OSAMNAESTI DAN - 18.11.
Stvari koje jačaju molitveni život na putu svetosti više nego što misliš
Što u molitvi donosim pred Boga? Svoj dan, svoje odnose, odluke koje odgađam i čežnje koje još jedva znam imenovati. Zato se moj molitveni život oblikuje i u satima kad izgovorim tek poneku riječ molitve.
Kad poželim dublje moliti, često posegnem za duhovnom knjigom, potražim novu molitvu ili pokušam pronaći mirnije vrijeme u danu. Sve mi to može pomoći. Ipak, pitanje koje se otvori u tišini često se tiče načina na koji živim. Što me toliko zaokuplja da se jedva mogu sabrati? Što činim s onim što u molitvi prepoznam? Kako se odnosim prema osobi za koju se molim? Sveta Terezija Avilska, sveti Franjo Saleški i sveti Ignacije Lojolski pomažu mi da ta pitanja unesem u svakodnevicu. Ondje mogu vidjeti što molitva u meni mijenja i gdje se još opirem promjeni.
Sloboda od navezanosti na nepotrebne užitke
Sveta Terezija Avilska pridavala je veliku važnost slobodi srca. Koliko te slobode imam, ponekad otkrijem već u prvoj minuti tišine. Posežem za mobitelom čim mi postane dosadno. U mislima iznova prolazim razgovor u kojem je moj trud ostao nezapažen. Odgađam molitvu jer mi je teško prekinuti nešto ugodno. Vrijedi se tada upitati što mi ta ugoda pruža. Možda mi je potreban predah nakon napornog dana. Možda njome odgađam susret s nečim što me boli. A možda se toliko naviknem odmah dobiti ono što poželim da mi i nekoliko minuta čekanja postane nepodnošljivo.
Sloboda se vidi u tome mogu li uživati u onome što je dobro i pustiti to kada dođe vrijeme da svoju pozornost posvetim Bogu ili osobi pokraj sebe. Mogu, primjerice, ugasiti ekran prije nego što nestane želje da još nešto pogledam i nekoliko minuta ostati pred Gospodinom. Tada mogu primijetiti i što izlazi na površinu kad više nema onoga što me zaokupljalo. Ako se jave nemir, usamljenost ili želja da me netko primijeti, mogu ih izreći pred Bogom onako kako ih osjećam. Upravo u tom trenutku moje malo odricanje može postati početak iskrene molitve.
Poslušnost poticajima milosti
Sveti Franjo Saleški podsjeća me da plod razmatranja sazrijeva kad u životu učinim ono što mi je u molitvi postalo jasno. Mogu dugo razmatrati o blagosti, a već u prvom razgovoru požuriti da dokažem kako sam u pravu. Mogu moliti za mir u obitelji i danima odgađati priznati da su moje riječi nekoga povrijedile. Upravo je taj razgovor možda mjesto na kojem Gospodin želi da moja molitva donese plod. Kad u molitvi prepoznam da mogu učiniti nešto dobro, vrijedi se pitati koji korak mogu učiniti danas, dok mi je ta odluka još živa.
Neki koraci traže vrijeme. Ako se u meni pojavi želja da oprostim, bol može ostati prisutna i poslije te odluke. Moj prvi korak može biti da Gospodinu kažem što me još boli i da tu povredu prestanem koristiti kao opravdanje za uzvraćanje. Ako trebam priznati vlastitu pogrešku, mogu početi jednostavnom rečenicom bez naknadnog opravdavanja. Ako u molitvi mislim na osobu koja prolazi kroz teško razdoblje, mogu joj se javiti i saslušati je. Kad se ponovno vratim molitvi, mogu Bogu donijeti i ono što se dogodilo nakon tog koraka, uključujući nelagodu ili otpor koji se pritom javio u meni. Tu se moj razgovor s Bogom nastavlja.
Razlučivanje nutarnjih pokreta
Sveti Ignacije Lojolski poziva me da se u svakodnevnom ispitu savjesti s Bogom osvrnem na svoj dan. Mogu početi zahvalnošću za jedan konkretan trenutak. Zatim se mogu vratiti onome što me iznenadilo, uznemirilo ili privuklo. Što se u meni pokrenulo kad je priznanje pripalo nekom drugom? Kako postupam kad se nakon teškog razgovora u meni javi nelagoda? Kamo me odvela želja da sve držim pod nadzorom? Takva mi pitanja pomažu da uočim put od prvog osjećaja ili misli do odluke koju na kraju donesem.
Ono što mi u prvi trenutak donese olakšanje može me kasnije ostaviti u gorčini. Tako mi, primjerice, prija kada netko potvrdi moju ljutnju, a nakon razgovora primijetim da još teže mogu čuti drugu stranu. Priznanje vlastite pogreške može mi u prvi trenutak biti mučno, a poslije otvoriti prostor za iskreniji odnos. Zato pred Bogom promatram i kamo me određeni poticaj vodi s vremenom. Raste li u meni spremnost da čujem istinu, da ljubim i da preuzmem odgovornost? Na kraju dana mogu zamoliti za oproštenje ondje gdje se moje srce zatvorilo i za milost da sutra ranije primijetim što se u meni događa.
Poniznost u procjeni vlastitoga duhovnog napretka
Sveta Terezija Avilska pomaže mi prihvatiti da sjedinjenje s Bogom u ljubavi ne mogu izmjeriti snagom osjećaja u molitvi. Ima dana kad me jedna riječ iz Evanđelja duboko dotakne. Ima i razdoblja kad se teško sabrati, a molitva se svodi na to da se nakon svake rastresenosti iznova okrenem Gospodinu. U takvim danima mogu se u meni javiti pitanja o vlastitom napretku. Ponekad mi se čini da je prije bilo lakše vjerovati ili da drugima molitva dolazi prirodnije. Tada mi poniznost dopušta da pred Bogom ostanem sa srcem kakvo danas imam i da mu iskreno kažem koliko mi nedostaje njegova blizina.
Utjehu mogu primiti sa zahvalnošću kad dođe, a u suhoći mogu sačuvati vrijeme za susret. Ponekad plod te vjernosti primijetim tek kasnije, kada lakše saslušam osobu koja mi se protivi ili priznam pogrešku bez dugog opravdavanja. Katkad i dalje dugo čekam da uočim bilo kakvu promjenu. I tada mogu moliti jednostavno: „Gospodine, želim biti s tobom. Primi i ovu moju rastresenu molitvu.“ Tako mu prepuštam da me vodi tempom koji ne mogu unaprijed odrediti.
Sabranost tijekom dana
Sveti Franjo Saleški poticao je na to da se srcem često vraćamo Bogu usred svakodnevnih poslova. To mogu učiniti prije nego što otvorim poruku koja me uznemiruje, dok kuham ili dok čekam da započne sastanak. Ponekad je dovoljna jedna rečenica: „Gospodine, pomozi mi čuti što mi ova osoba želi reći.“ Takva kratka molitva može promijeniti način na koji ću voditi razgovor. Daje mi trenutak da zastanem prije brzog odgovora i da svoju pozornost doista posvetim osobi koja mi govori.
Mogu se sjetiti Boga i kad mi se dogodi nešto lijepo. Mogu mu zahvaliti za dobru vijest, za nečiju pažnju ili za običan predah koji mi je bio potreban. A kad se nakon napornog dana napokon zaustavim, mogu mu izreći i umor koji se u meni skupljao cijeli dan. Kad ujutro odvojim vrijeme za molitvu, jedna riječ iz Evanđelja može me pratiti u poslu. Kad se navečer vratim molitvi, sa sobom već donosim ljude i događaje u kojima tijekom dana tražim Božju blizinu.
Molitva
Gospodine Isuse, nauči me moliti. Oslobodi moje srce od onoga što mu oduzima slobodu da ljubi. Daj mi hrabrosti da učinim dobro koje u molitvi prepoznam i svjetla da razumijem kamo me vode moje želje i odluke. Daj mi ustrajnosti u danima kad mi je teško moliti. Kad me posao, briga ili umor posve zaokupe, podsjeti me da se i tada mogu obratiti tebi. Primi ovaj moj dan i nauči me živjeti ga s tobom. Amen.