DVANAESTI DAN - 12.11.
Ljestve prema svetosti 2. dio
Konkretni koraci za put svetosti
Sedmi stupanj: Odustajati od uzvisivanja nad drugima
Uzvisivanje se može skrivati i u duhovnom životu. Mogu početi procjenjivati druge prema tome koliko mole, kako govore, što znaju ili na koji način služe. Vlastito iskustvo tada postaje mjera tuđe blizine Bogu, a dar koji mi je povjeren povod za uspoređivanje.
Ovaj stupanj poziva me da se prisjetim koliko toga ne znam o tuđem životu. Ne vidim sve borbe, rane, ograničenja i tihe odluke za dobro. Mogu prepoznati vlastite sposobnosti i odgovorno ih upotrebljavati, a istodobno priznati da od drugih imam što naučiti. Čak i kada trebam prosuditi nečiji postupak, mogu sačuvati poštovanje prema osobi i svijest o vlastitoj potrebi za milosrđem.
Mogu se upitati: čiji uspjeh u meni budi nemir i zašto? Danas ću zahvaliti Bogu za konkretan dar druge osobe, osobito ako se s njom često uspoređujem. Pokušat ću tu zahvalnost izraziti jednostavnom, iskrenom riječju priznanja.
Osmi stupanj: Graditi zajedništvo poštovanjem zajedničkog reda
Zajedništvo ovisi o mnogim malim oblicima pouzdanosti. Dolazak na vrijeme, izvršavanje preuzete obveze i poštovanje dogovorenog načina rada olakšavaju život drugima. Kada se iznova izuzimam iz dogovora, netko drugi obično preuzima teret moje neodgovornosti.
U današnjem životu ovaj stupanj mogu vršiti tako da poštujem obiteljske dogovore, radne obveze i pravila zajednice kojoj pripadam. Ako vidim mogućnost poboljšanja, mogu je predložiti otvoreno i odgovorno. Zajednički red može se mijenjati, a poniznost pomaže da se promjene traže kroz suradnju. Ona također traži da ne proglašavam svaku vlastitu neurednost posebnošću svojega karaktera.
Mogu se upitati: očekujem li od drugih pouzdanost koju samostalno ne pružam? Danas ću ozbiljno uzeti jedan dogovor prema kojemu se odnosim olako i izvršiti ga imajući na umu ljude koji se na mene oslanjaju.
Deveti stupanj: Učiti šutjeti i slušati
Mnogo puta tijekom razgovora više pripremamo odgovor nego što slušamo. Žurimo podijeliti vlastito iskustvo, ponuditi rješenje ili ispraviti sugovornika. Tako možemo propustiti ono što nam druga osoba zapravo pokušava povjeriti. Poniznost stvara nutarnji prostor u kojemu tuđa riječ može biti primljena.
Danas se taj stupanj odnosi i na poruke, komentare i sadržaje koje dijelimo. Ne moram odmah odgovoriti, iznijeti mišljenje o svakoj temi ili proslijediti sve što izaziva snažnu reakciju. Prije govora mogu razmotriti znam li dovoljno, jesam li dobro razumio smisao poruke i hoće li moje riječi služiti dobru. Istodobno ostaje odgovornost progovoriti kada treba zaštititi osobu ili posvjedočiti istinu.
Mogu se upitati: osjećaju li ljudi uz mene da ih doista slušam? Danas ću u jednom razgovoru dopustiti sugovorniku da završi misao, a zatim provjeriti razumijevanje prije nego što ponudim savjet.
Deseti stupanj: Čuvati radost koja poštuje dostojanstvo
Smijeh može povezati ljude, olakšati napetost i donijeti toplinu u težak dan. Važno je prepoznati što naš smijeh čini osobi koja se nalazi pred nama. Šala na račun nečije slabosti, izgleda ili pogreške može ostaviti bol i kada se svi ostali dobro zabavljaju.
U suvremenom životu ovaj stupanj osobito dotiče sarkazam, podrugljive komentare i dijeljenje sadržaja kojima se nekoga izvrgava ruglu. Poniznost mi pomaže odustati od zabave koja traži tuđe poniženje. Također me uči prepoznati trenutke kada se šalom udaljavam od ozbiljnog razgovora jer mi je teško priznati osjećaje ili odgovornost.
Mogu se upitati: postoji li netko tko se uz moj način šale osjeća nesigurno? Danas ću paziti da moja vedrina ljudima donosi olakšanje i slobodu. Ako se pojavi poriv za podsmijehom, pokušat ću prepoznati što se iza njega događa u mojem srcu.
Jedanaesti stupanj: Govoriti blago i razborito
Način govora snažno utječe na to kako će istina biti primljena. I opravdano upozorenje može raniti kada ga izgovorimo s prezirom, a mirna riječ može otvoriti razgovor i onda kada je sadržaj zahtjevan. Blagost traži nutarnju snagu kojom upravljamo vlastitom uznemirenošću i čuvamo poštovanje prema sugovorniku.
Ovaj stupanj danas mogu živjeti usporavanjem prije odgovora, osobito u obiteljskim raspravama i dopisivanju. Mogu govoriti jasno, izostaviti nepotrebno optuživanje i dati drugoj osobi priliku da odgovori. Razboritost uključuje i izbor trenutka: neke se važne stvari teško mogu dobro izreći dok smo iscrpljeni ili preplavljeni srdžbom. Ponekad je potrebno dogovoriti nastavak razgovora kada ponovno možemo slušati.
Mogu se upitati: kakav trag ostavljaju moje riječi u domu i zajednici? Danas ću jednu tešku misao izreći mirnije i jednostavnije, preuzimajući odgovornost za vlastiti ton. Molit ću Gospodina da u mojem govoru istina i ljubav ostanu zajedno.
Dvanaesti stupanj: Dopustiti da poniznost prožme cijeli život
Poniznost postupno postaje vidljiva u načinu na koji susrećemo ljude, prihvaćamo ispravak, odnosimo se prema slabijima i izvršavamo obveze. Tada više ne ostaje ograničena na pojedinu odluku ili molitveni trenutak, nego oblikuje našu prisutnost među ljudima. Manje energije trošimo na održavanje vlastite važnosti, pa postajemo slobodniji za ljubav.
U današnjem životu to znači njegovati cjelovitost: isti odnos poštovanja nositi u crkvu, dom, posao i digitalni prostor. Posebno je vrijedno promotriti kako se ponašam prema osobama od kojih nemam koristi i prema ukućanima koji poznaju moj umor. Upravo ondje mogu prepoznati područja u kojima mi je još potrebno obraćenje. Vanjska jednostavnost tada prirodno proizlazi iz srca koje sve više počiva u Bogu.
Mogu se upitati: gdje postoji najveća udaljenost između vjere koju ispovijedam i ponašanja koje drugi doživljavaju? Danas ću izabrati jedan malen, konkretan korak kojim će se ta udaljenost smanjiti, bez velikih obećanja, uz pouzdanje u Božju pomoć.
Od svakodnevne vjernosti prema slobodi ljubavi
Na kraju sedmoga poglavlja sveti Benedikt opisuje plod ovoga puta kao ljubav koja izgoni strah. Ono što se u početku izvršava uz napor i strah postupno postaje način života koji izvire iz ljubavi prema Kristu i radosti u dobru. To je cilj prema kojemu su usmjereni stupnjevi poniznosti.
U formaciji „Svetost pobjeđuje” svakom se stupnju može posvetiti dovoljno vremena da njegova poruka dotakne stvaran život. Korisno je ostati uz jedan konkretan odnos, naviku ili obvezu, promatrati vlastite reakcije i svakoga dana iznova moliti za milost. Napredak se često pokazuje u sasvim malim promjenama: lakše izgovorenoj isprici, strpljivijem slušanju i većoj spremnosti da se prihvati pomoć.
Bit će dana kada će se ponovno pojaviti iste slabosti. I tada se poniznost može živjeti povratkom Bogu, prihvaćanjem odgovornosti i novim početkom. Svetost pobjeđuje dok Kristova ljubav sve dublje oblikuje naše odluke, a njegovu djelovanju otvaramo upravo ono mjesto svojega života koje bismo najradije sačuvali samo za sebe.
Molitva za ponizno srce
Gospodine Isuse, ti poznaješ moju potrebu za sigurnošću, priznanjem i nadzorom. Znaš koliko mi je ponekad teško prihvatiti ispravak, priznati pogrešku i ostati mirno u službi koja prolazi neprimijećeno. Donosim ti svoje stvarno srce i molim da ga tvoja ljubav strpljivo preobražava.
Nauči me živjeti u tvojoj prisutnosti i razlučivati tvoju volju među vlastitim željama. Podari mi mudrost za prihvaćanje opravdanog vodstva, hrabrost za zauzimanje za istinu i strpljivost u teškoćama koje prate vjernost dobru. Oslobodi me potrebe da vlastitu vrijednost dokazujem uspoređivanjem i pomozi mi radosno prepoznavati tvoje darove u drugim ljudima.
Duše Sveti, čuvaj moje riječi i oblikuj moje postupke. Otvori u meni prostor za slušanje, iskreno priznanje i zahvalno služenje. Kada se vratim starim navikama, povedi me ponovno Ocu, da u njegovu milosrđu pronađem snagu za sljedeći korak. Neka poniznost sve dublje prožima moj život, a ljubav prema tebi raste u slobodi i vjernosti. Amen.