ČETVRTI DAN - 04.11.
Osobni poziv na svetost uz svetoga Karla Boromejskoga
Dopustiti da me Kristova ljubav promijeni
Dok ulazim u ove duhovne vježbe i razmišljam o svetome Karlu Boromejskom, pred Bogom želim zastati s jednostavnim, ali zahtjevnim pitanjem: želim li doista živjeti sveto? Lako mi je govoriti o svetosti, diviti se svecima i prepoznati što bi u Crkvi i svijetu trebalo promijeniti, ali mnogo je zahtjevnije dopustiti Gospodinu da dotakne ono u meni što se opire njegovoj ljubavi. Mogu željeti da Bog blagoslovi moj život, a ipak zadržavati pravo da ga uređujem prema vlastitoj volji. Zato na početku ovoga razmatranja molim za iskrenost kojom ću moći prepoznati gdje ga primam, a gdje mu još zatvaram vrata.
U životu svetoga Karla prepoznajem čovjeka koji je Kristovu ljubav prihvatio toliko ozbiljno da joj je dopustio oblikovati svoje odluke i služenje. Njegov me primjer vraća izvoru mojega kršćanskog života, susretu s Isusom koji me ljubi i koji je za mene predao sebe. Prije svakoga mojeg nastojanja već postoji njegova ljubav, koja me traži i onda kada osjećam slabost, rastresenost ili umor od vlastitih padova. Iz te ljubavi mogu ponovno ustati, priznati grijeh i učiniti korak koji već dugo odgađam.
Zato se na trenutak zaustavljam pred tom istinom i dopuštam joj da postane osobna: Krist me ljubio i predao sebe za mene. Kako ta spoznaja dodiruje moj život? Možda upravo ondje gdje se najviše trudim dokazati svoju vrijednost trebam primiti sigurnost njegove ljubavi, kako bi moje služenje moglo postati slobodniji i radosniji odgovor Bogu. Ne moram najprije zaslužiti njegov pogled niti pred njim dokazati da vrijedim; mogu mu dopustiti da me ljubi i da iz te ljubavi postupno raste moja spremnost na obraćenje.
Evanđelje koje ulazi u moje odnose
Karlo me potiče da pogledam koliko Božja riječ ima prostora u mojoj svakodnevici. Mogu je slušati, čitati i tumačiti drugima, a ipak se u teškom razgovoru osloniti samo na vlastitu povrijeđenost. Mogu govoriti o milosrđu, a dugo pamtiti tuđu pogrešku; mogu poticati druge na predanje, a izgubiti mir čim se stvari prestanu odvijati prema mojem planu. Kada to prepoznajem, želim ostati pred Gospodinom dovoljno dugo da njegovo svjetlo dopre ispod mojih opravdanja i otvori prostor obraćenju.
Svetost se počinje očitovati u načinu na koji odgovaram osobi koja me prekida, u spremnosti da saslušam člana obitelji i onda kada osjećam umor te u tome kako govorim o osobi s kojom se ne slažem. Upravo u tim običnim trenutcima moja vjera dobiva lice. Tada se pokazuje dopuštam li Kristu da uredi moj govor, ublaži grubost i nauči me ljubiti osobu čije mi ponašanje teško pada.
Pred Isusa zato dovodim jedan konkretan odnos u kojemu trebam njegovu milost. Ostajem uz tu osobu u molitvi i dopuštam Gospodinu da mi pokaže moj dio odgovornosti. Možda će prvi korak biti iskrena isprika, pažljivije slušanje ili odluka da prestanem u sebi obnavljati isti prijekor. Takav korak može izgledati malen, ali u njemu ljubav dobiva stvaran prostor, a svetost postaje vidljiva u mojoj svakodnevici.
Ostati uz osobu kojoj je teško
Posebno me dotiče Karlova blizina narodu za vrijeme kuge. U njegovu ostajanju uz ugrožene ljude vidim ljubav koja je bila spremna prihvatiti zahtjevnost povjerene službe. Taj me primjer dovodi pred moje vlastito povlačenje, pred trenutke u kojima primijetim tuđu potrebu, ali se nadam da će se njome pozabaviti netko drugi. Ponekad imam opravdane granice, a ponekad iza riječi da nemam vremena skrivam nespremnost da dopustim drugoj osobi promijeniti moj raspored.
U mojoj blizini možda živi osoba čija se patnja jedva vidi. Susrećem je u obitelji, zajednici ili na poslu, njezino lice i uobičajene odgovore uzimam zdravo za gotovo, a ne pitam se što nosi u sebi. Sveti Karlo poziva me da pogledam pažljivije i da svoju vjeru izrazim dostupnošću. Ne mogu ukloniti svaku bol, ali mogu nekoga saslušati, posjetiti, pomoći u konkretnoj potrebi ili ostati blizu kada nema brzoga rješenja.
Pred Gospodinom se zato pitam komu već dugo uskraćujem svoju blizinu. Želim naučiti služiti razborito, u skladu sa svojim pozivom i odgovornostima, ali i dovoljno velikodušno da me ljubav ponešto košta. U obiteljskom životu to će često značiti strpljivost i vjernost svakodnevnim obvezama, a u zajednici spremnost na posao koji ostaje neprimijećen. Ondje gdje prestajem računati koliko ću priznanja dobiti, moje se srce polako oslobađa za darivanje.
Molitva koja otvara moje srce ljubavi
Karlova molitva i pokora potiču me da razmotrim plodove svojega duhovnog života. S kakvim se srcem nakon molitve vraćam ljudima? Imam li više strpljenja za njihove slabosti i više hrabrosti priznati vlastite? To su pitanja pred kojima želim zadržati otvorenost srca, jer se i u pobožnosti mogu postupno zatvoriti u sebe i zadovoljiti izvršenim obvezama, a pritom posvetiti premalo pažnje osobi koja me treba.
U molitvi želim Gospodinu donijeti svoj stvarni život, zajedno s odnosima koji me iscrpljuju, brigama koje me pritišću i otporima koje teško priznajem. Ondje mu mogu predati osobu koju ne razumijem i zamoliti ga da me nauči gledati je s više milosrđa. Mogu pred njega staviti i vlastitu potrebu za nadzorom, kako bi u meni postupno rasla sloboda slušanja i prihvaćanja onoga što ne mogu urediti prema svojim željama.
Tada i odricanje dobiva jasan smisao. Ako se učim suzdržati od nepotrebne riječi, od prigovaranja ili od stalne potrebe da imam posljednju riječ, u meni nastaje prostor za drukčiji odgovor. Post i druga razborita odricanja mogu mi pomoći prepoznati koliko me vode vlastite želje te u meni probuditi veću osjetljivost za potrebe drugih. Želim da moja pokora sazrijeva u ljubav koja se može prepoznati u ponašanju, osobito kod kuće, među onima koji najbolje poznaju moje slabosti.
Obnova kojoj dopuštam da započne u meni
Kada razmišljam o Karlovu zauzimanju za obnovu Crkve, lako u sebi prepoznajem želju za boljim zajednicama, odgovornijim služenjem i vjerodostojnijim svjedočanstvom. Ta želja postaje plodna kada pred Boga stavim i sebe. Moj govor, moje odluke i način na koji postupam s ljudima također sudjeluju u životu Crkve, pa je i moje obraćenje stvaran doprinos njezinoj obnovi.
To me potiče da pogledam kako se odnosim prema povjerenim odgovornostima. Služim li tako da ljudi uz mene lakše rastu ili ih opterećujem svojim očekivanjima? Mogu li prihvatiti dobar prijedlog koji dolazi od druge osobe? Kada me netko upozori na pogrešku, uspijevam li saslušati prije nego što se počnem braniti? U takvim se trenutcima otkriva koliko je moje služenje slobodno i koliko još treba Kristova ozdravljenja.
U ovim duhovnim vježbama želim dopustiti Gospodinu da me povede prema konkretnom obraćenju. Možda me već dugo poziva na iskrenu ispovijed ili na pomirenje koje odgađam, a možda na vjernije izvršavanje obveze koju zanemarujem dok se posvećujem onomu što mi je privlačnije. Želim čuti taj poziv i prihvatiti ga s povjerenjem, u sigurnosti da Bog svojom milošću podupire ono što od mene traži.
Svetost u životu koji danas živim
U meni se ponekad javlja misao da ću se ozbiljnije posvetiti Bogu kada se okolnosti smire. Čekam više vremena, manje briga ili veću unutarnju sabranost, dok moj stvarni život prolazi kroz današnji dan. Karlov me primjer ohrabruje da upravo sada odgovorim na Božju ljubav, u dobi u kojoj jesam i među ljudima koje mi Gospodin povjerava.
Moje slabosti zahtijevaju strpljiv rad i obraćenje, ali ne zatvaraju put svetosti. Gospodinu mogu doći i s ponovljenim padom, iskreno želeći njegov oprost i pomoć da ubuduće postupim drukčije. Poniznost raste kada prestajem skrivati svoju potrebu za milošću i prihvaćam da ću vjernost učiti svakoga dana, često kroz male odluke koje nitko drugi neće primijetiti.
Zato razmatram što za mene znači odgovoriti Bogu danas. Pokušavam prepoznati jedan korak koji mogu učiniti već nakon ovoga razmatranja i ostajem uz njega u molitvi. Možda je jednostavan, ali dovoljno stvaran da u mojem životu nešto promijeni. Svetost postaje bliska kada Kristov poziv prihvaćam u okolnostima koje već živim i dopuštam mu da me kroz njih vodi prema punijoj ljubavi.
Svetost pobjeđuje u srcu koje se predaje Bogu
Naslov ovih duhovnih vježbi, „Svetost pobjeđuje!”, primam kao ohrabrenje za ustrajnost. Kristova pobjeda ulazi u moj život kada mu dopuštam da me oslobodi grijeha i oblikuje moju slobodu za dobro. Njezine plodove prepoznajem kada se nakon uvrede odričem osvete, kada nakon pada ponovno tražim oprost i kada u zahtjevnom odnosu uspijem učiniti ono što ljubav traži. Takve pobjede mogu ostati skrivene, ali mijenjaju ozračje doma i zajednice.
Sveti Karlo usmjerava moj pogled prema Kristu kojemu je darovao život. Uz njegov primjer i zagovor želim i ja rasti u spremnosti na darivanje, vjerujući da Božja milost može zahvatiti i ona mjesta u meni za koja mi se već čini da se nikada neće promijeniti. Želim sačuvati poučljivost i nakon ovih duhovnih vježbi, osobito kada početni žar oslabi i kada se vjernost bude očitovala u tihom izvršavanju svakodnevnih obveza.
Pred Gospodinom tražim osoban odgovor na poziv na svetost. Dok razmatram Karlov život, želim da se u meni probudi spremnost poći istim evanđeoskim putem, u vlastitom pozivu i s darovima koje mi Bog daje. Tada će i ljudi uz mene moći osjetiti nešto od Kristove blizine, jer će njegova ljubav imati više prostora u mojim riječima i djelima.
Molitva za srce koje odgovara na ljubav
Gospodine Isuse Kriste, dolazim pred tebe sa željom da ti pripadam sve potpunije. Ti poznaješ moju ljubav i moju nestalnost, moje dobre nakane i mjesta na kojima još izbjegavam obraćenje. Daj mi hrabrosti da ostanem pred tobom otvorena srca i prihvatim istinu koju mi pokazuješ, vjerujući da me vodiš prema slobodi i životu.
Po zagovoru svetoga Karla Boromejskoga nauči me primati tvoju ljubav tako da ona oblikuje moje odnose i odgovornosti. Daruj mi više pažnje za ljude koje susrećem, osobito za one čije potrebe ostaju izvan mojega pogleda. Pomozi mi pomiriti se ondje gdje mogu, priznati pogrešku koju skrivam i vjerno učiniti dobro koje mi danas povjeravaš.
Daruj mi svojega Duha Svetoga da moja molitva donosi plod strpljivosti, moje odricanje raste u velikodušnost, a moje služenje postaje poniznije. Kada padnem, podigni me svojim milosrđem i učvrsti moju odluku da te slijedim. Neka u životu koji sada živim tvoja ljubav dobiva sve više prostora, kako bi po tvojoj milosti svetost pobjeđivala u mojem srcu i donosila dobro ljudima kojima me šalješ. Amen.