Razmatranje nadahnuto litanijama poniznosti!
Svetost pobjeđuje: poniznost koja oslobađa srce
Pred Bogom kojemu se ne moram dokazivati
Gospodine Isuse, dok razmišljam o poniznosti, u sebi prepoznajem želju da moj život bude primijećen i da ono što činim nekome nešto znači. Obraduje me kada netko prepozna moj trud, ali zaboli kada moje zalaganje prođe bez riječi zahvalnosti. Ponekad ta bol ostaje u meni dulje nego što želim priznati, pa se vraćam na nečije riječi, preispitujem tuđe postupke i pitam se zašto za mene nije bilo više pažnje. U takvim trenutcima otkrivam koliko moj mir još ovisi o ljudskom priznanju i koliko mi je potrebno tvoje ozdravljenje da vrijednost vlastitoga života mogu pronalaziti u tvojoj ljubavi.
Pred tobom ne moram skrivati tu potrebu niti se zbog nje prezirati. Ti znaš moju povijest i poznaješ mjesta na kojima je nedostajalo ljubavi, ohrabrenja ili sigurnosti. Želim ti dopustiti da uđeš upravo u ta mjesta, ondje gdje se rodilo uvjerenje da ljubav moram zaslužiti uspjehom, korisnošću ili besprijekornim ponašanjem. Uči me prihvaćati da me ljubiš i prije mojih postignuća, kako bih iz te sigurnosti mogao rasti u slobodi srca.
Kada želja za ljubavlju postane uvjet moga mira
Dok u Litanijama poniznosti molim da me oslobodiš želje za ljudskom ljubavlju, osjećam koliko je ta molitva zahtjevna. Potreba za ljubavlju duboko pripada mojemu biću, ali prepoznajem da se uz nju može vezati zahtjev da me određena osoba mora prihvatiti, razumjeti ili izabrati kako bi moj život imao vrijednost. Tada odnos postaje mjesto neprestanog iščekivanja potvrde, a svaka šutnja ili udaljenost u meni budi nesigurnost.
Isuse, donosim ti odnose u kojima toliko očekujem od drugoga da gubim unutarnju slobodu. Pomozi mi ljubiti bez pokušaja da tuđim odgovorom osiguram vlastitu vrijednost. Kada izostane blizina kojoj se nadam, želim ostati uz tebe i dopustiti da me tvoja ljubav sačuva od gorčine. Daj da u mojim odnosima bude dovoljno iskrenosti da mogu izraziti svoje potrebe, ali i dovoljno slobode da drugome ostavim prostor za njegov odgovor.
Strah da moj život neće biti važan
U molitvi za oslobođenje od straha pred zaboravom susrećem vlastitu ranjivost. Ponekad me uznemiruje pomisao da se nitko neće sjetiti moga truda ili da će se sve nastaviti jednako i bez moje prisutnosti. U meni se tada javlja potreba da se podsjetim drugima, naglasim svoj doprinos ili pokažem koliko toga nosim. Iza tih postupaka otkrivam pitanje koje traži tvoj odgovor: ima li moj život vrijednost i kada nisam u središtu nečije pozornosti?
Gospodine, želim se osloniti na tvoju vjernost. Ti poznaješ i ono dobro koje nitko nije vidio, kao i napor koji nije moguće objasniti drugima. Kada me zaboli izostanak poziva, zahvale ili zanimanja, pomozi mi da tu bol najprije donesem tebi. Želim odustati od odluka koje nastaju iz povrijeđenosti i ostati otvorena srca za ljude, bez potrebe da ih kažnjavam svojom udaljenošću.
Sloboda pred tuđim mišljenjem
Teško mi je kada me netko pogrešno razumije, osobito kada iza mojih postupaka traži namjeru koje u meni nije bilo. Tada osjećam snažnu potrebu odmah sve objasniti i uvjeriti drugoga da griješi. Ponekad je razgovor doista potreban, ali primjećujem da se moje opravdavanje zna nastaviti i nakon što više ne služi istini. U mislima vodim rasprave, pripremam odgovore i gubim mir pokušavajući upravljati slikom koju drugi imaju o meni.
Isuse, daj mi razboritost da prepoznam kada trebam progovoriti, a kada mogu prepustiti tebi ono što ne mogu promijeniti. Želim prihvatiti odgovornost za stvarne pogreške i ispričati se kada povrijedim drugoga, bez skrivanja iza svojih dobrih namjera. Ujedno te molim za hrabrost da jasno postavim granicu ondje gdje se narušava ljudsko dostojanstvo. Neka moja poniznost raste u istini, kako bih mogao priznati vlastitu slabost i mirno se zauzeti za ono što je dobro.
Radovati se svetosti drugoga
Molitva da drugi postanu svetiji od mene otkriva koliko se lako uspoređujem. Mogu iskreno željeti dobro ljudima, a ipak osjetiti nelagodu kada netko dobije više povjerenja, kada njegova riječ snažnije odjekne ili kada mu se otvore vrata pred kojima ja još čekam. Takvi trenutci pokazuju mi da i duhovni život mogu pretvoriti u traženje vlastitoga mjesta i važnosti.
Gospodine, želim ti priznati tu zavist bez opravdavanja. Kada me tuđi dar uznemiri, pomozi mi zastati i zahvaliti ti za dobro koje po toj osobi činiš. Želim naučiti izgovoriti riječ iskrenog ohrabrenja i onda kada u sebi još osjećam otpor. Vjerujem da i kroz taj mali čin ljubavi možeš širiti moje srce, kako bi radost zbog tuđega rasta postupno postala i moja radost.
Sačuvaj me i od toga da zbog uspoređivanja zanemarim vlastiti poziv. Darovi koje si mi povjerio traže moj odgovor, vrijeme i vjernost. Želim ih razvijati sa zahvalnošću, prihvaćajući da se put svetosti odvija u konkretnom životu koji si mi dao, među ljudima koji su mi povjereni i u obvezama koje danas čekaju moju ljubav.
Služiti bez potraživanja
Dok promatram svoje služenje, pitam se koliko u njemu ima slobode. Ponekad nakon učinjenoga dobra u meni ostane tiho očekivanje da će druga osoba to zapamtiti i jednom uzvratiti. Ako se to ne dogodi, počinjem osjećati da me se iskorištava ili zanemaruje, a da prije toga nisam iskreno pogledao što sam zapravo očekivao. Tako i velikodušan čin može postati teret za odnos kada uz njega vežem neizgovorene zahtjeve.
Isuse, očisti moje nakane i pomozi mi služiti iz ljubavi. Daj mi iskrenost da prepoznam vlastite mogućnosti i jasno kažem kada nešto nadilazi moje snage, umjesto da pristanem pa poslije njegujem nezadovoljstvo. Kada mogu pomoći, želim to učiniti slobodno, bez stvaranja duga u tuđoj savjesti. Neka i skriveno dobro, za koje neće biti pohvale, pronađe svoje mjesto u mojoj svakodnevici.
Dopustiti da i meni bude potrebna pomoć
Poniznost me poziva i da prihvatim vlastitu potrebitost. Lakše mi je ponekad ponuditi savjet nego priznati da ne znam kako dalje, jer pomaganje drugima ostavlja osjećaj sigurnosti, dok traženje pomoći otkriva moju slabost. Ipak, primjećujem koliko me nastojanje da sve nosim samostalno može zatvoriti za blizinu i iscrpiti u onome što nikada nije trebalo ostati samo moj teret.
Gospodine, pomozi mi izgovoriti da mi je potrebna pomoć i primiti je sa zahvalnošću. Želim dopustiti da me drugi pouče, isprave i podrže, bez osjećaja da time gubim svoje dostojanstvo. Kada netko ukaže na moj propust, daj mi strpljivosti poslušati do kraja i razmotriti ima li u tim riječima istine koju trebam prihvatiti. Neka me želja za rastom oslobodi potrebe da pred drugima uvijek ostavim dojam sigurnosti i snage.
Moj odgovor u svakodnevici
Danas želim poniznosti dati konkretno mjesto u svojem životu. Kada osjetim potrebu istaknuti vlastite zasluge, zastat ću pred tobom i pokušati razumjeti što u tom trenutku tražim. Kada do mene dođe primjedba, želim je najprije poslušati, a tek onda odgovoriti. Ako u sebi prepoznam zavist, donijet ću ti je u molitvi i učiniti korak prema osobi s kojom se uspoređujem, kako moj unutarnji otpor ne bi upravljao odnosom.
Želim posebno pripaziti na ono što se događa nakon učinjenoga dobra. Ako ne bude zahvalnosti kojoj se nadam, pokušat ću ne povući svoju ljubav niti umanjivati vrijednost onoga što je učinjeno. Kada pogriješim, želim se vratiti istini i popraviti što mogu, umjesto da snagu trošim na obranu vlastite slike. Znam da će se stare navike ponovno javljati, zato te molim za ustrajnost u tim malim povratcima tebi, kroz koje moje srce može postupno postajati slobodnije.
Isuse, oblikuj moje srce
Isuse blaga i ponizna srca, predajem ti svoju potrebu za priznanjem i sva mjesta na kojima tuđe mišljenje ima preveliku vlast nada mnom. Primi moju bol kada izostane razumijevanje i uđi u strah da će moj život ostati nevažan. Pomozi mi sve dublje prihvaćati da pripadam tebi, kako bih u toj sigurnosti mogao mirnije živjeti i slobodnije ljubiti.
Uči me prihvaćati pohvalu sa zahvalnošću, a primjedbu s otvorenošću za istinu. Kada netko drugi dobije priliku kojoj se nadam, sačuvaj moje srce za zajedništvo i pokaži mi dobro koje i dalje mogu učiniti. Daj da moje služenje bude prožeto pažnjom prema stvarnim potrebama ljudi i da u susretu sa mnom osjete poštovanje koje izvire iz tvoje ljubavi.
U formaciji „Svetost pobjeđuje“ želim ti dopustiti da mijenjaš i ono što je skriveno od ljudskih pogleda. Neka tvoja milost zahvati moje nakane, način na koji slušam i odgovor koji dajem kada me nešto zaboli. Želim da u mojem životu raste prostor za tebe, kako bi tvoja ljubav sve više oblikovala moje odluke i odnose.
Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svojemu. Amen.