DRUGI DAN - 15.09.
Postati čovjek molitve
Svakodnevni molitveni obrazac
Znak križa
- U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Uvodna molitva
Gospodine Isuse Kriste, dolazim pred Tebe onakav kakav jesam. Donosim Ti svoj život, svoje radosti i brige, svoje rane, slabosti, nakane i ljude koje nosim u srcu. Po zagovoru svetoga Padre Pija otvori moje srce svojoj riječi.
Ne želim tijekom ove devetnice tražiti samo ono što mi je potrebno. Želim tražiti Tebe. Pokaži mi što želiš učiniti u meni. Daj mi hrabrost prihvatiti istinu, snagu promijeniti ono što trebam promijeniti i povjerenje predati Ti ono što ne mogu promijeniti.
Isuse, ne želim samo Tvoje darove. Želim Tebe. Učini me svojim. Amen.
Božja riječ dana
Polako pročitaj biblijski redak predviđen za taj dan.
Nakon čitanja ostani kratko u tišini i reci: Gospodine, što mi danas želiš reći ovom riječju?
Ponovno pročitaj rečenicu koja te najviše dotaknula.
„Bez prestanka se molite.“ (1 Sol 5,17)
Razmatranje dana
Pročitaj razmatranje predviđeno za taj dan devetnice.
Nakon čitanja ne žuri dalje. Ostani kratko u tišini.
Pred Bogom pogledaj svoje srce
Reci: Isuse, pokaži mi gdje se ova riječ danas tiče mene. Ne daj mi da razmišljam o tome kome bi drugome ovo trebalo reći. Daj mi da najprije čujem ono što govoriš meni.
Padre Pio o sebi je govorio: „Ja sam samo siromašni fratar koji moli.“ Ta rečenica zvuči jednostavno, ali u njoj je cijela duhovna arhitektura njegova života. On ne govori: „Ja sam čovjek koji je imao stigme.“ Ne govori: „Ja sam čovjek velikih darova.“ Govori o molitvi.
To je važno jer nas suvremeni život uči gotovo svemu osim nutarnjoj sabranosti. Čovjek može biti aktivan od jutra do večeri, stalno nešto stvarati, komunicirati, slušati, gledati, planirati i rješavati, a ipak sve više gubiti kontakt sa sobom i s Bogom.
Ponekad nemamo problem zato što nemamo vremena za molitvu. Problem je što smo se naviknuli živjeti bez tišine.
Tišina je neugodna jer u tišini čujemo ono što buka pokriva.
Kada prestane telefon, razgovor, posao i aktivnost, počinju se javljati misli koje nismo željeli čuti. Strah. Ljubomora. Rana. Umor. Nezadovoljstvo. Pitanja o tome kamo zapravo ide naš život.
Zato se neki ljudi lakše stalno mole riječima nego što pet minuta mogu biti u tišini pred Bogom.
Jer riječi još možemo kontrolirati. Tišina nas razotkriva.
Padre Pio nas uči molitvi u kojoj ne donosimo Bogu samo svoje riječi nego sebe.
Ponekad je najiskrenija molitva: „Gospodine, ne znam moliti.“
To je već molitva.
Ponekad dođemo pred Boga i odmah počnemo iznositi zahtjeve. „Promijeni ovo, riješi ono, daj ovo.“ Bog sluša i te molitve. Ali ako cijeli naš odnos ostane na tome, onda Boga počinjemo doživljavati gotovo kao sredstvo ostvarivanja naših planova.
Najveće pitanje nije koliko puta smo nešto izmolili nego koliko nas je molitva promijenila.
Ako molim za mir, a iz molitve svaki dan izlazim sve nervozniji jer Bog nije brzo odgovorio, možda nisam molio za mir nego za kontrolu.
Ako molim za neku osobu, a u sebi neprestano određujem kako se ona mora promijeniti, možda još nisam predao tu osobu Bogu.
Ako molim za poslanje, a ne mogu podnijeti da Bog pošalje nekoga drugoga umjesto mene, možda ne ljubim poslanje koliko vlastitu ulogu.
Molitva razotkriva motive.
Zato je vrlo važno ne bojati se pitanja: „Gospodine, zašto ovo zapravo želim?“
Želim li stvarno Tvoju slavu ili želim biti važan? Želim li obraćenje te osobe ili samo da konačno bude onakva kakva meni odgovara? Želim li ozdravljenje samo da prestane bol ili sam spreman dopustiti da i kroz bolest naučim nešto?
Nema potrebe glumiti pred Bogom. On već zna.
Molitva nije prostor u kojem smo pristojni pred Bogom. To je prostor u kojem smo istiniti.
Padre Pio nas uči ustrajnosti. Koliko puta ljudi odustanu od molitve jer više ne osjećaju ono što su osjećali na početku. Na početku je sve živo. Kasnije nastane suhoća. I čovjek zaključi da nešto nije u redu.
A možda upravo tada počinje zrela molitva.
Kada dijete voli roditelja samo dok dobiva darove, to još nije zrela ljubav. Kada čovjek ostane s Bogom i kada ne osjeća utjehu, tada ljubav postaje dublja.
Možda ćeš u molitvi ponekad samo sjediti. Misli će bježati.
Ništa posebno nećeš osjetiti. Ali ostaješ. I Bog vidi to ostajanje.
Vjernost je često veća od osjećaja.
Postoji još jedna važna dimenzija molitve: slušanje.
Mi često govorimo Bogu cijelo vrijeme i onda ustanemo čim smo završili ono što smo htjeli reći. Kako ćemo čuti?
Naravno, slušanje Boga nije uvijek neka jasna unutarnja rečenica. Ponekad Bog progovori kroz Riječ koju smo čitali sto puta, ali je danas pogodila drugo mjesto u nama. Ponekad kroz čovjeka. Ponekad kroz okolnosti. Ponekad kroz činjenicu da vrata ostaju zatvorena.
Duhovno sazrijevanje znači učiti razlikovati Božji glas od vlastite želje, straha i projekcija.
Ako uvijek „Bog govori“ upravo ono što ja već želim, trebam biti oprezan.
Molitva nas ne čini nepogrešivima. Ona nas čini poniznijima.
Padre Pio nas također uči moliti u svakodnevici. Molitva nije samo prostor prije i poslije života. Ona ulazi u njega. Prije važnoga razgovora: „Gospodine, čuvaj moj jezik.“ Kada osjetiš ljutnju: „Daj mi da ne reagiram iz rane.“ Kada ti se dogodi nešto dobro: „Hvala Ti.“ Kada te uhvati strah: „Isuse, uzdam se u Tebe.“
Tako nastaje nutarnji razgovor s Bogom.
I jednog dana otkrijemo da ne moramo stalno misliti na to jesmo li završili molitvu.
Život je postao mjesto molitve.
Sveti Padre Pio, nauči me ne koristiti molitvu samo da dobijem ono što želim. Uči me da u njoj dam sebe. Gospodine, pokaži mi motive koje skrivam od sebe. Pokaži mi gdje se bojim tišine. Pokaži mi gdje odustajem čim ne osjećam Tvoju blizinu. Daj mi vjernost kada nema osjećaja. Daj mi poniznost slušati. Daj mi mudrost razlikovati Tvoj glas od svojih želja. Ne daj mi samo više molitve. Učini moj život molitvom. Amen.
Molitva predanja
Isuse, stavljam pred Tebe ono što sam danas prepoznao u sebi. Ne želim se skrivati pred Tobom. Ti poznaješ moje srce bolje nego ja sam.
Uđi u ono što je ranjeno. Očisti ono što je grešno. Ispravi ono što je krivo. Učvrsti ono što je slabo. Oslobodi ono što je zarobljeno.
Daj mi milost da ne ostanem samo na lijepim riječima, nego da ono što mi govoriš počnem živjeti. Amen.
Nakana devetnice
Sada svojim riječima izreci nakanu zbog koje moliš ovu devetnicu.
Zatim reci: Gospodine, po zagovoru svetoga Padre Pija predajem Ti ovu nakanu. Ti znaš što nosim u srcu i koliko mi je to važno.
Molim Te za milost koju trebam, ali još više molim da se u svemu ostvari Tvoja volja. Ako trebam čekati, daj mi ustrajnost. Ako trebam nešto promijeniti, daj mi hrabrost. Ako trebam nešto prihvatiti, daj mi mir.
Ne dopusti da moja želja postane važnija od Tebe. Amen.
Molitva svetom Padre Piju
Sveti Padre Pio, vjerni prijatelju raspetoga Krista i čovječe molitve, zagovaraj me pred Gospodinom.
Nauči me ljubiti Isusa u križu, tražiti ga u molitvi, susretati ga u Euharistiji i vraćati mu se u sakramentu pomirenja.
Izmoli mi srce koje vidi patnju drugoga, koje se ne zatvara u vlastite rane, koje zna služiti bez traženja slave i ostati vjerno Bogu i kada ne razumije Njegove putove.
Ne dopusti da tražim samo Božje darove. Pomozi mi tražiti Boga samoga.
Sveti Padre Pio, moli za mene, za moju nakanu i za sve koje nosim u srcu. Amen.
- Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu
Moj odgovor danas
U tišini se zapitaj:
Gospodine, što želiš da danas učinim drukčije?
Odaberi jedan mali i konkretan korak za taj dan.
Zatim reci: Isuse, ne želim da današnje razmatranje ostane samo riječ. Daj mi milost da danas učinim ono na što me pozivaš. Amen.
Završna molitva
Gospodine Isuse, hvala Ti za ovaj trenutak s Tobom.
Ono što sam razumio, pomozi mi živjeti. Ono što još ne razumijem, nauči me predati Tebi. Ono što si danas dotaknuo, nastavi liječiti. Ono što si započeo u meni, dovrši.
Predajem Ti ovaj dan, svoje riječi, susrete, odluke, posao, odmor, radosti i teškoće.
Neka danas ne vladaju moji strahovi, moje rane ni moja potreba da sve kontroliram. Neka vladaš Ti.
Sveti Padre Pio, moli za mene.
Marijo, Majko Isusova, vodi me svome Sinu.
Isuse, ne želim samo Tvoje darove. Želim Tebe. Učini me svojim.
Amen.
Kratki zaziv tijekom dana
Kad god tijekom dana osjetiš nemir, kušnju, strah ili umor, polako ponovi:
Isuse, pripadam Tebi. Vodi me.
ili:
Isuse, ne želim samo Tvoje darove. Želim Tebe. Učini me svojim.