25.08. DO 27.08.
Za obraćenje, obitelji, djecu koja su se udaljila od Boga i ustrajnost u molitvi
Sveta Monika i sveti Augustin pripadaju među najljepša svjedočanstva o tome što Božja milost može učiniti kada se ljudska nemoć susretne s ustrajnom molitvom.
Njihovi se životi ne mogu promatrati odvojeno.
U Monikinim suzama vidimo ljubav koja ne odustaje, a u Augustinovu obraćenju milost koja može pronaći čovjeka i onda kada se čini da je otišao predaleko.
Monika nije mogla prisiliti svoga sina da se obrati, nije mogla umjesto njega izabrati Boga niti svojim snagama promijeniti njegovo srce. Mogla ga je, međutim, nositi pred Bogom. Augustin je dugo tražio sreću daleko od punine kršćanske vjere, ali Bog ga nije prestao tražiti.
Zato ova trodnevnica osobito može biti molitva roditelja za djecu, supružnika jednih za druge, obitelji koje prolaze kroz teškoće, kao i svih koji mole za obraćenje osobe koju vole. Ona je također molitva za naše vlastito obraćenje jer svatko od nas u sebi nosi nešto od Monikina čekanja i nešto od Augustinova nemira.
Uvodna molitva za svaki dan
- U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Milosrdni Oče, zahvaljujemo ti što si nam u svetoj Moniki i svetom Augustinu ostavio svjedočanstvo da nijedna iskrena molitva izrečena u vjeri nije izgubljena i da tvoje milosrđe može doprijeti i do srca koje se udaljilo od tebe.
Ti si poznavao Monikine suze, njezinu bol, čekanje i nadu.
Ti si poznavao Augustinov nemir, njegove zablude, traženja i čežnje koje ni sam nije mogao potpuno razumjeti. Dok je on tražio istinu, ti si tražio njega; dok je njegova majka molila, ti si nevidljivo pripravljao put njegova povratka.
Pogledaj danas i naše obitelji, našu djecu, roditelje, supružnike, braću i sestre.
Pogledaj one koje nosimo u srcu i za koje možda već dugo molimo.
Gdje smo izgubili nadu, obnovi je. Gdje smo postali nestrpljivi, podari nam ustrajnost.
Gdje smo pokušavali vlastitim silama promijeniti druge, nauči nas ljubiti ih, govoriti istinu u ljubavi i povjeravati ih tvojoj milosti.
Gdje se mi sami trebamo obratiti, daj nam poniznost da to priznamo.
Po zagovoru svete Monike i svetoga Augustina predajemo ti svoju posebnu nakanu.
U tišini izreci svoju nakanu.
Gospodine, ne tražimo da bude naša volja, nego tvoja.
Ako je ono što molimo za naše dobro i spasenje, milostivo nas usliši, a iznad svega učini da se u životima onih za koje molimo ostvari tvoj naum ljubavi.
Sveta Moniko, majko ustrajne molitve, moli za nas.
Sveti Augustine, obraćeniče, biskupe i učitelju Crkve, moli za nas.
Presveto Srce Isusovo, uzdamo se u tebe.
- Oče naš. Zdravo Marijo. Slava Ocu.
PRVI DAN - 25.08.
Sveta Monika – kada molimo, a ništa se ne mijenja
Postoje molitve koje Bog uslišava brzo, ali postoje i one koje postaju put cijeloga našeg života. Sveta Monika poznavala je takvu molitvu.
Gledala je sina kojega je voljela kako traži život ondje gdje ga nije mogao pronaći.
Augustin je bio iznimno darovit, inteligentan i nemiran čovjek, ali njegova ga darovitost sama nije mogla dovesti do mira.
Njegova majka nije mogla ući u njegovu slobodu i prisiliti ga da vjeruje. Mogla je učiniti ono što može učiniti svaka osoba koja istinski ljubi: ostati vjerna ljubavi i predati Bogu ono što sama ne može promijeniti.
Upravo se ovdje nalazi jedna od najdubljih pouka svete Monike.
Ustrajna molitva nije pokušaj da Boga prisilimo učiniti ono što smo mi zamislili.
Molitva postupno mijenja i onoga koji moli. Uči nas čekati Božje vrijeme, razlikovati ljubav od potrebe za kontrolom i vjerovati Bogu čak i kada još ne vidimo odgovor.
Monikine suze nisu bile znak nevjere, nego ljubavi koja je svoju nemoć donosila pred Boga. Augustin će poslije u svojim Ispovijestima sa zahvalnošću govoriti o majci koja ga je pred Bogom oplakivala mnogo dublje nego što majke oplakuju tjelesnu smrt svoje djece.
Možda i mi danas imamo svojega „Augustina“. Možda je to dijete koje se udaljilo od vjere, osoba zarobljena grijehom, supružnik koji ne želi čuti o Bogu, član obitelji s kojim više gotovo ne možemo razgovarati ili netko tko je nekoć živio blizu Gospodina, a danas ga više ne traži. U takvim okolnostima lako se rađa strah, a iz straha potreba da drugoga prisiljavamo, uvjeravamo, nadziremo ili neprestano opominjemo.
Sveta Monika pokazuje drukčiji put. Ljubiti ne znači odobravati sve što druga osoba čini, ali znači poštovati njezinu slobodu i nikada je prestati donositi pred Boga.
Gospodine, danas ti donosim osobu za koju molim. Ti je poznaješ bolje nego ja.
Ti poznaješ njezine rane, pitanja, grijehe, razočaranja i čežnje.
Znaš ono što ja ne mogu vidjeti. Zato je predajem tebi.
Oslobodi me straha da sve ovisi o meni. Nauči me govoriti kada trebam govoriti, šutjeti kada trebam šutjeti, približiti se kada je potrebna moja blizina i povući se kada svojim pritiskom zatvaram vrata koja ti želiš otvoriti.
Sveta Moniko, ti koja si toliko dugo čekala i molila, stani uz mene kada se umorim. Kada pomislim da moja molitva nema smisla, podsjeti me da Bog djeluje i onda kada njegove putove još ne vidim. Isprosi mi vjeru koja neće mjeriti Božju vjernost prema tome koliko brzo dobivam ono što molim.
Sveti Augustine, ti koji si bio nošen majčinim molitvama i onda kada toga nisi bio svjestan, zagovaraj one koji danas bježe od Boga.
Moli za našu djecu i mlade, za one koji su izgubili vjeru, za one koji više ne mole, za one koji su ranjeni iskustvom Crkve, za one koje privlače različite zablude i za sve koji iskreno traže istinu, ali još ne poznaju Krista.
Gospodine, ondje gdje mi vidimo zatvorena vrata, ti vidiš put do ljudskoga srca. Zato ti danas ponovno predajemo svoju nakanu. Neka naše suze postanu molitva, naša nemoć pouzdanje, a naše čekanje škola vjere. Amen.
Sveta Moniko, moli za nas.
Sveti Augustine, moli za nas.
- Oče naš. Zdravo Marijo. Slava Ocu.
DRUGI DAN - 26.08.
Sveti Augustin – nemir srca i milost obraćenja
Augustinovo obraćenje nije priča o lošem čovjeku koji je odjednom postao dobar, nego o ljudskom srcu koje je dugo tražilo ono što može pronaći jedino u Bogu.
Tražio je istinu, ljubav, priznanje, zadovoljstvo i smisao, ali ništa nije moglo do kraja utažiti njegovu čežnju. Tek kada je dopustio Bogu da uđe u njegov život, počeo je razumijevati vlastitu povijest. Zato će na početku Ispovijesti izreći jednu od najpoznatijih misli kršćanske duhovnosti: „Nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi.“
U tom nemiru možemo prepoznati i vlastiti život.
Čovjek može imati mnogo toga, može biti uspješan, obrazovan, okružen ljudima i ispunjen različitim iskustvima, a ipak u sebi osjećati prazninu koju ništa stvoreno ne može potpuno ispuniti. Problem nije u tome što čovjek čezne za srećom. Problem nastaje kada od prolaznih stvari očekuje ono što mu može dati samo Bog.
Augustinovo obraćenje pokazuje da se iza mnogih pogrešnih izbora može skrivati duboka, ali pogrešno usmjerena čežnja za puninom.
Bog Augustina nije spasio poništavajući njegovu slobodu.
Strpljivo ga je vodio kroz događaje, susrete, pitanja, razočaranja, Sveto pismo, propovijedanje svetoga Ambrozija i molitve njegove majke.
Milost je kucala na vrata, ali Augustin ih je morao otvoriti.
U tome se nalazi nada i za ljude za koje mi molimo. Bog poznaje put do njihova srca.
Može upotrijebiti događaj koji mi ne možemo predvidjeti, riječ koju mi nećemo izgovoriti, osobu koju još nisu upoznali ili trenutak tišine u kojem će prvi put nakon mnogo godina iskreno pogledati vlastiti život.
Ali danas ne molimo samo za obraćenje drugih. Augustin nas poziva da se upitamo gdje se mi trebamo vratiti Bogu. Lako je imati „Augustina“ za kojega molimo i pritom ne primijetiti područja vlastitoga života koja još nismo predali Gospodinu.
Možda želimo obraćenje svojega djeteta, a sami trebamo naučiti opraštati.
Možda molimo da se promijeni supružnik, a Gospodin želi izliječiti naš način govora.
Možda molimo za mir u obitelji, a u sebi hranimo stare zamjerke.
Istinsko obraćenje počinje onda kada prestanemo pitati samo što Bog treba promijeniti u drugima i dopustimo mu da pokaže što želi promijeniti u nama.
Sveti Augustine, ti koji si upoznao gorčinu života daleko od Boga i radost povratka njegovu Srcu, izmoli nam milost iskrenoga obraćenja.
Moli za čovjeka koji zna da treba promijeniti život, ali ne nalazi snage.
Moli za onoga koji se boji ispovijedi.
Moli za onoga koji misli da je učinio previše zla da bi mu Bog oprostio.
Moli za one koji Boga traže samo razumom, ali se boje otvoriti mu srce.
Sveta Moniko, izmoli nam mudrost da ne pokušavamo zauzeti mjesto Duha Svetoga u životima ljudi koje volimo.
Nauči nas moliti bez manipuliranja, ljubiti bez posjedovanja i čekati bez očajavanja.
Pomozi roditeljima da svojoj djeci budu svjedoci vjere, ali i da poštuju njihovu slobodu, vjerujući da Božja ljubav može dosegnuti čovjeka mnogo dublje nego naše riječi.
Gospodine Isuse, dođi danas u naš nemir.
Rasvijetli mjesta na kojima tražimo život bez tebe.
Razbij laži kojima opravdavamo ono što nas zarobljava.
Daj nam hrabrosti ustati, vratiti se, ispovjediti svoje grijehe i ponovno započeti.
Posebno te molimo za osobu koju smo ti stavili u nakanu ove trodnevnice.
Ne prisiljavaj njezino srce, nego ga dotakni svojom ljubavlju, rasvijetli istinom i privuci slobodom svoje milosti.
Jer ti si, Gospodine, bio blizu Augustinu i onda kada je Augustin bio daleko od tebe. Budi blizu i onima za koje danas molimo. Amen.
Sveti Augustine, moli za nas.
Sveta Moniko, moli za nas.
- Oče naš. Zdravo Marijo. Slava Ocu.
TREĆI DAN - 27.08.
Majka i sin – kada Bog od naših suza načini svjedočanstvo
Na završetku ove trodnevnice promatramo svetu Moniku i svetoga Augustina zajedno.
Ono što je nekoć izgledalo kao majčina velika bol postalo je dio povijesti svetosti.
Sin zbog kojega je plakala postao je jedan od najvećih učitelja Crkve.
Čovjek čije ju je lutanje ranjavalo postao je biskup, pastir i svetac čije riječi stoljećima nakon njegove smrti vode ljude prema Kristu.
Bog nije samo odgovorio na Monikinu molitvu; učinio je mnogo više nego što je ona mogla predvidjeti.
Njihov razgovor u Ostiji, koji Augustin opisuje u knjizi Ispovijesti, pripada među najdirljivije trenutke njihove zajedničke povijesti.
Nakon godina suza, traženja i molitve majka i sin zajedno razgovaraju o vječnom životu i čežnji za Bogom.
Monika više ne gleda sina koji bježi od Boga, nego čovjeka koji je pronašao Krista.
Njezina velika zemaljska želja bila je ispunjena. Njezin život tako postaje svjedočanstvo da posljednju riječ nema naše trenutačno stanje, nego Božja milost kojoj se čovjek slobodno otvara.
Zato posljednjega dana ne molimo samo: „Gospodine, daj mi ono što tražim“, nego također: „Gospodine, učini s mojom molitvom ono što ti želiš.“ To je mnogo dublje predanje.
Možda odgovor neće doći kada očekujemo.
Možda će izgledati drukčije od onoga što smo zamišljali.
Ali Bog nas poziva da mu povjerimo ljude koje volimo, a da ih pritom ne prestanemo ljubiti, blagoslivljati i nositi u molitvi.
Posebno danas molimo za obitelji. Za majke koje plaču zbog svoje djece, za očeve koji ne znaju kako ponovno pronaći put do sina ili kćeri, za supružnike među kojima je nastala udaljenost, za obitelji pogođene svađama i podjelama, za djecu koja nose rane svojih roditelja, za roditelje koji se osjećaju krivima zbog pogrešaka iz prošlosti te za sve domove u kojima je nestalo zajedničke molitve.
Neka sveta Monika i sveti Augustin budu zagovornici pomirenja ondje gdje ljudske riječi više nisu dovoljne.
Sveta Moniko, majko koja si svoju ljubav pretvorila u molitvu, stavi pred Gospodina naše obitelji. Posebno ti povjeravamo majke koje noću plaču zbog svoje djece i roditelje koji više ne znaju što učiniti. Isprosi im mudrost da znaju kada govoriti, snagu da postave zdrave granice kada je potrebno, blagost da ne ranjavaju i vjeru da nikada ne prestanu moliti.
Sveti Augustine, zagovaraj našu djecu i mlade. Zagovaraj one koji su se udaljili od sakramenata, one koji više ne vjeruju, one koji traže smisao daleko od Boga i one koji nose pitanja na koja još nisu pronašli odgovor. Isprosi im susret sa živim Kristom. Neka ne upoznaju samo govor o Bogu, nego Boga koji ih osobno poznaje, ljubi i poziva.
A nama, Gospodine, daj milost da ne odustanemo jedni od drugih.
Nauči nas da svetost ne znači živjeti bez borbi, nego dopustiti tvojoj milosti da nas kroz njih preobražava. Neka naši domovi postanu mjesta oproštenja, istine, molitve i novoga početka. Ondje gdje su odnosi slomljeni, otvori put pomirenju.
Ondje gdje je nastala hladnoća, ponovno zapali ljubav.
Ondje gdje postoji grijeh, daruj obraćenje.
Ondje gdje postoji rana, započni ozdravljenje.
Ondje gdje više nema nade, podigni pogled prema sebi.
Danas ti ponovno predajemo nakanu s kojom smo započeli ovu trodnevnicu.
Više je ne želimo grčevito držati u svojim rukama. Stavljamo je u tvoje ruke.
Ti vidiš početak i kraj, ono što se događa danas i ono što će tek doći.
Vjerujemo da ljubiš osobu za koju molimo više nego što je mi možemo ljubiti.
Zato kažemo: Isuse, uzdamo se u tebe. Neka bude tvoja volja, neka dođe tvoje kraljevstvo i neka se u našim životima proslavi tvoje milosrđe. Amen.
Sveta Moniko, moli za nas.
Sveti Augustine, moli za nas.
- Oče naš. Zdravo Marijo. Slava Ocu.
Završna molitva trodnevnice
Bože, Oče neizmjernoga milosrđa, ti nikada ne prestaješ tražiti čovjeka.
Zahvaljujemo ti za svetu Moniku, čije su suze postale molitva, čije je čekanje postalo škola vjere i čija ljubav nije prestala vjerovati tvojoj milosti.
Zahvaljujemo ti za svetoga Augustina, kojega si iz njegovih lutanja priveo svjetlu istine, oslobodio njegovo srce od navezanosti i učinio ga pastirom, biskupom i učiteljem svoje Crkve.
Po njihovu zagovoru blagoslovi naše obitelji. Čuvaj roditelje i djecu, supružnike, braću i sestre. Vrati one koji su se udaljili. Utješi one koji čekaju. Ohrabri one koji su izgubili nadu. Obrati one koji žive daleko od tebe, a nas oslobodi želje da druge mijenjamo silom.
Daj nam ljubav koja govori istinu, ali ne ponižava; vjeru koja ustraje, ali ne prisiljava; nadu koja čeka, ali ne očajava.
Posebno ti ponovno prikazujemo nakanu ove trodnevnice.
U tišini ponovno izreci svoju nakanu.
Ako je ono što molimo u skladu s tvojom voljom i služi našem spasenju, milostivo nas usliši. Ako je tvoj put drukčiji od onoga koji smo zamislili, podari nam pouzdanje da te slijedimo. Ne dopusti da ikada zaboravimo da nijedan čovjek nije izvan dosega tvoje milosti i da nijedno srce nije toliko daleko da ga ti ne možeš pozvati kući.
Neka po zagovoru svete Monike naše suze postanu molitva, a po zagovoru svetoga Augustina naš nemir postane čežnja za tobom.
Dovedi nas sve onomu miru za koji si stvorio naše srce, da nakon svih traženja, borbi i putovanja jednom zauvijek počinemo u tebi.
Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Sveta Moniko, zaštitnice majki i zagovornice obitelji, moli za nas.
Sveti Augustine, biskupe i naučitelju Crkve, moli za nas.
Sveta Moniko i sveti Augustine, molite za obraćenje naših obitelji i vodite nas Kristu.
- Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu, kako bijaše na početku, tako i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.
Tekst trodnevnice pripremio i uredio: D.Z. (kateheo.hr)
Fotografija: D.Z. (Sveta Monika i Sveti Augustin, crkva sv. Augustina Rim)