Sveci koji su imali viđenja čistilišta
Nekoliko svetaca i mistika primilo je viđenja čistilišta koja su im pokazala patnju duša, njihovu duboku čežnju za Bogom i potrebu za našim molitvama. Njihova nas iskustva podsjećaju da molimo za duše u čistilištu.
Kad ljubav čezne za Bogom: sveci i iskustvo čistilišta
Smrt ne prekida ljubav kojom smo povezani s onima koji su otišli pred nama. Dok njihova mjesta za obiteljskim stolom ostaju prazna, vjera nas poziva da zajedništvo s njima nastavimo molitvom. Upravo su tu povezanost snažno živjeli pojedini sveci, čiji zapisi i životopisi donose iskustva susreta s dušama pokojnika, nutarnjih spoznaja i viđenja pročišćenja.
Crkva uči da oni koji umiru u Božjoj milosti i prijateljstvu, a još nisu potpuno očišćeni, prolaze konačno pročišćenje prije ulaska u nebesku radost. Njihovo je spasenje sigurno. U tome svjetlu treba čitati i svetačka iskustva: privatne objave mogu pomoći življenju vjere, ali ne dopunjuju Kristovu objavu niti svaku njihovu pojedinost treba smatrati crkvenim naukom.
Sveta Faustina: najveća patnja bila je čežnja za Bogom
Vidjela je maglovito mjesto ispunjeno ognjem i dušama koje su trpjele, čeznule za Bogom i tražile molitve živih.
Faustina Kowalska u svojem Dnevniku, pod brojem 20, opisuje kako ju je anđeo čuvar poveo na maglovito mjesto ispunjeno ognjem i mnoštvom duša koje trpe. Oganj koji je gledala nije je zahvaćao, a anđeo je ostajao uz nju. Kada je upitala duše što im uzrokuje najveću patnju, odgovor se odnosio na njihovu čežnju za Bogom. Zabilježila je i Marijinu prisutnost, koja im je donosila okrepu. Nakon toga iskustva osjećala je dublju povezanost s dušama u čistilištu i ustrajavala u molitvi za njih.
To svjedočanstvo otvara pitanje našega odnosa prema Bogu. Koliko često prolazimo kroz dan kao da bez njega možemo, dok Faustinin zapis govori o dušama koje za njim čeznu svim svojim bićem? Njezino nas iskustvo potiče da već sada njegujemo blizinu s Gospodinom te da pokojnicima darujemo molitvu koja proizlazi iz ljubavi.
Sveta Katarina Genovska: pročišćenje koje je razumjela u vlastitom srcu
Opisala je čistilište kao unutarnje pročišćenje u kojem se duše čiste preobražavajućom Božjom ljubavlju.
Kod Katarine Genovske susrećemo drukčiji oblik mističnog iskustva.
Benedikt XVI. objasnio je da ona nije tvrdila kako je bila odvedena u čistilište da bi promatrala što se ondje događa. Razumijevanje pročišćenja izraslo je iz njezina vlastitog nutarnjeg života, osobito iz snažnog iskustva Božje ljubavi i istodobne spoznaje vlastite grešnosti. Čistilište je opisivala kao nutarnji oganj, povezan s ljubavlju Boga prema duši koja još nije potpuno spremna za sjedinjenje s njim.
Njezina nas duhovnost poziva da dopustimo Bogu pristup onome što skrivamo: oholosti, samovolji, navezanostima i potrebi za priznanjem. Susret s njegovom ljubavlju razotkriva naše srce i budi želju za promjenom. Zato obraćenje može biti bolno, a ipak ispunjeno nadom: čovjek počinje željeti slobodu za potpuniju ljubav.
Sveti Ivan Bosco: iskustvo koje valja opisivati precizno
Imao je žive snove i viđenja zagrobnoga života koja su prikazivala čistilište kao mjesto gdje se duše preobražavaju Božjom pročišćujućom ljubavlju.
Ivana Bosca često se spominje uz snove i iskustva povezana sa zagrobnim životom.
Među poznatim pripovijestima nalazi se njegov zapis o pokojnom prijatelju Luigiju. Ipak, taj izvještaj o iskustvu prisutnosti pokojnog prijatelja ne treba bez dodatnog uporišta pretvarati u detaljan opis čistilišta, kako to ponekad čine popularni prikazi.
Za vjerničko razmatranje ovdje je dragocjena svijest o ozbiljnosti života i trajnosti prijateljstva pred Bogom. Sjećanje na pokojnog prijatelja može postati poziv da molimo za njega i da vlastite odnose živimo odgovornije, dok još imamo vremena iskazati zahvalnost, zatražiti oproštenje i učiniti dobro.
Sveti Nikola Tolentinski: vapaj pokojnika postao je euharistijska molitva
Bilo mu je darovano viđenje prostrane ravnice na kojoj su se duše pročišćavale u ognju. Sveopći je zaštitnik duša u čistilištu.
Augustinska predaja pripovijeda da je Nikola Tolentinski čuo glas preminulog subrata koji ga je zamolio da slavi euharistiju za njega i druge duše u čistilištu. Nikola je tijekom sedam dana prikazivao mise na tu nakanu. Prema nastavku pripovijesti, subrat mu se ponovno javio, zahvaljujući mu i govoreći da su mnoge duše sada kod Boga. Augustinci čuvaju uspomenu na tu predaju zajedno sa svjedočanstvom Nikoline velike molitvene brige za pokojne.
U središtu toga izvještaja nalazi se svećenik koji tuđu potrebu unosi u slavlje euharistije. Njegov odgovor daje oblik i našoj ljubavi: možemo naručiti misu za pokojnika, sudjelovati na njoj i povjeriti ga Kristovu milosrđu.
Sveta Franciska Rimska: viđenja koja pozivaju na ozbiljnost života
Primila je podrobna viđenja različitih razina čistilišta, opisujući pročišćujući plamen te prisutnost anđela i demona koji bilježe djela duša.
Starija literatura prenosi Franciskina viđenja različitih oblika pročišćenja duša.
Opisuje ih oslanjajući se na životopisnu predaju povezanu s njezinim duhovnikom.
Te izvještaje treba čitati uz svijest o njihovu slikovitom jeziku i vremenu nastanka, bez pretvaranja opisanih prostora i podjela u obvezan prikaz zagrobnoga svijeta.
Duhovni poticaj koji iz njih možemo primiti tiče se odgovornosti: naši postupci oblikuju nas same i ostavljaju trag u drugima. Vrijedi zato već danas liječiti ono što narušava ljubav, osobito ravnodušnost prema bližnjemu.
Sveta Marija Magdalena de’ Pazzi: suosjećanje pred patnjom duša
Doživljavala je zanose u kojima su joj bile pokazane različite razine čistilišta povezane s različitim manama, poput nedostatka ljubavi prema bližnjima, oholosti i navezanosti na materijalno.
Razni autori prenose i pripovijest o zanosu Marije Magdalene de’ Pazzi tijekom kojega je, hodajući samostanskim vrtom i zastajkujući, pokazivala duboko suosjećanje s dušama čije je patnje, prema izvještaju, promatrala. Predaja uz to iskustvo povezuje razmišljanje o grijesima i navezanostima koje zahtijevaju pročišćenje. Riječ je o hagiografskom izvještaju koji zahtijeva razborito čitanje.
Iz takva razmatranja može izrasti osjetljivija savjest. Ono što nazivamo sitnicom — gruba riječ, uskraćena pomoć, zavist koju njegujemo — zaslužuje iskreno preispitivanje. Ljubav raste kada joj dopustimo da zahvati i svakodnevne navike.
Sveta Margareta Marija Alacoque: molitva za onoga koji joj je nekoć pomogao
Primala je viđenja duša koje trpe te je za njih prikazivala molitve i žrtve, osobito za preminule svećenike i redovničke osobe.
Margareta Marija u svojoj Autobiografiji opisuje da joj se za molitve pred Presvetim na Tijelovo ukazao pokojni benediktinac okružen plamenom. Prepoznala ga je kao svećenika kojemu se nekoć ispovijedala. Prema njezinu zapisu, zamolio ju je da za njega tijekom tri mjeseca prikazuje svoja djela i trpljenja, na što je pristala uz dopuštenje poglavarice. Navela je da je govorio o pretjeranoj brizi za vlastiti ugled i manjku ljubavi prema subraći. Na završetku toga razdoblja opisuje ga ispunjenog radošću, pred ulaskom u vječno blaženstvo.
Ovaj izvještaj posebno poziva na molitvu za svećenike i redovničke osobe. Oni koji su nas poučavali vjeri, ispovijedali i pratili kroz život ostaju povjereni našoj zahvalnosti i nakon smrti.
Sveti Padre Pio: pokojnicima je davao mjesto u svojoj misi
Često je susretao duše iz čistilišta koje su ga posjećivale tražeći molitve i svete mise kako bi što prije ušle u nebo.
U jednoj pripovijesti Padre Pio napušta blagovaonicu i odlazi prema samostanskim vratima, gdje razgovara s osobama koje subraća ne vide. Poslije im objašnjava da su došle zahvaliti jer ih se toga jutra spomenuo na misi. Ovdje se ističe njegovu trajnu molitvenu brigu za pokojne, osobito u euharistijskom slavlju.
Takva svjedočanstva možemo primiti kao poticaj da u vlastitoj molitvi sačuvamo mjesto za pokojne. Uz one čija imena poznajemo možemo Bogu povjeriti i zaboravljene, osamljene i one za koje više nitko ne moli.
Ljubav koja se nastavlja molitvom
Sva ova iskustva pozivaju nas na konkretan odgovor. Crkva preporučuje molitvu za pokojne, osobito prikazivanje euharistijske žrtve, te milostinju, oproste i djela pokore na njihovu nakanu. U zajedništvu svetih naša ljubav može nastaviti služiti onima koje više ne možemo zagrliti.
Zato, dok palimo svijeću i izgovaramo ime voljene osobe, zastanimo pred Gospodinom. Zahvalimo mu za dobro koje smo po njoj primili i predajmo mu sve što je u njezinu životu ostalo nedovršeno. Neka sjećanje postane molitva, a molitva čin povjerenja u Krista koji je umro i uskrsnuo za nas.
Nikada ne zaboravimo duše u čistilištu
Prikazujmo molitve, sudjelujmo na svetoj misi i nastojmo zadobiti oproste za vjerne pokojne, osobito za preminule članove svojih obitelji i za one za koje nema tko moliti.
Pokoj vječni daruj im, Gospodine,
i svjetlost vječna svijetlila njima.
Počivali u miru. Amen.
Izvori
- Katekizam Katoličke Crkve, br. 67 i 1030–1032: privatne objave, konačno pročišćenje i molitva za pokojne.
- Sveta Faustina Kowalska, Dnevnik, br. 20;
- Benedikt XVI., kateheza o svetoj Katarini Genovskoj, opća audijencija 12. siječnja 2011.
- Boscove uspomene.
- „St. Nicholas of Tolentine”: augustinska životopisna predaja.
- hagiografski izvještaji o Franciskoj Rimskoj i Mariji Magdaleni de’ Pazzi.
- Sveta Margareta Marija Alacoque, Autobiografija, odlomak o pokojnom benediktincu.
- Službeni portal Padre Pija, 1. studenoga 2020., prema uspomenama oca Alessija Parentea.