OSMI DAN - 08.11.
Razmatranje nadahnuto drugim, trećim i četvrtim poglavljem Pravila svetoga Benedikta, prilagođeno osobnoj formaciji svakoga vjernika.
Slušanjem se oslobađati samovolje
Benediktova misao da Gospodin često mlađemu objavljuje ono što je najbolje dovodi u pitanje moju sigurnost da već znam odgovor. Bog mi može progovoriti po osobi od koje to ne očekujem, osobito ako joj dopustim govoriti bez žurbe da njezine riječi uklopim u svoje zaključke. Slušanje tako postaje duhovna vježba u kojoj priznajem da mi je potrebno zajedništvo i da istinu ne posjedujem samostalno.
Samovolja se može skrivati i iza pobožnih razloga. Mogu se toliko vezati uz vlastitu zamisao dobra da izgubim sposobnost razlučivanja, a svaki drukčiji prijedlog doživim kao smetnju Božjem planu. Zato svoje nadahnuće trebam donositi u molitvu i biti spremno srce izložiti provjeri. Način na koji podnosim neslaganje često otkriva koliko mi je stalo do Božje volje, a koliko do potvrde mojega mišljenja.
Poslušnost raste iz povjerenja u Boga i traži razboritost. Ona me uči prihvaćati opravdano vodstvo i zajedničke odluke, uz trajnu odgovornost savjesti. Nijedna ljudska vlast ne može opravdati zahtjev za grijehom ili prikrivanjem zlostavljanja. Ondje gdje postoji odgovornost za vođenje, postoji i obveza slušanja, pravednosti i polaganja računa pred Bogom. Takva svijest čuva i osobu koja vodi i osobu koja prihvaća vodstvo.
Ljubav pretvarati u konkretna djela
Benediktova sredstva za dobra djela pokazuju kako ljubav prema Bogu zahvaća cijeli život. Ono što nosim u molitvu nastavlja se u načinu na koji govorim, raspolažem svojim vremenom i odnosim se prema tuđoj potrebi. Svetost dobiva konkretan oblik kada pošteno postupim ondje gdje bih mogao steći nepravednu korist, kada sačuvam tuđi dobar glas ili kada ostanem uz osobu čija patnja traži moju prisutnost.
Milosrđe me izvodi iz vjere koja ostaje zatvorena u mojim doživljajima. U blizini bolesne, siromašne ili ožalošćene osobe susrećem poziv da darujem dio sebe. Ponekad će to biti materijalna pomoć, a ponekad pažnja kojom drugome vraćam iskustvo da nije zaboravljen. Takva djela ne traže pozornicu; njihova je vrijednost u ljubavi kojom odgovaram na stvarnu potrebu.
Post i umjerenost također me osposobljavaju za ljubav jer oslobađaju prostor koji lako zauzmu moje želje. Razborita stega tijela poštuje zdravlje i vlastite mogućnosti te mi pomaže rasti u slobodi. Učim podnositi da svaka potreba ne mora odmah biti zadovoljena, kako bih lakše prepoznao dobro koje traži strpljenje, odricanje i darivanje.
Dopustiti Kristu da ozdravi srce i govor
Benedikt me poziva da ne njegujem zamjeranje i da ne napuštam ljubav. Taj poziv doseže duboko u moje pamćenje, osobito ondje gdje nosim iskustvo nepravde. Pred Kristom mogu iskreno priznati bol i predati mu želju za osvetom, dopuštajući da oproštenje postupno oslobodi moje srce. Pritom mogu zadržati potrebne granice i tražiti zaštitu ili pravednost, jer ljubav poštuje istinu o onome što se dogodilo.
Ozdravljenje srca vidljivo je i u govoru. Mrmljanje i ogovaranje mogu postati navika kojom prenosim vlastiti nemir na druge, a da pritom izbjegavam otvoren i odgovoran razgovor. Kada predam Bogu svoju povrijeđenost, lakše razlučujem što trebam izreći, komu se trebam obratiti i što trebam zadržati u molitvi. Istina tada može biti izgovorena na način koji traži dobro.
Benediktova suzdržanost u govoru potiče me da ponovno otkrijem vrijednost šutnje. U njoj postajem svjesniji pokreta svojega srca i sposobniji čuti drugoga. Pritom kršćanska radost ostaje dragocjen dar: vedrina koja zbližava i olakšava teret života ima svoje mjesto u svetosti, dok me ljubav uči prepoznati trenutak kada šala prelazi u porugu ili ponižavanje.
Živjeti budno u Božjoj prisutnosti
Sjećanje na prolaznost života pomaže mi ozbiljno shvatiti sadašnji trenutak. Ne mogu neprestano odgađati obraćenje, razgovor ili dobro djelo, oslanjajući se na pretpostavku da će uvijek biti vremena. Pred vječnošću jasnije prepoznajem vrijednost onoga što danas biram, a svijest o Božjem sudu potiče me da svoj život povjerim njegovu milosrđu i dopustim mu da me vodi istinom.
Benediktov poziv da zle misli odmah razbijem o Krista mogu živjeti tako da mu ih bez skrivanja donosim. Sama pojava neželjene misli nije isto što i slobodan pristanak na nju. Zato se ne trebam zaplitati u strah zbog svega što prolazi mojom sviješću, nego učiti prepoznati čemu dajem prostor i pristanak. Molitva i razgovor s razboritom osobom mogu mi pomoći da jasnije vidim ono što me zbunjuje i ponovno pronađem oslonac u Kristu.
Svijest da me Bog posvuda vidi želim primati kao poziv na život u njegovoj prisutnosti. Pred njim je poznato i ono što ljudi ne primjećuju: napor oko dobra, suze pokajanja i vjernost u malim stvarima. U tom pogledu mogu pronaći sigurnost da moj život ima vrijednost i onda kada izostanu priznanje i vidljivi plodovi.
Ništa ne pretpostaviti Kristovoj ljubavi
U središtu svih ovih poticaja stoji Benediktova riječ da ništa ne treba pretpostaviti Kristovoj ljubavi. Ona mi pomaže prepoznati pravi smisao duhovne discipline i svakodnevnoga obraćenja. Sve je usmjereno prema dubljem zajedništvu s Isusom, iz kojega primam snagu za život. Molitva, slušanje Božje riječi i sakramentalni život otvaraju me njegovoj milosti, a ustrajnost u ljubavi omogućuje da primljeni dar donosi plod.
Posebno me dotiče upozorenje da ne želim glas svetosti prije nego što svetost zaživi u meni. Mogu se previše baviti time kako me drugi doživljavaju i tražiti potvrdu vlastite duhovnosti. Krist me strpljivo vraća u istinu odnosa s njim, gdje postaje važnije živjeti pred njegovim licem nego ostaviti dojam pred ljudima. Ondje se učim zahvalnosti za dobro i iskrenosti u kajanju, bez potrebe da išta prikrivam.
Svetost pobjeđuje kada Kristu dopuštam da me iznova podigne i povede dalje. Ta pobjeda sazrijeva u svakodnevnom povratku izvoru, u spremnosti da primim njegovu ljubav i surađujem s njom upravo ondje gdje danas živim. Moje okolnosti postaju mjesto posvećenja kada ih otvaram Bogu, vjerujući da njegova milost može preobraziti i ono što se meni čini tvrdim, ranjenim ili neplodnim.
Molitva za otkrivanje izvora svetosti
Gospodine Isuse Kriste, pred tebe donosim svoj život i želju da ti pripadam. Pomozi mi prepoznati koliko mi je potrebna tvoja milost i oslobodi me potrebe da pred tobom održavam sliku vlastite savršenosti. Daj da u tvojoj ljubavi pronađem sigurnost iz koje mogu iskreno pogledati svoje slabosti i prihvatiti put obraćenja.
Duše Sveti, otvori moje srce Božjoj riječi i oblikuj u meni Kristov život. Pouči me slušanju koje poštuje drugoga i poniznosti koja prima istinu. Ondje gdje nosim zamjeranje započni djelo ozdravljenja, a ondje gdje se čvrsto držim vlastite volje daruj mi slobodu da tražim ono što je Bogu milo. Neka se ono što primam u molitvi prepoznaje u mojem govoru, odlukama i djelima ljubavi.
Oče, hvala ti što je tvoja ljubav izvor mojega života. Sve dobro koje u meni raste želim primati sa zahvalnošću i staviti u službu bližnjih. Sačuvaj me u nadi kada susretnem vlastitu slabost i pomozi mi vjerno odgovarati tvojoj milosti. Daj da ništa ne pretpostavim Kristovoj ljubavi i da po tvojoj prisutnosti u meni svetost donosi plod u svijetu. Amen.