U tebi prebiva Duh Sveti – dopuštaš li mu da mijenja tvoj život?
Duh Sveti – izvor svetosti i snaga svakodnevnoga života
Svetost započinje Božjim darom
Kad čuješ poziv na svetost, možda osjetiš da pred tobom stoji zahtjev koji nadilazi tvoje mogućnosti. Poznaješ vlastitu slabost, grijehe kojima se vraćaš i raskorak između onoga što vjeruješ i načina na koji živiš. Želiš pripadati Bogu, ali te svakodnevne obveze, umor i unutarnje borbe često ostavljaju s osjećajem da se tvoj duhovni život svodi na neprestano započinjanje. Upravo u tu stvarnost dolazi radosna vijest: izvor svetosti jest Bog koji ti daruje svojega Duha. Tvoj odgovor traži trud, odluku i ustrajnost, ali snaga za taj odgovor izvire iz milosti koja ti prethodi, podiže te i osposobljava za ljubav.
Papa Franjo u katehezi o sakramentu potvrde podsjeća da posvećujuće djelovanje Duha Svetoga dopire do nas osobito po Božjoj riječi i sakramentima. To znači da je put svetosti otvoren i tebi te da te na njemu prati Božja prisutnost.
U krštenju primaš novi život, a u potvrdi dar Duha Svetoga koji te učvršćuje u pripadnosti Kristu i osposobljava za svjedočenje. Svetost raste kada taj primljeni život počne oblikovati tvoje misli, odluke i odnose, kada ono što ti je darovano u sakramentu postane stvarnost koju svakodnevno živiš.
Duh Sveti oblikuje u tebi Kristovo srce
Duh Sveti uvodi te u zajedništvo s Isusom Kristom i postupno te suobličuje njemu.
Pod njegovim djelovanjem učiš prepoznavati što je u tebi potrebno ozdraviti, čega se trebaš odreći i gdje te Bog poziva ljubiti zrelije. On rasvjetljuje tvoju savjest kako bi bilo moguće iskreno priznati grijeh, daje ti hrabrost za obraćenje i podiže te kada te vlastiti padovi obeshrabre. Njegova prisutnost ne mora uvijek biti praćena snažnim osjećajima; često se očituje u tihoj odluci da ostaneš na putu dobra i onda kada ti to nije lako.
Svetost se zato prepoznaje u plodovima života. Možeš mnogo govoriti o Bogu, a ipak teško slušati bližnjega; možeš tražiti duhovna iskustva, a odgađati pomirenje koje od tebe zahtijeva poniznost. Duh Sveti vodi te prema cjelovitosti u kojoj molitva postupno mijenja način na koji živiš. Ako mu se otvaraš, njegova će se prisutnost sve jasnije očitovati u strpljivosti prema ukućanima, poštenju u radu, odgovornosti za izgovorenu riječ i spremnosti da priznaš vlastitu pogrešku. Apostol Pavao upravo takve plodove povezuje sa životom u Duhu: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrotu, vjernost, blagost i uzdržljivost (usp. Gal 5,22–23).
Ukloniti pepeo koji prekriva primljeni dar
Papina slika uklanjanja pepela navike i ravnodušnosti poziva te da pogledaš vlastito srce. Vatra može tinjati pod pepelom, a da se njezin plamen gotovo i ne vidi.
Slično tome, možeš godinama sudjelovati u vjerskom životu, a postupno izgubiti budnost srca. Molitva postane izgovaranje poznatih riječi, misa obveza koju treba izvršiti, a ispovijed susret na kojemu ponavljaš iste grijehe bez ozbiljne spremnosti da mijenjaš okolnosti koje ih hrane. U takvoj se navici lako privikneš na udaljenost od Boga i prestaneš očekivati da te njegova milost doista može preobraziti.
Poziv da raspiruješ Božji dar zato je poziv na obnovljenu suradnju s Duhom Svetim.
Potrebno je zastati pred Gospodinom i dopustiti mu da ti pokaže što je prekrilo tvoju ljubav. Možda već dugo opravdavaš grubost vlastitim temperamentom, zanemarivanje obitelji zauzetošću ili ogovaranje brigom za istinu. Možda zbog povrede u tvojem srcu raste gorčina pa više i ne primjećuješ koliko ona upravlja tvojim odnosima. Duh Sveti rasvjetljuje te prostore kako bi ih bilo moguće predati Božjem milosrđu i učiniti stvaran korak prema slobodi. Njegovo svjetlo ponekad razotkriva bolnu istinu, ali ujedno daje nadu i snagu da se iz nje rodi novi početak.
Božja riječ i sakramenti hrane život svetosti
Ako želiš živjeti od Duha Svetoga, potrebno je dati prostor onomu po čemu te on posvećuje. Božja riječ traži srce koje sluša i dopušta da bude poučeno. Kada Evanđelje čitaš s iskrenom željom da upoznaš Kristovu volju, ono počinje rasvjetljavati tvoje konkretne odluke.
Riječ o oproštenju tada dotiče odnos u kojemu više ne dopuštaš blizinu, riječ o povjerenju ulazi u tvoj strah, a riječ o ljubavi prema bližnjemu otvara ti oči za osobu pokraj koje prolaziš ravnodušno. Tako čitanje Svetoga pisma postaje susret u kojemu Bog oblikuje tvoj život.
I sakramentima pristupaj s vjerom da u njima djeluje živi Krist. U euharistiji primaš onoga čiji život treba prožimati tvoje postojanje, a u sakramentu pomirenja dopuštaš da te njegovo milosrđe oslobodi grijeha i obnovi tvoju spremnost na obraćenje. Plodovi tih susreta postupno sazrijevaju dok primljenu milost unosiš u svakodnevicu. Nakon mise vraćaš se istim ljudima i obvezama, ali s obnovljenim pozivom da upravo ondje ljubiš Kristovom ljubavlju. Nakon ispovijedi ponovno ćeš susresti vlastitu slabost, ali možeš učiti ranije prepoznati napast, potražiti pomoć i odlučnije izabrati dobro.
Svakodnevica je mjesto tvojega posvećenja
Možda ti se čini da bi svetiji život bio moguć kada bi tvoje okolnosti bile drukčije, kada bi bilo više vremena, manje teškoća ili više razumijevanja među ljudima koji te okružuju. Ipak, upravo je tvoj stvarni život prostor odgovora Bogu. U obitelji, na radnome mjestu, u bolesti, samoći i služenju zajednici otvaraju se prilike da primljena milost postane djelotvorna ljubav. Svetost sazrijeva kada i usred umora pronađeš snagu saslušati dijete ili osobu kojoj je potrebna tvoja blizina, kada odustaneš od riječi koja bi nekoga ponizila ili kada sačuvaš poštenje premda bi ti nepravda donijela korist.
To ne znači da ćeš uvijek uspjeti ili da su svi tereti laki. Život u Duhu uključuje poniznost kojom prihvaćaš vlastitu ograničenost i tražiš potrebnu pomoć. Uključuje i strpljivost s rastom koji često ne možeš odmah vidjeti. Duh Sveti uči te vjernosti koja se očituje u ponovnom ustajanju nakon pada, priznavanju učinjene štete i nastojanju da se ona ispravi. Upravo takva ustrajnost čuva te od obeshrabrenja i od privida da svetost pripada samo onima koji se nikada ne bore.
Primljeni dar postaje odgovornost za druge
Papa Franjo upozorava da potvrda treba biti početak aktivnoga sudjelovanja u životu Crkve. Dar Duha Svetoga otvara te zajedništvu i poslanju. Kako u tebi raste Kristova ljubav, tako raste i osjetljivost za potrebe drugih te spremnost da dijeliš ono što primaš. Možda će tvoje služenje poprimiti oblik poučavanja ili molitve, možda tihe prisutnosti uz bolesnu osobu, a možda odgovornoga i postojanoga rada koji drugima omogućuje dostojanstven život. Karizme sazrijevaju kada ih prihvaćaš sa zahvalnošću i stavljaš u službu izgradnje zajednice.
Današnjem su svijetu potrebne osobe čija prisutnost donosi mir, čija riječ zaslužuje povjerenje i uz koje i najranjiviji mogu osjetiti da ih netko vidi, sluša i prihvaća. I tvoj život može postati takvo svjedočanstvo kada izvire iz stvarnoga odnosa s Kristom. Duh Sveti daje ti hrabrost navijestiti Evanđelje, a istodobno te odgaja za poniznost kako bi tvoje služenje bilo usmjereno na dobro drugih, bez potrebe za stavljanjem sebe u središte. Svetost tada postaje dar i za one koji žive pokraj tebe.
Osobni poziv: dopusti Duhu Svetomu da oblikuje tvoj život
Poziv na svetost upućen ti je danas, usred života koji stvarno živiš. Bog poznaje tvoju povijest, tvoje rane i ono što se u tebi još opire njegovoj ljubavi. Dok te poziva na obraćenje, daruje ti i svojega Duha da možeš odgovoriti. Zato pred njega donesi upravo ono područje koje najteže predaješ: odnos koji te iscrpljuje, naviku koja te zarobljava ili strah zbog kojega odgađaš dobro na koje te potiče. Dopusti da njegova milost dotakne konkretno mjesto tvoje borbe.
Svetost raste iz takvih svakodnevnih odgovora. Svaki iskren povratak Bogu, svaka prihvaćena istina i svaki čin ljubavi učinjen uz cijenu vlastite udobnosti otvaraju novi prostor djelovanju Duha Svetoga. Ustraj u molitvi i onda kada je suha, pristupaj sakramentima s vjerom i dopusti Božjoj riječi da te poučava. Onaj koji je u tebi započeo svoje djelo vjeran je i želi ga voditi prema punini (usp. Fil 1,6).
Molitva za život u svetosti
Duše Sveti, izvore svetosti, zahvaljujem ti za život koji mi daruješ i za strpljivost kojom me vodiš prema Kristu. Rasvijetli moje srce da prepoznam sve čime se zatvaram tvojoj milosti i osnaži me da prihvatim istinu koja vodi obraćenju. Raspiri u meni primljeni dar i obnovi moju vjeru kako bi slušanje Božje riječi i pristupanje sakramentima sve dublje oblikovali moj život. Uđi u moje odnose, odluke i svakodnevne obveze te me pouči ljubiti ondje gdje mi je najteže. Kada padnem, podigni me i obnovi moje pouzdanje u Očevo milosrđe, a kada služim, čuvaj me u poniznosti. Oblikuj u meni Kristovo srce da moj život postane svjedočanstvo njegove dobrote i da ljudi koje susrećem po meni iskuse tvoju ljubav i mir. Amen.