Skip to main content
Home
Kateheo
- da Riječ odzvanja u srcu!
Košarica 0 items

Main navigation

  • MOLIMO ZAJEDNO
    • DEVETNICE
      • Devetnica sv. Franji Ašiškom
      • Devetnica sv. Padre Piju
      • Devetnica uoči Velike Gospe
    • TRODNEVNICE
    • 40 DANA SA SV.MIHAELOM
  • SVJEDOCI VJERE
  • DUHOVNOST
    • RIJEČ
    • RAZMATRANJA
      • Sv. Ignacije Lojolski
    • VIDEO
  • OBITELJ I DOM
    • MOLITVE ZA OBITELJ
    • MOLITVE ZA DOMOVINU
  • FORMACIJA
    • DUHOVNE VJEŽBE
    • U ŠKOLI MARIJINOJ
    • SVETOST POBJEĐUJE
  • IZ ŽIVOTA CRKVE
  • WEBSHOP

Breadcrumb

  1. Home

Od okova ropstva do slobode – 1. dio

www.kateheo.hr
Autor teksta
Damir Zukan, kateheo.hr
Foto
Damir Zukan (Most Pašman – Ugljan)
KATEHEO RIJEČ

(Iz nagovora održanog na susretu zajednice Maranatha)

„Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte se ponovno u jaram ropstva!“ (Gal 5,1)

Želiš li izaći iz stanja u kojem se nalaziš?

Dok smo ovdje slavili i osluškivali Gospodina, sjetio sam se jednog razgovora koji mi je prije mnogo godina u Međugorju pomogao da napravim korak prema slobodi. Prolazio sam kroz duhovnu krizu. Svašta se događalo u meni, a jedan me svećenik upitao nešto vrlo jednostavno.
„Želiš li izaći iz stanja u kojem se nalaziš?“
Slušao sam ga i gledao. Naravno da je sve u meni govorilo: „Želim. Želim izaći iz toga. Želim biti slobodan.“ A onda mi je postavio drugo pitanje.
„A što činiš da izađeš iz tog stanja?“
Tu sam ostao zatečen. „A što bih trebao činiti?“ To je bio moj odgovor.

Zašto vam to govorim? Želim s vama podijeliti nešto iz vlastitog života. Prije mnogo godina bio sam depresivan. Imao sam osjećaj manje vrijednosti. Osjećao sam se neprihvaćeno i bio pun straha. Ljudi, nisam mogao ući u običan ured i zatražiti potvrdu, a da me ne uhvati trema. Stalno sam razmišljao o tome što će drugi misliti o meni. Kad bi me netko pitao kako sam, rekao bih da sam dobro. Glumio sam da me prihvate, da me ne odbace.

Bio sam buntovan. Da mi je netko rekao da je ova vesta bijela, ja bih rekao da je crna. 
Samo da se usprotivim, a ni sam nisam znao što mi se sve vrti po glavi. U sebi sam bio agresivan, a izvana miran kao bubica. Ne bih rekao ni riječ, a iznutra sam se raspadao. 
Nosio sam osjećaj krivnje, uspoređivao se s drugima, nosio razne rane i vjerovao lažima poput ovih: „Moram zaslužiti ljubav. Moram biti dobar da bi me netko prihvatio.“ Bilo je tu nezadovoljstva, ovisnosti i još mnogo toga.

To je bio moj život prije Krista. A mnogo toga bilo je prisutno i nakon što je Krist ušao u moj život. U početku mi je sve bilo lijepo. Prava romantika! Ljubav, ptičice, cvijeće, sveti Franjo… Bio sam u sedmom nebu. A iznutra se ništa nije mijenjalo. Sve što sam vam nabrojio i dalje je bilo prisutno, a to je samo dio priče.

„Što činiš da se to promijeni?“ To me svećenikovo pitanje protreslo. Shvatio sam da zapravo ništa ne činim. Živio sam vjeru. Vjerovao sam Isusu i vjerovao sam da je On Bog. Sve sam to prihvaćao u teoriji, a u praksi Mu nisam dopuštao da uđe u ta konkretna područja moga života. U njima sam i dalje bio zarobljen. Zato mi je to pitanje toliko pomoglo: „Želiš li prestati živjeti u tom stanju? Što činiš da iz njega izađeš?“

Svakoga se dana odlučiti za Isusa

Ne znam kakav je vaš duhovni život, ali želim vam postaviti jedno pitanje. 
Zašto sumnjamo u Božju riječ? Možda misliš da u nju ne sumnjaš. Ali kad bismo doista živjeli po Božjoj riječi, naš bi život izgledao drukčije. 
A zašto tako rijetko dovedemo u pitanje laži neprijatelja? Zašto vlastite sumnje tako lako prihvatimo kao istinu i onda po njima živimo?
Svakoga se dana trebam odlučiti za Isusa. Ako mi je danas bilo lijepo i snažno u molitvi, sutra me opet čeka ta odluka. Tako se lako mogu vratiti pod jaram ropstva. 
Ako te Isus oslobodio, nemoj se vraćati na staro. Ono s čime se pred Isusom još trebamo suočiti ostaje prisutno u nama.

Uzmimo primjer agresije. Netko se prema drugima ponaša agresivno, riječima ili postupcima, a onda doživi obraćenje i počne živjeti s Isusom. 
Ako Isusu ne dopusti da dotakne korijen te agresije, ona se vrlo brzo može pokazati i u duhovnom životu. Odjednom drugi moraju moliti kao ja, moraju proći ono što sam ja prošao, moraju raditi kako ja kažem. „Ja najbolje znam.“ Područje se promijenilo, a korijen je ostao.

Isto tako, mogu prestati pušiti, a onda početi pretjerano jesti ili provoditi sate igrajući igrice. Ako se ne pozabavim onim što je u korijenu moje ovisnosti, ona može poprimiti drugi oblik. Zato treba doći do korijena i iščupati ga da više ne donosi plod za kraljevstvo neprijatelja.

Sloboda počinje priznavanjem istine

Što svatko od nas može učiniti već sada? Priznati sebi istinu. 
Svaki put od okova do slobode, svaki proces ozdravljenja i oslobođenja, počinje istinom o sebi. Priznati istinu sebi i priznati je Bogu. Tu počinje promjena.

Početak slobode u Kristu jest prihvatiti sebe bez stvaranja veličanstvene slike o sebi. 
Mnogi se od nas bore s potrebom za kontrolom i perfekcionizmom jer nam je teško priznati da smo slabi i da trebamo pomoć. I sam sam tijekom godina hoda s Isusom morao proći kroz ta pitanja. U nekim sam područjima života pokušavao biti netko drugi i u tome nisam imao slobodu. Isus me stvorio da budem ono što On želi da budem.

Poznavati sebe znači početi preispitivati vlastite reakcije. 
Zašto me ovo toliko uznemirilo? Zašto me i dobronamjerna kritika tako duboko povrijedi? Zašto nečije odbacivanje odmah protumačim kao dokaz da ne vrijedim? 
I zašto onda toliko vremena provodim pokušavajući toj osobi dokazati da me mora prihvatiti? Kao da ću tek tada vrijediti. Koliko toga znamo zavrtjeti u vlastitoj glavi i u kakvom ropstvu zbog toga živimo, a Bog nas je stvorio za slobodu!

Kako prepoznati navezanost?

Naše su navezanosti područja duhovne borbe, a ta borba traje cijeli život. 
Mogu se navezati i na nešto što je samo po sebi dobro pa dugo ne primijetiti koliko sam u tome izgubio slobodu.

Često se koristi slika ptice kojoj je za nogu privezan tanak konac. Ona može poletjeti, ali samo onoliko daleko koliko joj konac dopušta. Ili zamislite da živim u zatvorskoj ćeliji i pokušavam si poboljšati uvjete. Treba mi novi laptop, televizor, hladnjak da imam što pojesti i popiti. Dobio sam sve što sam tražio, a i dalje sjedim u istoj ćeliji.

Navezanost možemo opisati kao neurednu vezanost uz nešto što počinje ograničavati našu slobodu da ljubimo Boga i bližnjega. 
Možemo se navezati na osobu, posao, ugled, službu, pa i na određeni način molitve. 
„Ja molim ovako i točka.“ Koliko u tome ostavljam prostora Duhu Svetomu da me u određenom trenutku potakne na nešto drugo?
Poteškoća nastaje kad se uz nešto tako vežemo da zanemarimo istinu, vlastitu odgovornost ili dobro drugoga. 
Ljubav prema osobi može biti zdrava i dobra. Ako je zbog straha da ću je izgubiti počnem nadzirati, kontrolirati i od nje očekivati da se ponaša kako sam zamislio, u taj je odnos ušla navezanost. 
I netko kao voditelj zajednice, službe može se toliko navezati na službu da se boji kako će mu je netko uzeti pa u svakom vidi konkurenciju. 
Sloboda je moći reći: „Sluga sam beskoristan.“ Na to nas upozorava i sveti Ivan od Križa slikom ptice. I tanak konac dovoljan je da je zadrži.

Razlikovati napast, grijeh, naviku i ranu

Ovdje želim upozoriti na nešto. Nemamo razloga svaku navezanost pripisivati određenom zlom duhu. Na njezin nastanak utječu i moj karakter, način razmišljanja, životne navike i iskustva. Ponekad je lakše okriviti zloga za stanje u kojem se nalazim nego se suočiti s vlastitim načinom života. 
U drugoj krajnosti, čim se nešto dogodi, optužujem Boga i pitam Ga zašto je to dopustio. 
Na putu prema slobodi trebamo razlikovati napast, osobni grijeh, naviku i ranu te svaku stvar nazvati pravim imenom.

Kako zli može djelovati preko navezanosti? Može se poslužiti laži koju sam prihvatio kao istinu. Primjerice, „Ako drugi nemaju dobro mišljenje o meni, ništa ne vrijedim.“ 
Onda pokušavam postići da svi o meni misle najbolje. A ljudi, neće nas svi voljeti. 
Nekome smo dragi, nekome nismo. Kad povjerujem da me svi moraju voljeti, počinjem živjeti po lažnom uvjerenju.

Takva se uvjerenja mogu oblikovati tijekom odrastanja i kroz povrede u odnosima. 
Učvršćuju se i svaki put kad na temelju njih iznova donesemo istu odluku. Zato se vrijedi upitati što sam prihvatio kao istinu i kako to upravlja mojim životom.

Potreba da budemo prihvaćeni prirodna je ljudska potreba. Strah od odbacivanja može ostati u nama zbog iskustava kroz koja smo prošli. Kad u molitvi nekome olako kažem: „Ti imaš duha odbačenosti“, mogu toj osobi staviti etiketu. I sebi mogu učiniti isto. 
Zato je važno razlikovati ono što osoba stvarno proživljava od onoga što o njezinu iskustvu pretpostavljamo.

Formacija-vjezbe

Najnovije

Susret zajednice Vatra Božje ljubavi - Što bi Isus danas rekao o tvojoj vjeri
Svetost pobjeđuje - 19. dan
Devetnica Gospi od Čudotvorne medaljice
Svetost pobjeđuje - 18. dan
Od okova ropstva do slobode – 2. dio o navezanostima
Svetost pobjeđuje - 17. dan
Svetost pobjeđuje - 16. dan
Od okova ropstva do slobode – 1. dio
Što činim s ljubavlju koja mi je povjerena?
Svetost pobjeđuje - 15. dan

Korisne poveznice

CHARIS.HR

Misionari Monfortanci

 

KONTAKT

Kateheo - obrt za izdavaštvo, trgovinu i ostale usluge
Vlasnik: Damir Zukan
Zvonigradska ulica 14
HR-10 000 Zagreb

Mob: +385 98 77 33 29
E-mail: info@kateheo.hr