U petak, 19. lipnja 2026., na Gornjem gradu, u prostoru grkokatoličke zajednice, održan je susret posvećen predstavljanju studija istočne duhovnosti, mogućnostima suradnje sa studijom u Stockholm te promišljanju o jednoj od najvažnijih tema kršćanskoga života: poslušnosti Riječi Božjoj usred izazova suvremenog svijeta.
Susret je nosio snažan ekumenski, teološki i duhovni naglasak.
Posebna vrijednost susreta bila je upravo u tome što se promišljanje o Riječi Božjoj nije zadržalo na akademskoj razini, nego je bilo usmjereno prema konkretnom kršćanskom životu, osobnom obraćenju i obnovi crkvene poslušnosti Bogu.
Središnje predavanje održao je na temu „Poslušnost Riječi Božjoj usred izazova suvremenog svijeta“ Damir Zukan. U njemu je naglašeno da kršćanska poslušnost nije pasivno prihvaćanje religioznih pravila, nego živi odnos s Bogom koji govori. Polazište predavanja bila su velika biblijska pitanja: kako bi danas bila prihvaćena Abrahamova vjera, kako bi u suvremenom svijetu odjeknula Marijina riječ „Neka mi bude po riječi tvojoj“ i kako danas živjeti Kristovu poslušnost, onu poslušnost za koju Pismo kaže da je bila „do smrti“.
Jedan od najvažnijih naglasaka predavanja bio je poziv na povratak Svetom pismu. U vremenu u kojem čovjek nikada nije imao više informacija, a istodobno nikada nije bio izložen tolikoj duhovnoj raspršenosti, Riječ Božja ostaje jedina riječ koja istinski hrani srce. Informacije mogu ispuniti um, ali ne mogu preobraziti čovjeka. One mogu izazvati dojam znanja, ali ne mogu dati život. Božja riječ, naprotiv, nije samo poruka iz prošlosti, nego živa prisutnost Boga koji danas govori, poziva, liječi, razlučuje i obraća.
Posebno je istaknuto da se poslušnost Riječi Božjoj ne može živjeti bez tišine. Suvremeni čovjek okružen je bukom ekrana, medija, komentara, analiza i neprestane zauzetosti. Upravo zato šutnja pred Bogom postaje proročki čin. Ući u svoju sobu, zatvoriti vrata i biti pred Ocem u skrovitosti znači zatvoriti vrata svemu što odvlači srce od Božje prisutnosti. Ondje gdje čovjek prestaje bježati od tišine, počinje ponovno čuti Riječ.
Drugi snažan naglasak bio je razlučivanje između vrijednoga i bezvrijednoga. Polazeći od riječi proroka Jeremije: „Ako odvojiš dragocjeno od bezvrijednoga, bit ćeš kao moja usta“, predavač je istaknuo da kršćanin ne može biti vjerodostojan svjedok ako ne dopusti Božjoj riječi da oblikuje njegove kriterije, odluke, odnose i način života. Poslušnost Riječi znači dopustiti Bogu da prosvijetli ono što troši vrijeme, zatvara srce, hrani povrijeđenost i udaljuje čovjeka od istine.
U predavanju je posebno snažno odjeknula tema međuljudskih odnosa. Riječ Božja ne dopušta da se vjera zatvori u pobožne osjećaje, nego čovjeka vodi prema opraštanju, pomirenju, oslobođenju od osude i novom zajedništvu. Isusove riječi „Ne sudite“, „Opraštajte“ i „Ljubite svoje neprijatelje“ nisu pobožne preporuke, nego put slobode. Tamo gdje čovjek odbija oprostiti, zatvara se djelovanju milosti. Tamo gdje dopusti Riječi da dotakne ranu, započinje ozdravljenje.
Važan dio susreta bio je i govor o identitetu. U vremenu uspoređivanja, perfekcionizma, straha i potrebe za dokazivanjem, Riječ Božja vraća čovjeka temeljnoj istini: čovjek je ljubljeno dijete Božje. Kršćanska poslušnost nije pokušaj da se Božja ljubav zasluži, nego odgovor na ljubav koja je već darovana. U tom je svjetlu protumačena i prispodoba o milosrdnom ocu i izgubljenom sinu: sin se vraća misleći da više ne može biti sin, nego najamnik, ali otac mu vraća prsten, odjeću i dostojanstvo. Bog ne prihvaća logiku siročeta, nego obnavlja sinovstvo.
Predavanje je otvorilo i pitanje straha, koji snažno obilježava suvremeni svijet. Strah od budućnosti, bolesti, smrti, rata, neuspjeha i samoće često paralizira čovjeka i zatvara ga za povjerenje. Nasuprot tome, Božja riječ neprestano ponavlja: „Ne boj se.“ Ona ne osvjetljava uvijek cijeli put, ali osvjetljava sljedeći korak. Poslušnost Bogu zato znači hodati u povjerenju, i onda kada ne vidimo sve unaprijed.
Posebno je dirljiv bio osobni naglasak na svakodnevnoj vjernosti. Svetost nije prikazana kao nešto udaljeno i nedostižno, nego kao niz malih svakodnevnih „da“ Bogu: danas oprostiti, danas moliti, danas čitati Riječ, danas učiniti korak ljubavi, danas biti vjeran u malome. U tome se rađa zrelost kršćanskoga života.
Na kraju susreta istaknuta je ljepota grkokatoličke liturgijske svijesti u riječi koja prethodi navještaju Pisma: „Budimo pozorni.“ Ta riječ sažima cijeli stav vjernika pred Božjom riječju. Kada se naviješta Pismo, ne govori samo čovjek. Govori Bog. Zato poslušnost Riječi počinje pozornošću srca.
Susret je zaključen zahvalom, molitvom i blagoslovom, u kojem je zazvana milost da Božja riječ ponovno postane živa u srcima okupljenih, da ih obnovi, dotakne, ozdravi, oslobodi i učini Božjima. Posebno je snažno odjeknula molitvena poveznica s Marijinim odgovorom: „Neka mi bude po tvojoj riječi.“ To je ujedno i najdublji zaključak susreta: kršćanin ne živi od vlastitih planova, strahova i kalkulacija, nego od Riječi koja dolazi od Boga i koja, kada je prihvaćena vjerom, donosi mnogostruk plod.
Ovaj susret na Gornjem gradu pokazao je koliko je danas potrebno ponovno otkriti središnje mjesto Božje riječi u osobnom životu, obitelji, zajednici i Crkvi. U vremenu buke, Riječ traži tišinu. U vremenu raspršenosti, Riječ sabire srce. U vremenu straha, Riječ budi povjerenje. U vremenu usamljenosti, Riječ gradi zajedništvo. A u vremenu duhovne površnosti, Riječ ponovno poziva Crkvu na dubinu, obraćenje i poslušnost živome Bogu.
Tekst: D.Z. (Kateheo)
Foto: SIKD