa svime što živim i nosim u srcu. Ti poznaješ moju vjeru i moje sumnje, moju želju za dobrom i slabosti kojima se ponovno vraćam. Po zagovoru svetoga Nikole Tavelića otvori moje srce djelovanju Duha Svetoga, da tvoja riječ u meni pronađe prostor i postane život. Daj mi milost iskrenosti pred tobom, hrabrost za obraćenje i ustrajnost u ljubavi. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
U tišini izreci svoju nakanu i nekoliko trenutaka ostani u Božjoj prisutnosti.
PRVI DAN - 11.11.
Vjernost Bogu u običnom danu
Božja riječ: Polako pročitaj Lk 16,10–13 i razmotri Isusov poziv na vjernost u najmanjemu.
Razmatranje: Moja svakodnevica kao mjesto susreta s Bogom
Prije nego što je Nikola Tavelić posvjedočio vjeru mučeništvom, živio je redovničku svakodnevicu. Crkveni životopis opisuje kako su on i njegova trojica drugova osam godina u samostanu na Sionu živjeli prema Pravilu svetoga Franje, obavljajući povjerene poslove i služeći na svetim mjestima. Njihovu završnom svjedočanstvu prethodile su godine zajedničkoga života i služenja.
Dok razmišljam o tome, postaje mi jasnije da se i moj odnos s Bogom oblikuje kroz ono što svakoga dana ponavljam. Možda čekam mirnije razdoblje kako bih počeo ozbiljnije moliti, drukčije okolnosti kako bih imao više strpljivosti ili neki snažan duhovni doživljaj kako bih se odlučnije predao Gospodinu. A upravo ovaj dan, sa svojim obvezama i ograničenjima, prostor je u kojem me Bog već čeka. Susret s njim može započeti usred posla, u razgovoru koji zahtijeva pozornost ili u trenutku kada trebam odustati od grube riječi.
Svetost se produbljuje kada ljubav postane razlog mojih postupaka. Mogu izvršiti sve obveze, a da pritom ljudi pokraj mene osjete samo moju napetost. Mogu mnogo služiti, a u sebi neprestano računati koliko se drugi trebaju diviti mojem trudu. Zato me primjer svetoga Nikole potiče da pred Bogom promotrim i ono skriveno: s kakvim srcem radim, što očekujem zauzvrat i kako reagiram kada moje zalaganje ostane neprimijećeno.
U obitelji se moja vjera očituje u načinu slušanja, u spremnosti da preuzmem svoj dio odgovornosti i u strpljivosti prema tuđoj sporosti. Na poslu poprima oblik poštenja, savjesnosti i poštovanja prema čovjeku od kojega nemam nikakve koristi. U bolesti ili starosti može postati tiha molitva predanja, prihvaćanje pomoći i povjerenje da moj život ima dostojanstvo i onda kada više ne mogu činiti ono što sam nekoć mogao.
Takva vjernost traži oslonac u Bogu. Kada molitvu stalno odgađam, moje se srce lakše zatvara u brige i vlastita očekivanja. Potrebno mi je vrijeme u kojem pred Gospodinom prestajem dokazivati svoju vrijednost i dopuštam da me njegova ljubav obnovi. Iz toga susreta mogu ponovno krenuti prema drugima, s više slobode i manje potrebe da se sve odvija prema mojoj zamisli.
Danas mogu prihvatiti da se moj put svetosti nalazi upravo ondje gdje živim. Bog mi povjerava stvarne ljude i stvarne dužnosti, a njegova milost prati moj slobodan odgovor. Jedna pažljivo izgovorena riječ, savjesno dovršen posao ili iskreno traženje oproštenja mogu postati mjesto dubokoga obraćenja.
Ispit savjesti
Pred tobom, Gospodine, promatram svoje obične dane. Gdje te redovito ostavljam na posljednjem mjestu? Koja se obveza zbog moje nemarnosti neprestano prebacuje na druge? Kako se odnosim prema ukućanima kada sam umoran i kada nitko ne vidi moje ponašanje? Prepoznajem li trenutke u kojima služim radi pohvale, a zatim zamjeram jer je nisam dobio? Molim te da mi pokažeš jedno područje života u kojem danas trebam postati vjerniji i da mi podariš snagu za konkretan korak.
Molitva
Gospodine Isuse, ti poznaješ težinu svakodnevice i umor ljudskoga srca. Uđi u moje obveze, odnose i brige te me nauči ljubiti ondje gdje mi je to najteže. Oprosti mi dobro koje stalno odgađam i grubost koju opravdavam umorom. Obnovi u meni radost molitve i daj da se moje služenje hrani tvojom blizinom.
Sveti Nikola Taveliću, zagovaraj me da ustrajem u dobru i onda kada nema vidljivih plodova. Isprosi mi srce koje se raduje vjernosti Bogu i koje u svakodnevnim dužnostima prepoznaje priliku za ljubav. Amen.
Duhovni poticaj za danas
Odaberi jednu dužnost koju odgađaš ili jedan odnos u kojem nedostaje pažnje te danas učini konkretno dobro. Učini ga svjesno, prikazujući Bogu trud koji zahtijeva, a navečer mu zahvali za priliku da ljubav postane djelo.
- Oče naš. Zdravo Marijo. Slava Ocu.
Sveti Nikola Taveliću, moli za nas.
DRUGI DAN - 12.11.
Hrabrost vjere i blagost srca
Božja riječ: Polako pročitaj 1 Pt 3,14–16 i zadrži se na pozivu da razlog svoje nade iznosimo blago i s poštovanjem.
Razmatranje: Što moj život govori o Kristu?
U homiliji prigodom kanonizacije Pavao VI. otvoreno je razmotrio težinu i povijesnu uvjetovanost postupka četvorice franjevaca. U njihovu je predanju prepoznao ljubav i želju za spasenjem drugih, uz ozbiljno propitivanje načina na koji su izložili život opasnosti. Njihov primjer zato traži razlučivanje: vjernost Kristu treba nas voditi prema hrabroj ljubavi, uz poštovanje dostojanstva svakoga čovjeka.
Pred tim svjedočanstvom pitam se koliko moja vjera oblikuje odluke koje imaju cijenu. Lako mi je govoriti o povjerenju u Boga dok zbog toga ništa ne gubim. Teže je ostati pošten kada nepoštenje donosi korist, stati uz nepravedno optuženu osobu ili priznati pripadnost Kristu u društvu koje vjeru ismijava. U takvim trenutcima otkrivam koliko mi je važno tuđe odobravanje i koliko me strah može udaljiti od savjesti.
Ponekad Krista prešućujem ponašanjem. Izgovaram da vjerujem, a pristajem na ogovaranje kako bih pripadao skupini. Znam da neka šala ponižava drugoga, ali se ipak pridružujem smijehu. Prepoznajem nepravdu, a uvjeravam se da se mene ne tiče. Takvi mali ustupci postupno navikavaju srce da mir traži u prilagođavanju, umjesto u vjernosti istini.
Postoji i kušnja da vjeru branim iz povrijeđenosti i ljutnje. Tada želja da pobijedim u raspravi može postati snažnija od brige za osobu s kojom razgovaram. Potrebno mi je razlučivanje kako bih prepoznao što pokreće moje riječi. Ljubav prema istini uključuje spremnost na slušanje, strpljivo objašnjavanje i priznanje vlastite pogreške. Kada nekoga ponizim, potrebno je tražiti oproštenje čak i ako je sadržaj mojega stava bio ispravan.
Sveti Nikola upućuje me na ozbiljnost pripadnosti Kristu. Vjera zahvaća moju slobodu, način postupanja s novcem, odnose, odgovornost i govor. Njezino svjedočanstvo postaje uvjerljivije kada ljudi u mojoj blizini mogu osjetiti sigurnost: da ih neću izdati radi koristi, iskoristiti njihovu slabost ili odbaciti zato što misle drukčije. Takva dosljednost otvara prostor u kojem se i riječ o Bogu može čuti s povjerenjem.
Za tu hrabrost trebam Duha Svetoga. On me može osloboditi pretjerane potrebe za prihvaćanjem i pomoći mi da strah predam Kristu. Mogu osjećati nelagodu i ipak postupiti prema savjesti; mogu biti povrijeđen i ipak izabrati riječ koja čuva dostojanstvo drugoga. Svaki takav odgovor mali je pristanak da Krist oblikuje moje srce.
Ispit savjesti
Gospodine, pokaži mi gdje iz straha pristajem na ono što prepoznajem kao pogrešno. Čije mi je odobravanje postalo toliko važno da zbog njega zanemarujem savjest? Kako govorim o ljudima druge vjere ili drukčijega uvjerenja? Jesam li svojim nastupom nekome otežao povjerenje u tebe? Daj mi jasno vidjeti kada trebam progovoriti, kada pažljivije poslušati i kada ponizno priznati vlastitu krivnju.
Molitva
Duše Sveti, Duše istine i ljubavi, ojačaj u meni slobodu Božjega djeteta. Daj mi hrabrost za dobro koje traži odricanje i mudrost za riječ koja može pomoći. Oslobodi me straha od tuđega mišljenja i potrebe da uvijek budem u pravu. Kada govorim o Kristu, neka moje ponašanje bude u skladu s njegovim evanđeljem.
Sveti Nikola Taveliću, isprosi mi postojanost u vjeri i blagost srca. Zagovaraj sve koji zbog vjere trpe prijetnje, zatvor ili nasilje. Neka im Gospodin bude blizu, neka ih zaštiti i neka po ljudima dobre volje pronađu konkretnu pomoć. Amen.
Duhovni poticaj za danas
Prepoznaj situaciju u kojoj trebaš postupiti prema savjesti: zaustaviti ogovaranje, odbiti nepošten zahtjev, priznati pogrešku ili mirno izreći svoje uvjerenje. Prije toga kratko zazovi Duha Svetoga i zamoli ga da tvoj postupak bude prožet ljubavlju.
- Oče naš. Zdravo Marijo. Slava Ocu.
Sveti Nikola Taveliću, moli za nas.
TREĆI DAN - 13.11.
Nada koja izgrađuje zajedništvo
Božja riječ: Polako pročitaj Rim 12,9–18 i razmotri poziv na iskrenu ljubav, postojanost u molitvi i zauzimanje za mir.
Razmatranje: Moj život kao dar drugima
Uz Nikolu Tavelića Crkva časti i njegovu trojicu drugova. Razmišljajući o njihovu zajedničkom svjedočanstvu, fra Ivan Bradarić vraća pozornost na poziv današnjim vjernicima: svjetlo svetosti treba nastaviti svijetliti u životu Crkve i naroda. Sjećanje na sveca dobiva svoj plod kada potakne novu vjernost Kristu.
Pred njihovim zajedništvom promatram način na koji živim svoje odnose. Mogu mnogo razmišljati o vlastitom duhovnom napretku, a pritom previdjeti čovjeka kojemu je potrebna moja blizina. Mogu tražiti snažna iskustva u molitvi, dok netko u mojoj kući čeka da ga saslušam. Bog me vodi prema zrelosti koja se očituje u sposobnosti primanja i darivanja ljubavi, u odgovornosti za zajednicu i u prihvaćanju da mi drugi mogu pomoći rasti.
Zajedništvo otkriva moje slabosti jer me susreće s ljudima koji imaju drukčiji ritam, osjetljivost i način razmišljanja. Tada postaje vidljivo koliko lako zamjenjujem vlastite želje s Božjom voljom. Ako sve mora biti prema mojem prijedlogu, teško ću se radovati darovima drugih. Kada dopustim da netko drugi učini dobro na drukčiji način, moje srce dobiva priliku osloboditi se potrebe za nadzorom i rasti u povjerenju.
Posebno je zahtjevno čuvati nadu kada izostaju očekivani plodovi. Možda dugo molim za obraćenje bliske osobe, ozdravljenje, pomirenje ili rješenje neke teškoće. S vremenom se može javiti pitanje ima li smisla nastaviti. Pred Kristom smijem iskreno izreći umor i žalost. Njegova me prisutnost može održati dok odgovor još ne vidim, a sakramentalni život, molitva i pomoć drugih mogu postati oslonci kroz razdoblje čekanja.
Nada me poziva da nastavim činiti dobro koje je danas moguće. Dok molim za pomirenje, mogu preispitati svoj doprinos sukobu. Dok molim za usamljene, mogu nekoga nazvati. Dok Bogu preporučujem obitelj, mogu u razgovor unijeti više strpljivosti. Tako molitva postupno zahvaća moje odluke i otvara me suradnji s milošću koju tražim.
Mučeničko svjedočanstvo stavlja preda me i pitanje smisla života. Čemu dajem svoje vrijeme i snagu, kakav trag ostavljam u ljudima i što želim predati onima koji dolaze nakon mene? U svjetlu vječnosti i mala djela ljubavi dobivaju dubinu. Bog vidi strpljivost koja je nekome sačuvala mir, molitvu izgovorenu u nemoći i pomoć pruženu bez svjedoka. U njegovim rukama i moj ograničen život može postati blagoslov.
Ispit savjesti
Oče, pokaži mi kako sudjelujem u životu svoje obitelji, župe i zajednice. Radujem li se dobru koje dolazi preko drugih ili me tuđi darovi čine nesigurnim? Postoji li osoba koju zbog stare zamjerke stalno promatram kroz njezinu pogrešku? Znam li zatražiti pomoć i dopustiti da netko bude oslonac mojoj slabosti? Predajem ti i nakanu na koju dugo čekam odgovor; pomozi mi da u tome čekanju ostanem otvoren ljubavi i dobru koje danas mogu učiniti.
Molitva
Bože, Oče naš, hvala ti što me pozivaš živjeti u zajedništvu svoje Crkve. Iscijeli u meni ono što me zatvara pred drugima i nauči me primati njihove darove sa zahvalnošću. Daj mi poniznost za traženje pomoći, velikodušnost za služenje i strpljivost za odnose koji zahtijevaju vrijeme.
Sveti Nikola Taveliću i sveti mučenici Deodate, Petre i Stjepane, zagovarajte naše obitelji, župe i zajednice. Molite za one koji žive u osamljenosti, za obitelji pogođene sukobima i za sve kojima je teško ponovno se nadati. Vašemu zagovoru osobito povjeravam ovu nakanu: ovdje izreci svoju nakanu. Isprosite mi pouzdanje u Božju dobrotu i spremnost da prihvatim njegovu pomoć, uključujući onu koja dolazi na način koji nisam očekivao. Amen.
Duhovni poticaj za danas
Obrati se osobi kojoj bi tvoja pažnja mogla donijeti ohrabrenje. Saslušaj je i razmotri kako joj možeš konkretno pomoći, a zatim je uključi u svoju molitvu. Ako postoji mogućnost pomirenja, zamoli Boga da ti pokaže razborit prvi korak.
- Oče naš. Zdravo Marijo. Slava Ocu.
Sveti Nikola Taveliću i sveti drugovi mučenici, molite za nas.
Završna molitva trodnevnice
Gospodine Isuse Kriste, hvala ti za ove dane molitve i za svjedočanstvo svetoga Nikole Tavelića i njegovih drugova. Daj da riječ koju sam razmatrao nastavi djelovati u mojoj svakodnevici i da se donesene odluke ukorijene u tvojoj milosti.
Obnovi moju vjeru ondje gdje je oslabjela, pročisti moje nakane i ojačaj me za dobro koje mi povjeravaš. Kada posustanem, podigni me svojim milosrđem i vrati me molitvi, sakramentima i zajedništvu Crkve. Nauči me govoriti istinu s ljubavlju, služiti s poniznošću i čuvati nadu u teškoćama.
Po zagovoru svetoga Nikole Tavelića blagoslovi naš narod, čuvaj obitelji i podigni nova zvanja u svojoj Crkvi. Zaštiti progonjene, utješi ožalošćene i potakni nas na djelatnu brigu za potrebne. Neka moj život, u okolnostima koje mi povjeravaš, postane sve slobodniji odgovor na tvoju ljubav. Ti koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.
Sveti Nikola Taveliću, moli za nas.
Sveti Deodate, sveti Petre i sveti Stjepane, molite za nas.
- U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.