Uvod u devetnicu – razmatranja svaki dan
Devetnica uoči svetkovine Velike Gospe (Uznesenja Blažene Djevice Marije) poziv je na duboko promišljanje o Marijinu životu, njezinoj vjernosti Bogu i njezinoj proslavi u nebu. Svaki dan devetnice usmjeren je na jedan aspekt njezina "da" Bogu, koji postaje putokaz za naš vlastiti duhovni rast.
Blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije nije tek spomen jednoga događaja iz Marijina života. To je svetkovina dovršenoga Božjeg djela u čovjeku.
U Mariji gledamo ono što Bog želi učiniti sa svakim od nas.
Njezino uznesenje nije samo njezina proslava, nego i navještaj naše budućnosti.
Zato je devetnica put obraćenja, rasta u vjeri i priprave srca da u Mariji prepoznamo ne samo Majku kojoj se molimo, nego i Učenicu koju želimo nasljedovati.
SEDMI DAN - 12.08.
Marija, Žena nade
Biblijski tekst: Otk 12,1; Lk 1,39–56
Nada je jedna od najvećih snaga kršćanskoga života.
Ona nije optimizam koji se temelji na okolnostima niti uvjerenje da će se sve odvijati onako kako mi želimo. Kršćanska nada počiva na Bogu koji ostaje vjeran svojim obećanjima čak i onda kada se čini da je sve izgubljeno.
Nitko nije živio takvu nadu kao Blažena Djevica Marija.
Marijin život nije bio život bez poteškoća. Već na početku njezina puta pojavljuju se nerazumijevanje, siromaštvo i neizvjesnost.
U Betlehemu nema mjesta za rođenje njezina Sina i ubrzo nakon toga mora bježati u Egipat kako bi spasila Isusov život.
Godinama živi skrovitim životom u Nazaretu, a na kraju prolazi najtežu kušnju koju majka može doživjeti – gleda kako joj Sin umire na križu.
Pa ipak, Evanđelje nigdje ne prikazuje Mariju kao ženu očaja.
Njezina nada nije bila u tome da će život biti lak, nego da Bog nikada neće napustiti svoje obećanje.
Dok su mnogi izgubili vjeru na Veliki petak, Marija je nastavila vjerovati da Bog i iz smrti može donijeti život. Upravo zato Crkva u njezinu uznesenju vidi ispunjenje nade.
Ono što je Bog učinio u Mariji, želi jednoga dana učiniti i u svakome od nas.
Marijino uznesenje nije samo njezina osobna nagrada.
Ono je proročki znak budućnosti cijele Crkve. Ona je već stigla tamo kamo mi tek putujemo.
Koliko često svoje nade polažemo u prolazne stvari!
Nadamo se da će nas ispuniti uspjeh, zdravlje, novac, priznanje ili sigurnost.
Sve su to darovi koji imaju svoje mjesto, ali nijedan od njih ne može ispuniti najdublju čežnju ljudskoga srca. Srce je stvoreno za Boga, a sve drugo ostaje nedostatno.
Marija nas poziva podići pogled iznad prolaznosti.
Ona nas podsjeća da je naš pravi dom na nebu.
Kršćanin nije čovjek koji bježi od ovoga svijeta, nego onaj koji živi u svijetu sa sviješću da ovaj svijet nije njegov konačni cilj.
Nada mijenja način na koji živimo sadašnjost.
Tko ima nadu, ne predaje se kada dođu kušnje.
Tko ima nadu, može oprostiti jer zna da zlo neće imati posljednju riječ.
Tko ima nadu, može ljubiti i onda kada ljubav nije uzvraćena.
Nada nam daje snagu da ustrajemo jer znamo kako Bog dovršava ono što je započeo.
Možda danas prolaziš kroz razdoblje tame. Možda ne vidiš izlaz iz svojih problema, možda nosiš teret bolesti, obiteljskih rana ili neizvjesnosti. Pogledaj Mariju.
Ona te ne poziva da zatvoriš oči pred stvarnošću, nego da usred stvarnosti podigneš pogled prema Bogu. Onaj koji je uzvisio svoju poniznu službenicu neće zaboraviti ni tebe.
Poticaj za razmatranje
- Na čemu se temelji moja nada? Oslanjam li se više na svoje planove ili na Božja obećanja?
Molitva
Marijo, Majko nade, pomozi mi vjerovati kada ne vidim put. Nauči me gledati očima vjere i pouzdati se u Boga koji nikada ne napušta svoju djecu. Isprosi mi srce koje će uvijek biti usmjereno prema vječnosti. Amen.