Uvod u devetnicu – razmatranja svaki dan
Devetnica uoči svetkovine Velike Gospe (Uznesenja Blažene Djevice Marije) poziv je na duboko promišljanje o Marijinu životu, njezinoj vjernosti Bogu i njezinoj proslavi u nebu. Svaki dan devetnice usmjeren je na jedan aspekt njezina "da" Bogu, koji postaje putokaz za naš vlastiti duhovni rast.
Blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije nije tek spomen jednoga događaja iz Marijina života. To je svetkovina dovršenoga Božjeg djela u čovjeku.
U Mariji gledamo ono što Bog želi učiniti sa svakim od nas.
Njezino uznesenje nije samo njezina proslava, nego i navještaj naše budućnosti.
Zato je devetnica put obraćenja, rasta u vjeri i priprave srca da u Mariji prepoznamo ne samo Majku kojoj se molimo, nego i Učenicu koju želimo nasljedovati.
PETI DAN - 10.08.
Marija, uzor poniznosti
Biblijski tekst: Lk 1,46–55
U Veliča Marija izgovara riječi koje otkrivaju tajnu njezine svetosti: „Pogleda na neznatnost službenice svoje.“
Ona ne govori o svojim zaslugama, sposobnostima ili vrlinama. Sve pripisuje Bogu.
Poniznost nije osjećaj manje vrijednosti.
Ponizan čovjek ne misli manje o sebi, nego manje misli na sebe.
On zna tko je pred Bogom. Zna da je sve primio kao dar.
Najveća opasnost duhovnog života nije grijeh koji prepoznajemo, nego oholost koja se skriva iza naših dobrih djela.
Možemo moliti, služiti, evangelizirati, pomagati drugima, a ipak u dubini tražiti vlastitu slavu, priznanje ili zahvalnost.
Marija nas vraća na izvor. Sve je milost.
Ponos želi da ljudi vide nas. Poniznost želi da ljudi vide Boga.
Ponos uspoređuje, natječe se i dokazuje. Poniznost služi, zahvaljuje i raduje se uspjehu drugih.
Zanimljivo je da Bog najveća djela povjerava upravo poniznima.
Ne zato što su najsposobniji, nego zato što će dopustiti da sva slava pripadne njemu.
Marija nije izgubila svoj identitet poniznošću. Upravo suprotno.
Tek kada je potpuno pripadala Bogu, postala je najuzvišenije ljudsko biće u povijesti.
Tko se ponizuje pred Bogom, Bog ga uzvisuje.
Poniznost znači dopustiti da Bog bude Bog. To je odricanje od potrebe da sve kontroliramo, da uvijek budemo u pravu i da nas svi razumiju.
Ponizan čovjek miran je jer zna da njegova vrijednost ne ovisi o ljudskim pohvalama.
Poticaj za razmatranje
- Što u meni još uvijek traži ljudsko priznanje? Mogu li činiti dobro i kada to nitko ne vidi?
Molitva
Marijo, ponizna službenice Gospodnja, oslobodi moje srce od taštine, oholosti i potrebe za priznanjem. Nauči me da u svemu tražim samo Božju slavu. Amen.