Put služenja, slobode srca, hrabrosti i vjernosti Kristu do kraja
Sveti Lovro pripada onim svecima čiji je povijesni život relativno kratak u sačuvanim podatcima, ali je njihova poruka tijekom stoljeća postajala sve snažnija. Živio je u trećem stoljeću, u vremenu kada je pripadnost Kristu mogla značiti gubitak položaja, imovine, slobode i života. Bio je jedan od rimskih đakona pape Siksta II., služitelj oltara, navjestitelj Evanđelja i upravitelj dobara namijenjenih siromasima. U njegovoj se osobi susreću tri dimenzije koje Crkva nikada ne smije razdvojiti: klanjanje Bogu, crkveno zajedništvo i djelotvorna ljubav prema potrebitima.
Za vrijeme progona cara Valerijana 258. godine papa Siksto II. pogubljen je zajedno s više svojih suradnika. Prema staroj predaji, Lovro je s boli promatrao kako njegova biskupa odvode u smrt te ga je pitao kamo odlazi bez svojega đakona. Siksto mu je navijestio da će ga slijediti nakon tri dana. Lovro se u tim danima nije posvetio spašavanju vlastitoga života ni skrivanju crkvenih dobara radi očuvanja institucije. Dobra koja su mu bila povjerena podijelio je siromasima. Kada je rimska vlast od njega zatražila crkveno blago, doveo je siromašne, bolesne, udovice i potrebite te ih predstavio kao istinsko blago Crkve.
Ta predaja, koju je osobito oblikovalo svjedočanstvo svetoga Ambrozija Milanskoga, ne opisuje samo domišljat odgovor progonitelju. Ona otkriva Lovrinu teologiju: Krist je prisutan u Euharistiji, ali i u svojoj najmanjoj braći; crkvena imovina ima smisla samo kada služi poslanju; služba nije povlastica nego odgovornost; mučeništvo nije traženje smrti nego vjernost ljubavi koja odbija zanijekati Gospodina.
Ova devetnica prati devet duhovnih etapa Lovrina života. Prvoga dana razmatramo poziv na služenje. Drugoga dana ulazimo u otajstvo oltara koji šalje prema potrebnima. Trećega dana promatramo siromašne kao istinsko blago Crkve. Četvrtoga dana učimo slobodu od navezanosti na prolazna dobra. Petoga dana razmatramo crkveno zajedništvo, poslušnost i duhovno očinstvo. Šestoga dana suočavamo se sa strahom, pritiskom i ljudskim obzirom. Sedmoga dana promatramo svakodnevno mučeništvo ljubavi. Osmoga dana razmatramo pšenično zrno koje umire i donosi rod. Devetoga dana sve sabiremo u potpunom predanju Kristu.
Devetnica se može moliti kao priprava za blagdan svetoga Lovre 10. kolovoza, ali i u svakom razdoblju kada želimo obnoviti vjernost služenju, osloboditi se sebičnosti, moliti za đakone, učvrstiti se u duhovnoj borbi ili zadobiti hrabrost da Evanđelje živimo dosljedno u svijetu koji ga često ne razumije.
Uvodna molitva za svaki dan
Svemogući i milosrdni Bože, ti si svetoga Lovru pozvao da kao đakon služi oltaru, naviješta Evanđelje i bude poslužitelj tvoje ljubavi prema siromasima. U njegovu si srcu sjedinio vjernost Crkvi, slobodu od prolaznih dobara, milosrđe prema potrebitima i hrabrost mučenika.
Po njegovu zagovoru očisti moje srce od sebičnosti, navezanosti, straha i traženja ljudskoga priznanja. Nauči me služiti bez želje za vlašću, davati bez računanja vlastite koristi, svjedočiti istinu bez grubosti i ostati vjeran Kristu kada me vjera nešto stoji.
Duše Sveti, otvori mi razum da čujem Božju riječ, rasvijetli savjest da prepoznam ono što trebam promijeniti i ojačaj volju da primljeno svjetlo pretvorim u djelo. Ne dopusti da ova devetnica ostane samo pobožna misao, nego neka postane put obraćenja, služenja i hrabrije vjere.
Sveti Lovro, đakone i mučeniče, prati me ovih devet dana. Isprosi mi srce slobodno za Boga, oči koje prepoznaju Krista u najmanjima i ljubav koja ostaje vjerna do kraja. Amen.
PRVI DAN
„Tko mi služi, neka ide za mnom“ – poziv na služenje
Riječ Božja
„Ako mi tko služi, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko služi, počastit će ga moj Otac“ (Iv 12,26).
Razmatranje
Svetoga Lovru Crkva ne pamti prvenstveno kao čovjeka položaja, nego kao đakona, a riječ đakon znači služitelj. Njegovo je dostojanstvo bilo upravo u tome da pripada Kristu koji je rekao kako nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge. Lovro je zato svoj poziv razumio kao nastavak Kristova sagibanja nad čovjekom.
Svijet služenje često povezuje s manjom vrijednošću. Služi onaj koji je niži, koji mora slušati, koji nema moć. U Evanđelju je drukčije. Najveći je onaj koji se prigiba. Gospodar pere noge učenicima. Kralj ulazi u Jeruzalem ponizan. Božji Sin dopušta da bude položen u jasle, dodiruje gubavce, prima djecu, sluša ranjene i na križu predaje život.
Služiti, dakle, ne znači izgubiti dostojanstvo. Znači postati sličan Bogu. Bog ne pokazuje veličinu time što druge drži na udaljenosti, nego time što se daje. Zato se čovjek najdublje ostvaruje onda kada prestane živjeti samo za sebe.
Lovrin đakonski poziv nije bio samo skup zadataka. Nije se svodio na pomaganje pri liturgiji, raspodjelu sredstava ili izvršavanje biskupovih naloga. Bio je to oblik cijeloga njegova života. Đakon je bio na oltaru, među siromasima, uz biskupa i pred progoniteljima. Služio je kada je naviještao, kada je dijelio, kada je ostajao vjeran i kada je predao život.
Naše se vrijeme često divi služenju dok je ono vidljivo, uspješno i priznato. Mnogi žele voditi, malo ih želi nositi ono što nitko ne primjećuje. Želimo imati utjecaj, ali se teško odazivamo na zadatke koji ne donose ugled. Lovro nas poziva da ispitamo što zapravo tražimo kada govorimo o poslanju. Tražimo li Božju volju ili vlastitu važnost? Želimo li da Krist bude vidljiv ili da drugi primijete nas?
Najdublje služenje često se događa u skrovitosti. Majka ili otac koji se noću ustaju zbog djeteta, supružnik koji strpljivo nosi bolest drugoga, osoba koja skrbi za staroga roditelja, radnik koji pošteno obavlja posao koji nitko ne cijeni, vjernik koji priprema prostor, čisti crkvu, donosi hranu potrebnima ili sluša čovjeka u nevolji – svi oni žive đakonsku dimenziju krštenja.
Ipak, služenje nije isto što i ugađanje svima. Krist nije ispunjavao svaku ljudsku želju. Služio je istini i spasenju. Ponekad služiti znači reći da, a ponekad postaviti granicu. Ponekad znači utješiti, a ponekad upozoriti. Služenje ne smije postati dopuštanje drugima da zlorabe našu dobrotu niti bijeg od vlastite odgovornosti. Ono mora biti vođeno ljubavlju, istinom i razboritošću.
Sveti Lovro nas prvoga dana pita: „Jesi li spreman biti ondje gdje je Krist?“ Krist je na oltaru, ali i pokraj ranjenoga. On je u molitvenoj tišini, ali i u prekidu naših planova kada netko traži pomoć. On je u radosnom zajedništvu, ali i u zahtjevnoj osobi koju bismo najradije izbjegli.
Služitelj ne određuje uvijek gdje će služiti. On slijedi Gospodina.
Za naše vrijeme
Živimo u kulturi samopromocije. Često se i dobra djela pretvaraju u sadržaj kojim se gradi osobna slika. Evanđelje nas ne poziva skrivati svako dobro djelo pod svaku cijenu, ali nas poziva očistiti nakanu. Služimo li zato što čovjek treba pomoć ili zato što želimo izgledati dobro? Činimo li dobro i kada nitko neće znati?
Crkvi danas nisu potrebni samo ljudi s idejama, nego ljudi spremni ponizno nositi konkretne odgovornosti. Potrebni su oni koji će ostati kada nestane početnoga zanosa, koji neće odmah napustiti zajednicu zbog nerazumijevanja i koji neće službu pretvoriti u borbu za mjesto.
Ispit savjesti
Služim li Kristu ili preko služenja tražim potvrdu vlastite vrijednosti? Mogu li učiniti dobro koje nitko neće primijetiti? Postoji li zadatak koji smatram nedostojnim sebe? Kako reagiram kada drugi ne cijene moj trud? Jesam li raspoloživ služiti ondje gdje je stvarna potreba ili samo ondje gdje se osjećam važnim?
Duhovni čin dana
Danas ću učiniti jedno skriveno djelo služenja. Neću ga objaviti ni spominjati. Izvršit ću ga kao da ga činim izravno Kristu.
Molitva
Sveti Lovro, vjerni đakone, ti si razumio da prava veličina nije u tome da drugi služe nama, nego da mi postanemo raspoloživi Božjoj ljubavi. Isprosi mi srce služitelja.
Oslobodi me taštine, natjecanja, potrebe da budem prvi i gorčine kada moj trud ostane neprepoznat. Nauči me služiti radosno, razborito i vjerno.
Gospodine Isuse, ti si oprao noge svojim učenicima. Očisti moje nakane. Daj da u svakoj službi tražim tvoju slavu i dobro čovjeka. Ne dopusti da svoje darove zakopam iz lijenosti ni da ih prisvojim iz oholosti.
Sveti Lovro, vodi me putem Krista Služitelja. Amen.
- Oče naš. Zdravo Marijo. Slava Ocu.
Sveti Lovro, đakone i mučeniče, moli za nas.
DRUGI DAN
Oltar koji nas šalje – Euharistija i služenje čovjeku
Riječ Božja
„Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam. Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge“ (Iv 13,12-14).
Razmatranje
Lovrina đakonska služba povezivala je oltar i siromašne. Posluživao je u liturgiji, ali se njegova služba nije završavala izlaskom iz crkve. Ono što je primao i naviještao u svetim otajstvima morao je učiniti vidljivim u životu zajednice.
To je duboka logika Euharistije. Krist se na oltaru daruje kao kruh koji se lomi. Tko prima njegovo Tijelo, pozvan je i sam postajati dar. Pričest nije samo osobna utjeha ni privatni trenutak između Boga i pojedinca. Ona nas ugrađuje u Kristovo tijelo i čini odgovornima jedne za druge.
Sveti Ivan Zlatousti upozoravao je kršćane da ne časte Kristovo tijelo na oltaru zlatnim posudama, a zatim zanemaruju isto Tijelo dok vani trpi hladnoću i glad. Lovrin život utjelovljuje upravo tu istinu. Nije razdvajao pobožnost i ljubav. Nije vjerovao da se Kristu može služiti u svetištu, a previdjeti ga u čovjeku.
Suvremeni vjernik može redovito sudjelovati na misi, a ipak ostati zatvoren za potrebe drugih. Može braniti ispravan nauk, a u obitelji biti tvrd. Može klečati pred Presvetim, a prezirati siromašnoga, stranca ili ranjenoga. Takva podjela pokazuje da Euharistija još nije prožela cijeli život.
Oltar nije bijeg od svijeta. On je mjesto na kojem se svijet prinosi Bogu i iz kojega smo poslani u svijet. Na kraju mise ne završava služenje; ono počinje. Riječ „misa“ povezana je s poslanjem. Primili smo Krista da bismo ga nosili drugima.
Lovro bi današnjoj Crkvi vjerojatno postavio jednostavno pitanje: što se nakon naše liturgije događa s najranjivijima? Postajemo li strpljiviji, pravedniji, darežljiviji i spremniji oprostiti? Ako se nakon pričesti vraćamo istim obrascima prezira, ogovaranja, sebičnosti i nepravde, nismo dopustili da nas otajstvo preobrazi.
Euharistijska ljubav nije neodređen osjećaj. Ona je konkretna. Ona prepoznaje tko u zajednici nema dovoljno, tko je bolestan, tko nema prijevoz, tko je ostao sam, komu treba pomoć pri pronalaženju posla i tko je izgubio nadu. Đakonska Crkva ne pita samo kako organizirati svečanost, nego komu je potreban kruh.
Istodobno, služenje siromasima ne smije se odvojiti od Boga. Kada karitativna djelatnost izgubi izvor u Kristu, lako postaje samo socijalni aktivizam, sredstvo ideologije ili prostor moći. Lovro služi čovjeku zato što pripada Kristu. U siromahu ne vidi projekt, nego osobu.
Za naše vrijeme
Mnogi danas traže duhovnost bez odgovornosti. Žele unutarnji mir, ali ne i promjenu odnosa prema novcu, radu, tijelu, obitelji i potrebitima. Euharistija razbija takvu podjelu. Krist se daje cijeli i traži cijeloga čovjeka.
Crkvena zajednica vjerodostojna je kada se njezina liturgijska ljepota nastavlja u ljepoti milosrđa. Nije dovoljno imati uređen oltar ako su odnosi puni hladnoće. Nije dovoljno čuvati sveto posuđe ako se ne čuva dostojanstvo ljudi.
Ispit savjesti
- Što sveta misa mijenja u mojem ponašanju?
- Jesam li nakon pričesti osjetljiviji na potrebe drugih?
- Postoji li nesklad između moje pobožnosti i načina na koji govorim s obitelji, kolegama ili siromasima?
- Dolazim li Kristu samo po utjehu ili dopuštam da me pošalje?
Duhovni čin dana
Nakon molitve ili mise učinit ću konkretno djelo koje će biti nastavak Euharistije: pomirenje, pomoć, posjet, dar ili strpljivo slušanje.
Molitva
Gospodine Isuse, ti se u Euharistiji daješ bez pridržaja. Oprosti mi što sam često primao tvoj dar, a ostajao zatvoren za druge. Oprosti mi pobožnost koja nije postala ljubav i riječi koje nisu postale djelo.
Sveti Lovro, služitelju oltara i siromaha, isprosi mi cjelovitu vjeru. Nauči me prepoznavati isto Kristovo tijelo u posvećenoj Hostiji i u ranjenom čovjeku.
Daj da sveta misa ne završi na crkvenim vratima. Neka me pošalje u obitelj, posao, zajednicu i svijet kao nositelja Kristove prisutnosti.
Sveti Lovro, nauči me postati kruh koji se lomi za druge. Amen.
- Oče naš. Zdravo Marijo. Slava Ocu.
Sveti Lovro, đakone i mučeniče, moli za nas.
TREĆI DAN
„Ovo je blago Crkve“ – ljudsko dostojanstvo i siromasi
Riječ Božja
„Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25,40).
Razmatranje
Predaja o svetom Lovri doseže svoj najpoznatiji trenutak kada od njega rimska vlast traži crkveno blago. Progonitelji očekuju zlato, srebro i dragocjenosti. Lovro okuplja siromašne, bolesne, udovice i nemoćne te govori: „Ovo je blago Crkve.“
Ta rečenica ima proročku snagu. Ona razotkriva način na koji svijet određuje vrijednost. Rim je vrijednim smatrao ono što može biti zaplijenjeno, prodano i pretvoreno u moć. Lovro pokazuje ljude koji nemaju društvenu korist, utjecaj ni bogatstvo i naziva ih blagom.
U tome se očituje evanđeoski preokret. Ono što svijet smatra bezvrijednim Bog izabire. Čovjek nije vrijedan zato što je snažan, zdrav, obrazovan, produktivan ili koristan. Vrijedan je jer je stvoren na Božju sliku i jer ga Krist ljubi do križa.
Današnje društvo često govori o dostojanstvu, ali istodobno ljude procjenjuje prema uspješnosti. Starost se doživljava kao teret, bolest kao gubitak kvalitete, siromaštvo kao osobni neuspjeh, a invaliditet kao manja vrijednost života. Lovro se suprotstavlja toj logici.
Siromasi nisu „blago“ zato što je siromaštvo dobro. Bijeda, glad i isključenost protive se Božjoj volji za čovjeka. Oni su blago jer je Krist u njima na osobit način prisutan i jer njihov život ima neotuđivu vrijednost.
Lovrina gesta poziva i Crkvu na obraćenje. Crkva se ne smije definirati samo po broju, imovini, utjecaju i vidljivosti. Njezino je pravo bogatstvo svetost, Evanđelje, Euharistija i ljudi kojima služi. Kada Crkva zaboravi siromašne, ne gubi samo jednu pastoralnu aktivnost, nego gubi dodir s dijelom Kristova otajstva.
Suvremeno siromaštvo ima mnoge oblike. Netko nema novca, drugi nema odnos, treći nema smisao. Usamljeni starac, dijete bez sigurnosti, osoba s depresijom, ovisnik, prognanik, čovjek nakon razvoda, nezaposleni, obitelj s teško bolesnim članom – svi oni mogu biti blago koje prolazi neprimijećeno.
Pitanje nije možemo li pomoći svima. Ne možemo. Pitanje je jesmo li vidjeli onoga koga nam je Bog stavio na put. Ljubav počinje pogledom. Ravnodušnost počinje odlukom da ne vidimo.
Za naše vrijeme
Naše su zajednice često usmjerene na programe, događaje i broj sudionika. Lovro nas pita: gdje su među nama oni koji ne mogu uzvratiti, koji nisu privlačni, koji usporavaju naše planove? Jesu li oni u središtu ili na rubu?
Istinsko milosrđe ne ponižava onoga komu pomaže. Ne postavlja se iznad njega. Ne pretvara tuđu patnju u vlastitu promociju. Pomaže tako da čovjeku vraća dostojanstvo.
Ispit savjesti
- Koga smatram manje vrijednim?
- Postoji li skupina ljudi prema kojoj osjećam prezir?
- Kako govorim o siromašnima, bolesnima, migrantima, ovisnicima ili nezaposlenima?
- Jesam li spreman dijeliti vrijeme, a ne samo višak novca?
- Tko je u mojem životu postao nevidljiv?
Duhovni čin dana
Odabrat ću jednu konkretnu osobu ili obitelj kojoj ću pomoći na način koji čuva njihovo dostojanstvo. Pristupit ću bez nadmoći i bez očekivanja zahvalnosti.
Molitva
Sveti Lovro, ti si pred moćnicima pokazao siromašne i nazvao ih blagom Crkve. Isprosi mi oči koje vide onako kako vidi Krist.
Oslobodi me predrasuda, ravnodušnosti i skrivenoga prezira. Ne dopusti da vrijednost ljudi mjerim njihovim imetkom, obrazovanjem, zdravljem ili korisnošću.
Gospodine Isuse, ti me čekaš u najmanjima. Oprosti mi kada sam te zaobišao. Pokaži mi čovjeka kojemu danas mogu biti brat, a ne samo dobročinitelj.
Sveti Lovro, čuvaj u Crkvi ljubav prema siromasima. Amen.
- Oče naš. Zdravo Marijo. Slava Ocu.
Sveti Lovro, đakone i mučeniče, moli za nas.
ČETVRTI DAN
Sloboda od prolaznih dobara – upravitelj, a ne vlasnik
Riječ Božja
„Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce“ (Mt 6,21).
Razmatranje
Lovri su bila povjerena dobra rimske Crkve. Imao je odgovornost upravljati sredstvima, ali ih nije smatrao osobnim vlasništvom. Kada je došlo progonstvo, nije se poslužio njima da bi kupio sigurnost ili pobjegao. Podijelio ih je onima kojima su bila namijenjena.
U tome se vidi njegova nutarnja sloboda. Čovjek može biti siromašan i ipak navezan, kao što može posjedovati mnogo i ostati slobodan. Problem nije samo u količini dobara, nego u mjestu koje ona imaju u srcu.
Navezanost počinje kada novac, položaj, kuća, ugled ili sigurnost postanu ono bez čega mislimo da ne možemo živjeti. Tada više ne upravljamo dobrima; ona upravljaju nama. Donosimo moralne kompromise da ih sačuvamo, zanemarujemo odnose i postajemo tjeskobni.
Lovro zna da sve pripada Bogu. Crkvena dobra, osobni darovi, sposobnosti, vrijeme i autoritet povjereni su radi služenja. Kršćanin nije apsolutni vlasnik nego upravitelj.
Ta se istina odnosi i na duhovne darove. Čovjek može prisvojiti karizmu, službu ili zajednicu. Počinje govoriti i ponašati se kao da bez njega ništa ne može. Lovro nas uči da je svaki dar privremen i povjeren.
Sloboda ne znači neodgovornost. Lovro nije rasipao dobra. Znao je komu su namijenjena. Kršćanska velikodušnost mora biti razborita, ali razboritost ne smije postati krinka za škrtost.
Možemo se pitati: što bi se dogodilo s mojim identitetom kada bih izgubio ono na što se oslanjam? Ako izgubim položaj, ostajem li Božji sin? Ako drugi ne prepoznaju moju službu, jesam li i dalje slobodan služiti? Ako se smanji imovina, nestaje li moj mir?
Samo čovjek čije je blago u Bogu može dijeliti bez straha.
Za naše vrijeme
Današnje gospodarstvo često potiče osjećaj da nikada nemamo dovoljno. Stalno uspoređivanje stvara nezadovoljstvo. Čovjek kupuje ne samo stvari nego i identitet.
Lovro ne poziva na neodgovornost prema obitelji ni na prezir materijalnih potreba. Poziva na red: dobra trebaju služiti životu, a ne život dobrima.
Ispit savjesti
- Čega se najteže odričem?
- Koliko moj mir ovisi o novcu, položaju ili mišljenju drugih?
- Upravljam li svojim sredstvima u skladu s Evanđeljem?
- Jesam li velikodušan samo kada mi ništa ne nedostaje?
- Prisvajam li službu ili dar koji mi je Bog povjerio?
Duhovni čin dana
Odreći ću se nečega što mi je drago i vrijednost usmjeriti prema potrebitima. Također ću zahvaliti Bogu za sve što imam i ponovno mu priznati vlasništvo nad svojim životom.
Molitva
Sveti Lovro, slobodni upravitelju crkvenih dobara, isprosi mi srce koje posjeduje stvari, ali ne dopušta da stvari posjeduju njega.
Oslobodi me pohlepe, tjeskobne brige i potrebe da sigurnost gradim bez Boga. Nauči me odgovorno skrbiti za obitelj, ali i velikodušno dijeliti.
Gospodine, sve što imam primio sam od tebe. Vraćam ti svoje darove, sredstva, vrijeme i službu. Nauči me njima upravljati za tvoju slavu i dobro bližnjih.
Sveti Lovro, čuvaj me od idolopoklonstva posjedovanja. Amen.
- Oče naš. Zdravo Marijo. Slava Ocu.
Sveti Lovro, đakone i mučeniče, moli za nas.
PETI DAN
Vjernost Crkvi i zajedništvu – đakon uz svojega biskupa
Riječ Božja
„Nastojte sačuvati jedinstvo Duha svezom mira“ (Ef 4,3).
Razmatranje
Stara predaja prikazuje Lovru uz papu Siksta II. Kada biskupa odvode u smrt, Lovro ga pita kamo odlazi bez svojega đakona. U toj se sceni očituju ljubav, pripadnost, poslušnost i zajedništvo.
Lovro nije živio vjeru kao privatni projekt. Njegovo je poslanje bilo crkveno. Primio ga je, nije ga sam sebi dao. Služio je u zajedništvu sa svojim biskupom i braćom.
Današnji čovjek često želi Krista bez Crkve. Želi duhovnost bez obveze, darove bez odgovornosti, autoritet bez poslušnosti i pripadnost bez korekcije. Crkva, međutim, nije samo organizacija nego tijelo Kristovo. Tijelo ima različite udove koji se trebaju slušati i međusobno služiti.
Ljubiti Crkvu ne znači zatvarati oči pred grijesima njezinih članova. Prava ljubav prema Crkvi uključuje istinu, pokajanje i zaštitu ranjenih. Poslušnost ne može biti opravdanje za zlo. Ali ni svaka osobna nesuglasica nije znak da trebamo napustiti zajedništvo.
Lovro ostaje uz Siksta ne zato što je izgubio razum, nego zato što zna da se vjera živi u tijelu. Njegova poslušnost nije ropska. Ona je odnos povjerenja u kojem biskup ne vodi đakona prema vlastitoj koristi nego prema Kristu.
Crkveno zajedništvo uvijek je zahtjevno jer uključuje ljude različitih karaktera, darova i slabosti. Lako je ljubiti idealnu Crkvu koju smo sami zamislili. Teže je ljubiti stvarnu Crkvu, ranjenu i svetu, potrebnu obraćenja.
Podjele često nastaju iz oholosti. Čovjek počinje vjerovati da samo on ispravno vidi. Prestaje slušati, tražiti savjet i prihvaćati korekciju. Lovro nas poziva na poniznu vjernost koja ne znači bezličnost, nego zrelost.
Za naše vrijeme
Društvene mreže omogućuju brzo osuđivanje Crkve, pastira i zajednica. Ponekad je kritika opravdana, ali način na koji se izriče može hraniti prezir i razdor.
Kršćanin je pozvan govoriti istinu, ali tako da gradi. Ne smije prikrivati zlo, ali ni uživati u javnom ponižavanju drugih.
Ispit savjesti
- Kako govorim o Crkvi i njezinim pastirima?
- Gradim li jedinstvo ili širim ogorčenost?
- Jesam li spreman primiti korekciju?
- Napuštam li odnose čim postanu zahtjevni?
- Miješam li poslušnost s pasivnošću ili slobodu sa samovoljom?
Duhovni čin dana
Pomolit ću se za papu, biskupe, svećenike i đakone. Ako nosim ogorčenost prema nekom crkvenom službeniku ili zajednici, predat ću je Bogu i razlučiti trebam li učiniti korak prema istini i pomirenju.
Molitva
Sveti Lovro, vjerni đakone rimske Crkve, isprosi mi ljubav prema Kristovu tijelu.
Oslobodi me duhovne oholosti, samovolje i potrebe da sve prosuđujem iznad drugih. Daj mi hrabrost govoriti istinu, ali i poniznost ostati u zajedništvu.
Gospodine Isuse, očisti svoju Crkvu od grijeha, zlouporabe moći, podjela i zatvorenosti. Ozdravi ranjene i obrati one koji su odgovorni za zlo.
Sveti Lovro, isprosi pastirima srce Sluge, a vjernicima mudrost i vjernost. Amen.
- Oče naš. Zdravo Marijo. Slava Ocu.
Sveti Lovro, đakone i mučeniče, moli za nas.
ŠESTI DAN
Vjera pod pritiskom – hrabrost usred straha i ljudskoga obzira
Riječ Božja
„Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti“ (Mt 10,28).
Razmatranje
Lovro je živio u vremenu kada je kršćanska vjera bila izravno ugrožena. Od njega se nije tražilo samo da podnese neugodnost, nego da izabere između vjernosti Kristu i zemaljske sigurnosti.
Mučenička hrabrost nije odsutnost straha. Čovjek koji se ne boji ničega možda nije hrabar, nego nesvjestan opasnosti. Hrabrost je odluka da strah neće imati posljednju riječ.
Ne znamo sve što je Lovro osjećao pred smrću. Predaja naglašava njegovu vedrinu i slobodu. No njegova svetost ne ovisi o tome je li osjećao strah, nego o tome da nije izdao Krista.
Naše vrijeme u mnogim sredinama ne traži krvno mučeništvo, ali postavlja druge pritiske. Vjernik može biti ismijavan zbog čistoće, poštenja, obrane života, vjernosti braku, poštovanja nedjelje ili odbijanja korupcije. Pritisak može biti suptilan: šutjeti da ne bismo izgubili položaj, prilagoditi savjest većini, živjeti drukčije privatno i javno.
Nije svaka neugodnost progonstvo. Ponekad kršćani trpe posljedice vlastite grubosti, neznanja ili nedosljednosti. Zato treba razlikovati patnju zbog vjernosti od patnje zbog vlastitih pogrešaka.
Istinsko svjedočanstvo nije agresivno. Lovrina hrabrost nije mržnja prema progonitelju. Kršćanin ne traži sukob, ali ne kupuje mir izdajom istine.
Najveći neprijatelj vjernosti često nije otvorena prijetnja nego ljudski obzir. Želimo biti prihvaćeni. Smijemo se onomu što nas vrijeđa, šutimo kada je netko nepravedno napadnut i skrivamo vjeru kako ne bismo izgledali drukčije.
Lovro nas poziva da se pitamo: kome pripadam? Kada čovjek zna da pripada Kristu, ne mora se dokazivati svijetu.
Za naše vrijeme
Društveni pritisak danas se snažno prenosi preko javnoga mišljenja. Čovjek može postati rob reakcija, komentara i odobravanja.
Kršćanska sloboda ne znači zanemarivanje drugih, nego oslobođenje od potrebe da budemo prihvaćeni pod cijenu savjesti.
Ispit savjesti
- U čemu skrivam vjeru iz straha?
- Jesam li ikada pristao na nepoštenje radi koristi?
- Prešućujem li istinu iz razboritosti ili iz kukavičluka?
- Jesam li grub prema onima koji ne dijele moju vjeru?
- Mogu li svjedočiti mirno, bez agresije i gorčine?
Duhovni čin dana
Učinit ću jedan miran i razborit čin vjernosti koji sam odgađao zbog ljudskoga obzira. Neću izazivati sukob, ali neću ni zanijekati savjest.
Molitva
Sveti Lovro, hrabri svjedoče Kristov, isprosi mi dar jakosti.
Oslobodi me straha od mišljenja drugih, kukavičluka i kompromisa. Daj mi mudrost da razlikujem kada trebam govoriti, a kada šutjeti; kada se povući, a kada ostati.
Gospodine Isuse, ne dopusti da branim tvoju istinu bez tvoje ljubavi. Sačuvaj me i od grubosti i od slabosti.
Sveti Lovro, kada dođe čas odluke, podsjeti me komu pripadam. Amen.
- Oče naš. Zdravo Marijo. Slava Ocu.
Sveti Lovro, đakone i mučeniče, moli za nas.
SEDMI DAN
Svakodnevno mučeništvo – umiranje sebičnosti
Riječ Božja
„Nosimo uvijek i svuda na tijelu umiranje Isusovo da se i život Isusov očituje na našem tijelu“ (2 Kor 4,10).
Razmatranje
Većina kršćana neće biti pozvana na krvno mučeništvo. Ali svaki je učenik pozvan umirati sebi. To ne znači mrziti sebe ni dopuštati zlostavljanje. Znači umirati svemu što se protivi ljubavi.
Veliko mučeništvo priprema se kroz male vjernosti. Lovro nije postao hrabar tek pred sucem. Njegova je hrabrost rasla dok je svakodnevno služio, dijelio dobra, ostajao uz biskupa i stavljao druge ispred sebe.
Svakodnevno mučeništvo može biti oprost kada bismo radije uzvratili, vjernost bračnom obećanju, ustajanje zbog djeteta, poštenje kada bi prijevara bila lakša, šutnja kada nas vuče ogovaranje, priznanje vlastite pogreške ili ustrajna molitva bez osjećaja.
Umiranje sebi ne znači nestajanje osobnosti. Bog ne želi uništiti ono što je stvorio, nego osloboditi nas lažnoga ega koji mora biti u pravu, viđen i nadmoćan.
Suvremena kultura često svaku žrtvu vidi kao gubitak. Evanđelje govori da se ljubav ostvaruje darivanjem. Nema zrela odnosa bez odricanja. Nema roditeljstva, braka, služenja ni prijateljstva bez odluke da se ne živi samo za sebe.
Ipak, žrtvu treba razlučivati. Nije svako trpljenje sveto. Ostajanje u nasilju, prikrivanje zlostavljanja i dopuštanje manipulacije nisu kršćansko mučeništvo. Ljubav ponekad zahtijeva granicu, zaštitu i prijavu nepravde.
Svakodnevno umiranje uvijek vodi većoj slobodi i ljubavi, a ne uništenju osobe.
Za naše vrijeme
Živimo u vremenu koje potiče trenutnu ugodu. Kada odnos, posao, služba ili molitva postanu zahtjevni, često želimo otići. Lovro nas uči ostati vjeran onomu što je dobro, čak i kada je teško.
Ispit savjesti
- Od koje žrtve bježim?
- Gdje inzistiram da bude po mojem?
- Jesam li spreman priznati pogrešku?
- Trpim li nešto što zapravo zahtijeva postavljanje zdrave granice?
- Koje malo umiranje sebi može danas donijeti život drugomu?
Duhovni čin dana
Odreći ću se jedne sebične reakcije: potrebe da imam zadnju riječ, ogovaranja, odmazde ili komfora. Učinit ću suprotno djelo ljubavi.
Molitva
Sveti Lovro, tvoje posljednje predanje bilo je dovršenje života koji je već bio darovan. Nauči me svakodnevnoj vjernosti.
Gospodine Isuse, pokaži mi čemu trebam umrijeti da bi tvoj život rastao u meni. Oslobodi me sebičnosti, oholosti, nepraštanja i potrebe da uvijek pobijedim.
Daj mi i mudrost da razlikujem svetu žrtvu od nezdrava trpljenja. Nauči me ljubiti istinito, hrabro i slobodno.
Sveti Lovro, isprosi mi milost malih vjernosti koje pripremaju srce za velike odluke. Amen.
- Oče naš. Zdravo Marijo. Slava Ocu.
Sveti Lovro, đakone i mučeniče, moli za nas.
OSMI DAN
Pšenično zrno – plod koji se rađa iz predanja
Riječ Božja
„Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod“ (Iv 12,24).
Razmatranje
Crkva na blagdan svetoga Lovre naviješta Kristove riječi o pšeničnom zrnu. Ta slika objašnjava otajstvo njegova mučeništva. Život koji se čuva samo za sebe ostaje zatvoren. Život koji se iz ljubavi daruje postaje plodan.
Isus je prvo pšenično zrno. Njegova smrt nije bila poraz, nego sjeme uskrsnuća. Lovro slijedi taj put. Rim je vjerovao da će njegovim pogubljenjem ugasiti svjedočanstvo. Dogodilo se suprotno. Njegova je smrt postala navještaj koji traje stoljećima.
Plod često ne vidimo odmah. Čovjek može godinama služiti, moliti i žrtvovati se bez očitoga rezultata. Napast je zaključiti da ništa nema smisla. Evanđelje govori da zrno djeluje u skrivenosti. Dok je pod zemljom, čini se da je nestalo, ali u njemu počinje novi život.
Mnoge molitve roditelja, svećenika, redovnika i skrivenih vjernika djeluju poput zrna. Možda neće vidjeti sav plod. Bog ne mjeri život samo onim što je vidljivo.
Predanje nije trgovina s Bogom. Ne dajemo se zato da bismo nužno dobili rezultat koji smo zamislili. Dajemo se jer ljubimo. Plod pripada Bogu.
Lovrin život poziva nas i da se ne bojimo skrivenosti. Današnji svijet cijeni ono što je odmah vidljivo i mjerljivo. Božje kraljevstvo često raste tiho.
Možda je tvoj život danas poput zrna pod zemljom. Ne vidiš plod služenja, odgoja, molitve ili vjernosti. Lovro govori: ostani vjeran. Bog vidi ono što je skriveno.
Za naše vrijeme
Opsjednutost rezultatima može ući i u Crkvu. Mjerimo uspjeh brojevima, reakcijama i vidljivošću. Sve to može biti korisno, ali nije konačno mjerilo.
Plodnost nije isto što i popularnost. Križ nije izgledao uspješno, a postao je izvor spasenja.
Ispit savjesti
- Odustajem li jer ne vidim rezultate?
- Tražim li priznanje kao dokaz vrijednosti?
- Mogu li ostati vjeran u skrivenosti?
- Jesam li spreman Bogu prepustiti vrijeme i način ploda?
Duhovni čin dana
Prikazat ću Bogu jedno skriveno odricanje ili molitvu za osobu koja možda nikada neće znati da sam za nju molio.
Molitva
Sveti Lovro, pšenično zrno Kristovo, tvoj je život u očima svijeta bio ugašen, ali je pred Bogom donio obilat rod.
Isprosi mi vjeru kada ne vidim plod svojega truda. Oslobodi me potrebe za brzim rezultatima i priznanjem.
Gospodine, primi moje skrivene žrtve, molitve i vjernosti. Daj mi ustrajati i onda kada se čini da ništa ne raste.
Sveti Lovro, nauči me vjerovati životu koji se rađa u skrivenosti. Amen.
- Oče naš. Zdravo Marijo. Slava Ocu.
Sveti Lovro, đakone i mučeniče, moli za nas.
DEVETI DAN
Vjernost do kraja – potpuna pripadnost Kristu
Riječ Božja
„Budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života“ (Otk 2,10).
Razmatranje
Devetnica završava predanjem. Sve teme Lovrina života – služenje, oltar, siromasi, sloboda, zajedništvo, hrabrost, žrtva i plodnost – sabiru se u jednoj istini: Lovro je pripadao Kristu.
Mučenik nije samo čovjek koji umire za ideju. On svjedoči odnos. Lovro ne umire zato što brani apstraktan sustav, nego zato što ne želi izdati Onoga koji ga je prvi ljubio.
Konačna vjernost ne nastaje u posljednjem trenutku. Ona je plod cijeloga života. Tisuće malih odluka oblikovale su Lovrino srce. Svaki put kada je služio umjesto da traži sebe, dijelio umjesto da zadržava, slušao umjesto da nameće volju i ostao uz siromašne, postajao je slobodniji za konačno „da“.
I naš se život sastoji od takvih odluka. Ne znamo koje nas kušnje čekaju. Bog nam ne daje unaprijed snagu za sve moguće budućnosti. Daje milost za danas.
Vjernost do kraja ne znači nikada ne pasti. Znači ponovno se vratiti Kristu. Petar ga je zanijekao, ali se vratio. Juda je pao i zatvorio se očaju. Razlika nije samo u grijehu, nego u tome komu se čovjek vraća nakon pada.
Potpuno predanje uključuje i smrt. Kršćanin ne slavi smrt, ali zna da joj Krist oduzima posljednju riječ. Mučenik svjedoči da zemaljski život nije jedino dobro. Postoji zajedništvo s Bogom koje nasilje ne može uništiti.
Danas smo pozvani predati Kristu ono što najviše čuvamo: ugled, planove, odnose, službu, zdravlje, budućnost i sam život. Predanje nije pasivnost. To je odluka da sve živimo pod Božjim gospodstvom.
Možda nas Bog neće pozvati na krvno mučeništvo. Ali poziva nas da budemo potpuno njegovi.
Za naše vrijeme
Suvremeni čovjek želi zadržati otvorene sve mogućnosti i teško se trajno vezuje. Vjernost se doživljava kao ograničenje. Evanđelje govori da prava sloboda nije odsutnost pripadnosti, nego pripadnost dobru.
Lovro je slobodan jer zna komu pripada. Onaj tko ne pripada Kristu lako postaje rob mišljenja, straha i koristi.
Ispit savjesti
Postoji li područje života koje ne želim predati Bogu? Je li moja vjera dodatak ili središte? Čemu sam spreman ostati vjeran kada nestane osjećaja? Vraćam li se Bogu nakon pada ili ostajem u samoosudi? Što želim da bude trajni plod ove devetnice?
Duhovni čin dana
Obnovit ću krsna obećanja i odrediti jedan konkretan trajni plod: redovitu ispovijed, klanjanje, djelo milosrđa, molitvu za đakone ili vjernost određenoj službi.
Završna molitva predanja
Gospodine Isuse Kriste, danas ti po zagovoru svetoga Lovre ponovno predajem svoj život.
Predajem ti razum i volju, tijelo i dušu, prošlost i budućnost, darove i slabosti, obitelj, odnose, službu, posao, imovinu, zdravlje i sve ono za što se bojim.
Predajem ti želju za priznanjem, potrebu za sigurnošću i strah od gubitka. Oslobodi me svega što me sprječava da ti potpuno pripadam.
Daj mi srce služitelja, oči koje vide siromašne, ruke koje dijele, savjest koja ne pristaje na kompromis i ljubav koja ostaje vjerna.
Kada ne vidim plod, učvrsti me. Kada me ljudi ne razumiju, sačuvaj me od gorčine. Kada padnem, vrati me svojem milosrđu. Kada dođe čas posljednjega predanja, primi me u svoj mir.
Sveti Lovro, đakone i mučeniče, isprosi mi milost da živim i umrem pripadajući Kristu.
Posebno ti prikazujem nakanu ove devetnice:
(u tišini izreći osobnu nakanu)
Ako je ono što molim u skladu s Božjom voljom i služi mojemu spasenju i dobru drugih, po zagovoru svetoga Lovre udijeli mi tu milost. Ako Bog pripravlja drukčiji put, isprosi mi vjeru da ga prihvatim.
Gospodine, želim biti vjeran u malome, hrabar u kušnji, ponizan u službi i slobodan u ljubavi. Učini moj život darom za tvoje kraljevstvo. Amen.
- Oče naš. Zdravo Marijo. Slava Ocu.
Litanije svetom Lovri, đakonu i mučeniku
Gospodine, smiluj se.
Kriste, smiluj se.
Gospodine, smiluj se.
Kriste, čuj nas.
Kriste, usliši nas.
Oče nebeski, Bože, smiluj nam se.
Sine, Otkupitelju svijeta, Bože, smiluj nam se.
Duše Sveti, Bože, smiluj nam se.
Sveto Trojstvo, jedan Bože, smiluj nam se.
Sveta Marijo, Majko Crkve, moli za nas.
Sveta Marijo, Majko siromaha, moli za nas.
Sveti Lovro, đakone rimske Crkve, moli za nas.
Sveti Lovro, vjerni služitelju Kristovu, moli za nas.
Sveti Lovro, poslužitelju oltara, moli za nas.
Sveti Lovro, navjestitelju Evanđelja, moli za nas.
Sveti Lovro, odani suradniče svojega biskupa, moli za nas.
Sveti Lovro, čuvaru crkvenih dobara, moli za nas.
Sveti Lovro, slobodan od navezanosti, moli za nas.
Sveti Lovro, prijatelju siromaha, moli za nas.
Sveti Lovro, zaštitniče udovica i potrebnih, moli za nas.
Sveti Lovro, koji si najmanje nazvao blagom Crkve, moli za nas.
Sveti Lovro, svjedoče ljudskoga dostojanstva, moli za nas.
Sveti Lovro, graditelju crkvenoga zajedništva, moli za nas.
Sveti Lovro, vjeran u progonstvu, moli za nas.
Sveti Lovro, slobodan pred zemaljskom moći, moli za nas.
Sveti Lovro, hrabri svjedoče Kristov, moli za nas.
Sveti Lovro, pšenično zrno koje je donijelo plod, moli za nas.
Sveti Lovro, pobjedniče nad strahom, moli za nas.
Sveti Lovro, vjerni do smrti, moli za nas.
Sveti Lovro, uzore đakonima, moli za nas.
Sveti Lovro, zagovorniče progonjenih kršćana, moli za nas.
Da budemo slobodni od sebičnosti, zagovaraj nas.
Da vjerno služimo Kristu u bližnjima, zagovaraj nas.
Da u siromasima prepoznamo blago Crkve, zagovaraj nas.
Da razborito i velikodušno dijelimo svoja dobra, zagovaraj nas.
Da ljubimo Crkvu i gradimo zajedništvo, zagovaraj nas.
Da ne tražimo položaj bez služenja, zagovaraj nas.
Da u kušnji ne zaniječemo vjeru, zagovaraj nas.
Da istinu svjedočimo bez mržnje, zagovaraj nas.
Da svakodnevno umiremo sebičnosti, zagovaraj nas.
Da ustrajemo i kada ne vidimo plod, zagovaraj nas.
Da ostanemo vjerni Kristu do kraja, zagovaraj nas.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, oprosti nam, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, usliši nas, Gospodine.
Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta, smiluj nam se.
Moli za nas, sveti Lovro, đakone i mučeniče,
da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Pomolimo se
Bože, žar tvoje ljubavi učinio je svetoga Lovru vjernim u služenju i slavnim u mučeništvu. Daj da ljubimo ono što je on ljubio i djelom izvršujemo ono što je naučavao. Daj da u siromasima prepoznajemo Krista, u služenju nalazimo istinsku veličinu, a u vjernosti do kraja put prema životu vječnom. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Molitva za đakone
Gospodine Isuse Kriste, koji si došao služiti i život svoj dati za mnoge, pogledaj sve đakone svoje Crkve.
Obnovi u njima milost ređenja. Daj da budu vjerni navjestitelji tvoje riječi, dostojni služitelji oltara i prepoznatljivi znak tvoje ljubavi prema siromasima.
Sačuvaj ih od taštine, aktivizma, podjela, obeshrabrenja i navezanosti na položaj. Daj da njihovo služenje bude ukorijenjeno u molitvi, zajedništvu s biskupom i ljubavi prema povjerenom narodu.
Blagoslovi trajne đakone, njihove supruge, djecu i obitelji. Daj im snagu da zajedno nose zahtjeve poslanja i budu znak Kristove vjernosti u svijetu.
Po zagovoru svetoga Lovre učini sve đakone ljudima Riječi, oltara i milosrđa. Amen.
Molitva za progonjene kršćane
Gospodine Isuse, sjeti se braće i sestara koji zbog tvojega imena podnose prijetnje, zatvore, nasilje, siromaštvo, gubitak doma i smrt.
Budi im blizu u strahu, ojačaj ih u kušnji i sačuvaj njihove obitelji. Daj im mudrost, postojanost i slobodu od mržnje.
Obrati srca progonitelja i uspostavi pravedan mir. Daj da svjedočanstvo mučenika postane sjeme obraćenja, pomirenja i nove vjere.
Sveti Lovro, zagovorniče progonjenih, moli za njih i za nas, da nikada ne zaboravimo cijenu koju mnogi i danas plaćaju zbog pripadnosti Kristu. Amen.
Tekst pripremio i uredio D.Z. (kateheo.hr)
Foto: D.Z. (grob sv. Lovre - Crkva svetog Lovre u Rimu)