SEDAMNAESTI DAN - 17.11.
Svakodnevni koraci na putu svetosti
Kad pomislim na svece, lako se sjetim velikih odluka po kojima ih pamtimo.
Njihov je put, međutim, prolazio i kroz obične dane, kroz posao koji je trebalo dovršiti, umor koji je trebalo podnijeti i ljude kojima je trebalo posvetiti vrijeme.
U takvim su prilikama učili primati Božju ljubav i odgovarati na nju.
I moj je dan pun tih prilika. Ponekad ih prepoznam tek navečer, kad se sjetim razgovora u kojem je jedna mirna riječ mogla promijeniti mnogo toga. Sutra ću se možda naći u sličnoj situaciji. Već danas mogu zamoliti Gospodina da mi pomogne drukčije odgovoriti.
1. Početak dana posvećujem Bogu
Čim se probudim, misli mi često pođu prema onome što me čeka. U glavi već vodim razgovor koji još nije počeo, slažem obveze ili se vraćam na ono što me jučer povrijedilo. Posvetiti početak dana Bogu znači zastati dovoljno dugo da mu kažem što nosim i da ga zamolim da me vodi upravo u onome što me najviše zaokuplja. Nekad je dovoljna jedna iskrena rečenica. Ako me čeka težak razgovor, mogu reći: „Gospodine, znaš koliko mi je važno da me ta osoba čuje. Pomozi mi da i ja čujem nju.“
Sveti Ignacije Lojolski potiče me da jutarnju molitvu povežem s konkretnom odlukom. Ako znam da se brzo branim kad mi netko uputi primjedbu, mogu odlučiti da ću danas saslušati rečenicu do kraja prije nego što odgovorim. Ako stalno odgađam obvezu koju sam preuzeo, mogu odrediti kada ću joj se posvetiti. Tako jutarnje predanje dobiva mjesto u mom stvarnom danu. Kad dođe trenutak u kojem obično postupam po navici, mogu se sjetiti što sam jutros molio i izabrati kako ću odgovoriti.
Gospodine, predajem ti ovaj dan i ljude koje ću susresti. Pokaži mi gdje danas mogu učiniti jedan konkretan korak prema tebi.
2. Susrećem Isusa u euharistiji
Primjer svetoga Ivana Pavla II. i svetoga Carla Acutisa potiče me da se zapitam što očekujem kad dolazim na svetu misu. Znam li Isusu donijeti ono što stvarno živim? Katkad na misi tek postanem svjestan koliko me neki odnos iscrpljuje, koliko se bojim za nekoga ili koliko dugo pokušavam sve riješiti samostalno. Sve to mogu prinijeti s kruhom i vinom. Mogu zahvaliti za dobro koje sam primio i povjeriti Isusu osobu za koju trenutačno nemam ni prave riječi ni rješenja.
U svetoj pričesti Krist mi se daruje. Nakon pričesti mogu ostati nekoliko trenutaka u tišini i dopustiti da me ta blizina dotakne upravo ondje gdje se u meni nešto zatvorilo. Možda će plod tog susreta biti vidljiv tek kod kuće, kad me netko prekine usred posla i odlučim mu posvetiti pozornost. Kad ne mogu sudjelovati na misi, mogu učiniti duhovnu pričest i Isusu izraziti želju da budem s njime. Ta mi molitva pomaže sačuvati čežnju za sljedećim susretom u euharistiji.
Isuse, prinosim ti ono što me raduje i ono što me opterećuje. Kad se vratim svojim obvezama, pomozi mi da prema ljudima postupam s ljubavlju koju primam od tebe.
3. Ispitujem savjest pred Bogom
Kad se osvrnem na svoj dan pred Gospodinom, mogu najprije zahvaliti za ono dobro što mi je lako promaknulo. Možda mi je netko pokazao strpljenje, možda mi je pošlo za rukom priznati pogrešku ili sam napokon poslušao ono što mi netko već dugo pokušava reći. Iz zahvalnosti mogu prijeći na trenutke koje bih najradije preskočio. Što se u meni dogodilo prije nego što sam odgovorio zajedljivo? Što sam htio postići kad sam u razgovoru iznio tuđu pogrešku? Jesam li primijetio da je nekome potrebna pomoć i ipak produžio svojim putem?
Po uzoru na svetoga Ignacija mogu neko vrijeme pratiti jednu konkretnu slabost. Zastanem usred dana i ponovno navečer pa pogledam u kojim se okolnostima ponavlja. Primjerice, možda primijetim da najbrže osuđujem kad čujem samo jednu stranu priče ili kad se nečija pogreška izravno odrazi na mene. S vremenom mogu uočiti i malen napredak. Danas sam osjetio istu ljutnju kao jučer, ali sam ipak uspio pitati što se dogodilo prije nego što sam donio sud. Ako sam nekoga povrijedio, iz molitve može proizići jednostavna odluka da mu priđem, priznam što sam učinio i pokušam popraviti štetu.
Gospodine, daj mi vidjeti moj dan u tvome svjetlu. Daj mi iskrenosti da priznam grijeh, poniznosti da zatražim oproštenje i povjerenja da ponovno počnem.
4. Male svakodnevne žrtve prinosim Isusu
Sveta Terezija od Djeteta Isusa prinosila je Isusu male žrtve poput cvijeća. U vlastitom danu često prepoznam takvu priliku upravo onda kad se nešto ne odvija prema mojoj volji. Dogovor se promijeni, netko me zamoli za pomoć dok se spremam odmoriti ili moram obaviti posao koji nitko neće primijetiti. Prva mi je reakcija možda nestrpljenje. I u tom trenutku mogu odlučiti koliko će to nestrpljenje odrediti moj odgovor.
Mala žrtva može biti da dovršim svoj dio posla bez prebacivanja na drugoga ili da se odreknem posljednje riječi u raspravi koju sam već dovoljno produžio. Ponekad me više košta mirno reći što mi smeta nego šutjeti i u sebi skupljati zamjerke. I takav razgovor mogu prinijeti Isusu. Kad odustanem od zajedljive primjedbe, od potrebe da se opravdam pod svaku cijenu ili od želje da mi se odmah zahvali, činim nešto konkretno za osobu koja je preda mnom. Isusu mogu prikazati i svoj trud i nelagodu koju pritom osjećam.
Isuse, primi ono malo što ti danas mogu darovati. Daj mi ljubavi da učinim dobro i onda kad me to košta vremena, udobnosti ili priznanja.
5. Tijekom dana iznova se vraćam Bogu
Mogu započeti jutro u molitvi, a zatim satima živjeti u žurbi. Katkad to primijetim tek kad mi se sve skupi i počnem odgovarati ljudima kao da su i oni jedna od obveza koje treba što prije riješiti. Tada se mogu na trenutak zaustaviti i reći: „Isuse, evo me. Pomozi mi u ovome što sada činim.“ Takva kratka molitva može stati između dvaju sastanaka, prije nego što otvorim poruku ili dok se vraćam kući. Pomaže mi da se sjetim komu sam predao svoj dan i s kakvom se pozornošću želim vratiti onome što radim.
Sveti Feliks nalazio je vrijeme za molitvu pred svetohraništem i nakon svakodnevnog rada, a sveta Terezija od Djeteta Isusa učila je i običan posao pretvoriti u molitvu. I ja mogu prije rada reći Gospodinu za koga ga prinosim, a onda se pažljivo posvetiti onome što treba učiniti. Mogu spremiti obrok misleći na osobu kojoj će to danas olakšati dan ili prikazati naporan dio posla za nekoga tko prolazi kroz kušnju. Kad se pruži prilika da svratim u crkvu, mogu pred Isusom ostati i bez mnogo riječi. Mogu mu donijeti svoj umor i jednostavno provesti neko vrijeme s njime.
Isuse, podsjeti me na svoju blizinu kad me obveze preplave. Primi moj rad i pomozi mi da ga obavljam s pažnjom prema ljudima kojima služi.
6. Činim dobro bližnjima
Mnogi sveci davali su milostinju siromasima i odlazio zatvorenicima i bolesnicima. Primjer svetaca me navodi da se zapitam čije potrebe u svojoj blizini već poznajem.
Možda postoji osoba koju već dugo namjeravam nazvati. Možda kod kuće netko redovito preuzima posao koji i ja mogu obaviti. Možda netko u zajednici pokušava reći kako mu je teško, a ja već pripremam savjet prije nego što sam čuo što zapravo želi podijeliti.
Danas mogu učiniti jedno dobro koje odgovara stvarnoj potrebi. Mogu nazvati, otići u posjet, pomoći oko obveze ili saslušati bez žurbe. Mogu zaustaviti ogovaranje tako da ne prenesem ono što sam čuo. Mogu osobi s kojom sam u napetom odnosu pristupiti pristojno i otvoreno, bez vraćanja na svaku prijašnju povredu. Kad navečer budem ispitivao savjest, vrijedi se zapitati jesam li danas primijetio osobu koja mi se obratila i jesam li joj dao ono što sam u tom trenutku mogao dati.
Gospodine, otvori mi oči za osobu kraj mene. Pomozi mi da čujem što joj je potrebno i učinim dobro koje je danas u mojoj moći.
Moja odluka za danas
Koji od ovih koraka danas traži moj odgovor? Mogu se sjetiti jedne osobe, jedne obveze ili jednog razgovora koji me čeka i odlučiti što ću konkretno učiniti. Navečer se mogu vratiti toj odluci pred Gospodinom, zahvaliti za dobro koje se dogodilo i povjeriti mu ono u čemu sam posrnuo. Na putu svetosti i sutrašnje je jutro prilika da ponovno primim njegovu milost i odgovorim na nju ondje gdje živim.