Tekst pripremio i uredio: Damir Zukan, kateheo.hr
Fotografija: Sveti Matej, Basilica sv. Ivana Laterana, Rim
12.09. do 20.09.
„Ustani i slijedi me“
Sveti Matej jedan je od onih svetaca čiji život snažno pokazuje da Bog čovjeka ne određuje prema njegovoj prošlosti. Evanđelje ga predstavlja kao carinika koji sjedi u carinarnici, na mjestu povezanu s novcem, moći i zanimanjem koje je među njegovim sunarodnjacima izazivalo prezir. Upravo ondje dolazi Isus. Ne čeka da Matej najprije sredi svoj život, popravi sve pogreške i postane dostojan poziva. Isus ulazi u njegovu stvarnost, gleda ga i izgovara dvije riječi koje mijenjaju čitav njegov život: „Hajde za mnom!“ Matejev odgovor jednako je sažet i snažan: „On ustane i pođe za njim“ (Mt 9,9).
U toj kratkoj rečenici sadržan je čitav put obraćenja. Postoji život prije susreta s Kristom, postoji Kristov pogled, postoji poziv, ali postoji i trenutak u kojem čovjek mora ustati. Bog poziva, ali čovjek odgovara. Milost dolazi prva, ali ne ukida našu slobodu. Zato ova devetnica nije zamišljena samo kao devet dana u kojima ćemo nešto moliti od svetoga Mateja, nego kao devet dana tijekom kojih ćemo dopustiti Isusu da uđe u našu vlastitu „carinarnicu“: u naše navike, odnose, obitelj, posao, novac, korištenje vremena, mobitel, način govora, skrivene grijehe, povrijeđenosti, strahove i odluke.
Možda se naša carinarnica ne vidi izvana. Možda uredno izvršavamo svoje obveze, odlazimo na misu, molimo i živimo naizgled sasvim normalno, a ipak postoji mjesto na kojem već dugo sjedimo. Znamo da nešto treba promijeniti, ali odgađamo. Znamo da trebamo oprostiti, ali čekamo. Znamo da trebamo urediti molitveni život, ali uvijek postoji nešto važnije. Znamo da neki odnos nije dobar, neka navika nije zdrava, neki grijeh nije bezazlen, ali smo se toliko naviknuli na svoju „carinarnicu“ da nam je postala normalna.
Tijekom ovih devet dana molimo svetoga Mateja da nam pomogne čuti Isusov glas upravo ondje gdje smo se zaustavili. Ne tražimo samo utjehu, nego obraćenje. Ne samo osjećaj Božje blizine, nego snagu da ustanemo. Ne samo spoznaju onoga što trebamo učiniti, nego milost da to doista počnemo živjeti.
PRVI DAN - 12.09.
Isus me vidi ondje gdje jesam
„Isus ugleda čovjeka imenom Matej gdje sjedi u carinarnici.“ (Mt 9,9)
Jedna od najdubljih riječi ovoga događaja jest jednostavna riječ: „ugleda“. Isus je ugledao Mateja. Mnogi su ga prije toga gledali, ali nisu svi u njemu vidjeli isto. Netko je vidio carinika, netko suradnika okupacijske vlasti, netko grešnika, netko čovjeka koji se obogatio na račun drugih. Isus je znao sve što su znali i oni, ali njegov pogled nije završio na Matejevu grijehu. Vidio je čovjeka koji još nije postao ono što može postati.
To je prva istina koju trebamo dopustiti da uđe u našu svakodnevicu: Bog me poznaje, ali me ne svodi na moje slabosti. Postoji velika razlika između priznanja vlastitoga grijeha i poistovjećivanja sebe s grijehom. Mogu priznati: pogriješio sam, bio sam sebičan, povrijedio sam nekoga, pao sam, nisam održao obećanje, ponovno sam učinio ono protiv čega se borim. Ali iz toga ne slijedi zaključak: ja sam bezvrijedan, za mene nema promjene, uvijek ću ostati isti.
Takve se misli često pojavljuju upravo u običnom životu. Otac izgubi strpljenje s djetetom i poslije pomisli: „Nikakav sam otac.“ Supružnici se ponovno posvađaju oko iste stvari i netko zaključi: „Naš brak nikada neće biti drukčiji.“ Čovjek ponovno padne u grijeh protiv kojega se dugo bori i pomisli: „Nema smisla ponovno ići na ispovijed.“ Netko godinama nosi posljedice pogrešne odluke iz mladosti i premda mu je Bog oprostio, on sam sebi nije oprostio. Drugi se uspoređuje s ljudima oko sebe i zaključuje da su svi sposobniji, svetiji, uspješniji ili potrebniji od njega.
Upravo ondje treba dopustiti Isusu da nas pogleda.
Zamisli Mateja toga jutra. Vjerojatno nije ustao misleći da će toga dana postati apostol. Otišao je na svoje uobičajeno mjesto, sjeo za svoj stol i započeo još jedan običan dan. A onda je kroz njegovu svakodnevicu prošao Krist. To znači da se najveći Božji zahvati ne moraju dogoditi izvan naše svakodnevice. Isus može doći dok pripremaš doručak, voziš prema poslu, sjediš u uredu, čekaš dijete nakon škole, pereš posuđe, stojiš u prometnoj gužvi ili navečer iscrpljen sjediš u svojoj sobi.
Problem je što često ne živimo pred Božjim pogledom, nego pred pogledima drugih. Pitamo se što drugi misle o nama, jesmo li dovoljno priznati, jesu li primijetili što smo učinili, zašto je netko drugi dobio pohvalu, zašto nas nisu pozvali, zašto nam nisu odgovorili na poruku. Raspoloženje nam počinje ovisiti o reakcijama ljudi.
Sveti Matej nas prvoga dana vraća pred jedan pogled koji je važniji od svih drugih: Kristov.
Konkretno za današnji život
Danas pokušaj uhvatiti trenutak u kojem ćeš samoga sebe početi osuđivati. Možda ćeš pogriješiti na poslu. Možda ćeš izgubiti strpljenje. Možda će ti se vratiti stara napast. Nemoj opravdavati pogrešku, ali nemoj ni uništavati sebe zbog nje. Zastani i reci: „Isuse, Ti me vidiš. Poznaješ moju slabost, ali znaš i što od mene možeš učiniti.“
Pokušaj isto učiniti prema drugoj osobi. Kada te danas netko naljuti, nemoj ga odmah svesti na ono što je učinio. Čovjek koji te povrijedio veći je od svoje pogreške. To ne znači opravdavati nepravdu, nego učiti gledati čovjeka Kristovim pogledom.
Odluka prvoga dana
Danas se neću definirati svojim neuspjesima niti ću drugoga definirati njegovom pogreškom. Kada primijetim osuđujuću misao prema sebi ili drugome, zastat ću i svjesno je predati Isusu.
Molitva
Sveti Mateju, ti znaš kako izgleda kada čovjeka drugi gledaju kroz njegovu prošlost. Isprosi mi milost da sebe počnem gledati Kristovim očima. Isuse, pokaži mi gdje sam prihvatio laž da se više ne mogu promijeniti. Uđi u mjesta kojih se sramim i pokaži mi da Tvoje milosrđe nije završilo sa mnom. Daj mi i oči kojima ću druge gledati bez osuđivanja, ne poričući istinu o grijehu, ali nikada ne zaboravljajući dostojanstvo osobe. Sveti Mateju, moli za mene da povjerujem Kristovu pogledu više nego svojim strahovima. Amen.
- Oče naš. Zdravo Marijo. Slava Ocu.
DRUGI DAN - 13.09.
Prestani čekati: „Slijedi me“
„Kaže mu: ‘Hajde za mnom!’ On ustane i pođe za njim.“ (Mt 9,9)
Između Isusova „Slijedi me“ i Matejeva ustajanja nema dugoga pregovaranja. Evanđelje ne kaže da je Matej zatražio nekoliko dana za razmišljanje, završio svoje poslove, osigurao rezervni plan pa tek onda krenuo. Ustao je.
Jedan od najvećih neprijatelja duhovnoga života nije uvijek otvoreno odbijanje Boga. Ponekad je to jednostavno odgađanje.
„Počet ću moliti kada budem imao više vremena.“ „Ispovjedit ću se sljedeći tjedan.“ „Razgovarat ću s njim kada se stvari smire.“ „Oprostit ću, ali još nisam spreman.“ „Počet ću čitati Sveto pismo.“ „Jednoga dana više ću vremena posvetiti obitelji.“ „Kada završi ovaj stres, ponovno ću urediti svoj duhovni život.“
A prolaze mjeseci i godine.
Odgađanje je opasno zato što čovjek pritom može imati dojam da Boga nije odbio. Nismo rekli „ne“. Samo neprestano govorimo: „sutra“. Međutim, dovoljno mnogo sutra na kraju može postati život.
Matej nas uči duhovnosti ustajanja. Postoji trenutak za razlučivanje, ali postoji i trenutak kada razlučivanje mora postati odluka. Nije potrebno osjećati savršenu sigurnost da bismo napravili prvi korak.
To se vrlo konkretno vidi u obitelji. Znaš da trebaš razgovarati sa supružnikom o problemu koji se mjesecima gura pod tepih. Čekaš „pravi trenutak“, ali ga nikada nema. Znaš da se trebaš ispričati djetetu jer si bio nepravedan, ali roditeljski ponos ti ne dopušta. Znaš da trebaš nazvati roditelje. Znaš da si nekome obećao pomoć. Znaš da te Bog poziva vratiti se redovitoj molitvi.
Isusov poziv često se skriva upravo iza toga jednostavnoga: učini danas ono za što već znaš da je dobro.
Konkretno za današnji život
Odaberi jednu stvar koju već dugo odgađaš. Samo jednu. Nemoj danas popravljati cijeli svoj život. Ako trebaš nazvati nekoga, nazovi. Ako trebaš dogovoriti ispovijed, učini to. Ako trebaš reći „oprosti“, reci. Ako već dugo ne otvaraš Sveto pismo, pročitaj danas deset minuta Evanđelje. Ako znaš da neka obveza čeka samo zato što ti se ne da, izvrši je.
To je tvoje današnje ustajanje iz carinarnice.
Odluka drugoga dana
Danas ću napraviti jedan konkretan korak koji već dugo odgađam, bez čekanja da najprije dobijem savršenu volju, raspoloženje ili sigurnost.
Molitva
Sveti Mateju, ti si čuo Isusov glas i ustao. Isprosi mi milost da prestanem živjeti samo od dobrih namjera. Pokaži mi gdje sam Božjem pozivu rekao „sutra“. Isuse, daj mi hrabrost za današnji korak. Ne tražim da unaprijed vidim cijeli put; daj mi dovoljno svjetla da učinim ono što danas tražiš od mene. Kada me uhvati strah, podsjeti me da Ti ideš ispred mene. Kada počnem tražiti izgovore, vrati me jednostavnosti Tvojih riječi: „Slijedi me.“ Amen.
- Oče naš. Zdravo Marijo. Slava Ocu.
TREĆI DAN - 14.09.
Što je moja carinarnica?
„On sve ostavi, ustane i pođe za njim.“ (usp. Lk 5,28)
Svaki čovjek ima nešto za što se može uhvatiti toliko snažno da mu to počne oduzimati slobodu. Problem nije samo u stvarima koje su same po sebi zle. Navezanost može nastati i prema nečemu dobrom kada tome dopustimo da zauzme mjesto koje mu ne pripada.
Matejeva carinarnica bila je stvarno mjesto, ali ona može postati i slika naših navezanosti. Moja carinarnica može biti mobitel koji uzimam čim otvorim oči i koji posljednji spuštam prije spavanja. Može biti potreba da sve kontroliram. Može biti novac zbog kojega nikada nemam dovoljno. Može biti posao kojemu dajem ono najbolje od sebe, dok obitelji dajem samo ostatke. Može biti potreba da drugi priznaju moj trud. Može biti televizija, internet, kupovanje, hrana, alkohol, pornografija, kockanje ili neka druga ozbiljna navezanost. Ali može biti i nešto mnogo suptilnije: ogovaranje, stalno provjeravanje poruka, potreba da znam što drugi misle o meni, uspoređivanje, zavist ili nemogućnost da budem petnaest minuta u tišini.
Najjednostavnije pitanje glasi: Bez čega postajem nemiran?
Ako ne mogu pronaći mobitel i odmah osjećam paniku, nešto mi to govori. Ako me kritika prati cijeli dan, možda sam navezan na priznanje. Ako moram imati posljednju riječ u svakoj raspravi, možda sam navezan na kontrolu. Ako me tuđi uspjeh boli, možda sam navezan na vlastitu sliku o sebi.
Krist ne oduzima da bi osiromašio čovjeka. On oslobađa da bismo ponovno mogli biti gospodari onoga što nam je dao.
Konkretno za današnji život
Odredi danas jedno područje u kojem želiš provjeriti svoju slobodu. Ako je to mobitel, ostavi ga jedan sat izvan dosega. Ako je hrana, odreci se nečega što ti je posebno drago. Ako je potreba za kontrolom, dopusti drugoj osobi da nešto napravi na svoj način. Ako je potreba za priznanjem, učini nešto dobro i nikome o tome ne govori. Ako je ogovaranje, zaustavi razgovor čim prijeđe na tuđu slabost.
Ne čini to da sebi dokažeš koliko si snažan. Učini to da otkriješ koliko si slobodan.
Odluka trećega dana
Danas ću postaviti jedno konkretno ograničenje navezanosti koju sam prepoznao i vrijeme ili pozornost koju time oslobodim dati Bogu ili čovjeku pokraj sebe.
Molitva
Sveti Mateju, ti si znao što znači ustati od stola za koji si bio vezan. Pokaži mi moju carinarnicu. Pokaži mi ono bez čega mislim da ne mogu živjeti, ono čemu dajem previše vremena, energije i srca. Isuse, ne želim da bilo koja stvar, osoba, navika ili potreba gospodari mojim srcem više od Tebe. Daj mi slobodu djece Božje. Amen.
- Oče naš. Zdravo Marijo. Slava Ocu.
ČETVRTI DAN - 15.09.
Ne bježi od svoje prošlosti
Matej nikada nije morao izbrisati činjenicu da je bio carinik kako bi mogao postati apostol. Bog nije izbrisao njegovu povijest; otkupio ju je.
Postoji velika razlika između pokajanja i srama. Pokajanje govori: „Učinio sam nešto pogrešno i želim se vratiti Bogu.“ Toksični sram govori: „Ja sam pogreška i zato se moram sakriti.“ Prvo nas vodi prema Bogu, drugo nas tjera od njega.
Mnogi ljudi godinama nose tajne sobe vlastite prošlosti. Nitko ne smije ući. Ne želimo se sjetiti što smo učinili, što nam se dogodilo ili kakvi smo nekada bili. Ponekad je potrebna stručna pomoć da bi se teške rane sigurno obradile; duhovna molitva nije zamjena za odgovarajuću psihološku ili medicinsku pomoć. Ali na duhovnoj razini ostaje važna istina: Kristu ne moramo skrivati ništa.
Možda nosiš grijeh koji si već ispovjedio, ali si ga sebi oprostio manje nego što ti ga je Bog oprostio. Možda te progoni propali odnos. Možda te boli način na koji si odgajao djecu dok si bio mlađi. Možda si nekoga povrijedio riječima i više to ne možeš vratiti. Možda se sramiš razdoblja svojega života za koje drugi ne znaju.
Matej ti danas govori: prošlost koju predaš Kristu više nije zatvor; može postati mjesto milosrđa.
Konkretno za današnji život
Uzmi danas desetak minuta tišine i izgovori pred Isusom jednu stvar koju najradije ne bi gledao. Nemoj je uljepšavati. Reci jednostavno: „Isuse, ovo se dogodilo. Ovo sam učinio. Ovo me boli. Ovo me još uvijek sram.“
Ako se radi o teškom grijehu koji nije sakramentalno ispovjeđen, donesi konkretnu odluku pristupiti ispovijedi. Ako si nekome nanio nepravdu koju možeš ispraviti, razmisli o prvom razboritom koraku popravljanja štete.
Odluka četvrtoga dana
Neću više koristiti svoju prošlost kao dokaz da Bog od mene ne može učiniti nešto novo.
Molitva
Sveti Mateju, apostole koji se nisi sramio priznati odakle te Gospodin pozvao, isprosi mi hrabrost za istinu. Isuse, donosim Ti ono čega se sramim, svoje pogrešne odluke, grijehe, padove i propuštene prilike. Očisti ono što treba očistiti, izliječi ono što treba liječiti i nauči me popravljati ono što još mogu popraviti. Ne dopusti da moja prošlost bude glasnija od Tvoga milosrđa. Amen.
- Oče naš. Zdravo Marijo. Slava Ocu.
PETI DAN - 16.09.
Kako gledam čovjeka koji griješi?
„Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima.“ (Mt 9,12)
Nakon Matejeva poziva Isus sjeda za stol s carinicima i grešnicima. To izaziva sablazan. Religioznim ljudima bilo je teško razumjeti kako netko može istodobno jasno govoriti protiv grijeha i biti blizu grešniku.
Isus pokazuje da je to moguće.
Ovdje se ispituje naše kršćanstvo. Lako je govoriti o milosrđu dok ne dođe čovjek koji nas stvarno živcira. Lako je govoriti o praštanju dok nas nitko ozbiljno nije povrijedio. Lako je govoriti da Bog svakoga ljubi dok ne pomislimo na osobu čije ponašanje preziremo.
Osuđivanje često počinje neprimjetno. „Znam ja kakav je on.“ „Ona se nikada neće promijeniti.“ „Od njega ništa.“ Time više ne prosuđujemo postupak, nego donosimo presudu o cijeloj osobi.
To ne znači da kršćanin mora tolerirati zlostavljanje, manipulaciju ili nepravdu. Granice mogu biti potrebne. Ponekad je upravo udaljavanje od destruktivnoga odnosa razborito. Milosrđe ne znači dopustiti drugome da nas uništava. Ali čak i kada postavimo granicu, možemo odbiti mržnju.
Konkretno za današnji život
Odaberi osobu prema kojoj osjećaš snažan otpor. Ne moraš danas riješiti vaš odnos. Napravi nešto jednostavnije: moli za nju.
Reci: „Gospodine, blagoslovi ga. Daj mu ono što mu je potrebno za spasenje. I oslobodi moje srce od mržnje.“
Ako danas na poslu ili u obitelji počne razgovor u kojem se secira nečiji život, nemoj dodavati svoj dio. Promijeni temu ili jednostavno šuti.
To je vrlo konkretna duhovna borba.
Odluka petoga dana
Danas neću sudjelovati u ogovaranju. Za osobu koju mi je najteže prihvatiti izmoliti ću jednu molitvu blagoslova.
Molitva
Sveti Mateju, ti znaš što znači biti čovjek o kojemu drugi već imaju presudu. Isprosi mi Kristovo srce prema grešnicima, počevši od mene samoga. Daj mi mudrost da zlo nazovem zlom, ali da nikada ne oduzmem čovjeku njegovo dostojanstvo. Isuse, oslobodi me zadovoljstva koje ponekad osjećam kada otkrivam tuđe slabosti. Nauči me liječiti riječima, a ne ranjavati. Amen.
- Oče naš. Zdravo Marijo. Slava Ocu.
ŠESTI DAN - 17.09.
Dovedi Isusa za svoj stol
„Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše za stol s njime i njegovim učenicima.“ (Mt 9,10)
Obraćenje nije Mateja odvelo od ljudi. Naprotiv, njegov susret s Isusom otvorio je njegov dom.
Ovo je posebno snažna poruka za obiteljski život. Možemo biti vrlo aktivni u Crkvi, a kod kuće biti emocionalno nedostupni. Možemo drugima govoriti o Božjoj ljubavi, a vlastitim ukućanima davati ostatke vremena. Možemo sat vremena provesti u molitvi, a zatim cijeli dan biti grubi prema ljudima s kojima živimo.
Krist želi doći za naš stol.
Ponekad najveće duhovno djelo dana nije još jedna pobožnost, nego ugasiti televizor i saslušati supružnika. Odložiti mobitel dok dijete govori. Pitati starijega roditelja kako je i ne žuriti s razgovorom. Zajedno pojesti obrok bez ekrana. Reći „oprosti“ prije spavanja. Blagosloviti dijete prije nego ode iz kuće.
Dom ne postaje kršćanski zbog križa na zidu ako Kristov način ljubavi nema mjesta među ljudima koji pod tim križem žive.
Konkretno za današnji život
Danas nekome daruj neprekinutu pozornost. Odloži mobitel. Pogledaj čovjeka. Pitaj ga kako je i poslušaj odgovor bez pripremanja vlastitoga odgovora.
Ako živiš s obitelji, pokušaj barem jedan dio dana ili jedan obrok provesti bez ekrana. Ako živiš sam, nazovi nekoga tko je možda usamljen.
Odluka šestoga dana
Danas ću barem jednoj osobi dati vrijeme u kojem ona neće morati konkurirati mojem mobitelu, poslu ili drugim obvezama.
Molitva
Sveti Mateju, ti si otvorio svoj dom Kristu i ljudima. Isprosi mi otvoreno srce. Gospodine Isuse, uđi u moj dom, u moje odnose, za moj stol i u moje razgovore. Pokaži mi jesam li najljubazniji prema strancima, a najnestrpljiviji prema svojima. Nauči me da ljudi koje si mi povjerio ne dobivaju ostatke moje ljubavi. Neka moj dom postane mjesto u kojem se čovjek osjeća viđenim, saslušanim, poštovanim i ljubljenim. Amen.
- Oče naš. Zdravo Marijo. Slava Ocu.
SEDMI DAN - 18.09.
Od čovjeka koji uzima do čovjeka koji daje
Carinik živi od uzimanja. Apostol živi od darivanja. Između te dvije stvarnosti nalazi se susret s Kristom.
Možemo proći velik dio života pitajući: „Što ja dobivam?“ Što dobivam od ovoga odnosa? Što dobivam od zajednice? Zašto mene nitko nije pohvalio? Zašto se uvijek ja moram žrtvovati? Zašto nitko ne vidi koliko radim?
Isus polako mijenja pitanje. Umjesto: „Što ću dobiti?“, učenik počinje pitati: „Što danas mogu dati?“
To ne znači živjeti bez granica niti dopustiti drugima da nas iskorištavaju. Kršćansko služenje nije samouništenje. Ono je slobodno darivanje onoga što možemo dati iz ljubavi.
Služenje je često vrlo obično. Isprazniti perilicu bez prigovaranja. Odvesti dijete kamo treba. Preuzeti dio posla umornoga kolege. Posjetiti bolesnika. Saslušati nekoga bez gledanja na sat. Očistiti nešto što nisi zaprljao. Ustupiti mjesto. Zahvaliti osobi čiji rad inače uzimamo zdravo za gotovo.
Najčišće služenje često je ono za koje nitko neće saznati.
Konkretno za današnji život
Danas namjerno učini jedno dobro djelo koje može ostati potpuno skriveno. Nemoj ga fotografirati. Nemoj ga spomenuti u razgovoru. Nemoj čekati zahvalnost.
Ako te nitko ne primijeti, još bolje.
Neka to bude između tebe i Boga.
Odluka sedmoga dana
Danas ću barem jednom zamijeniti pitanje „Što ja imam od toga?“ pitanjem: „Kome danas mogu olakšati život?“
Molitva
Sveti Mateju, Krist je tvoje srce odvojio od života usmjerenoga prema vlastitoj koristi i učinio te apostolom koji se daruje. Isprosi istu slobodu i meni. Isuse, pokaži mi gdje očekujem da se sve vrti oko mene, mojih potreba, mojega priznanja i mojega vremena. Daj mi radost skrivenoga služenja. Nauči me činiti dobro i onda kada nitko neće reći hvala. Amen.
- Oče naš. Zdravo Marijo. Slava Ocu.
OSMI DAN - 19.09.
Tvoj život mora govoriti
Matej nije ostao samo čovjek koji je jednoga dana doživio nešto veliko. Postao je apostol. Njegov susret s Kristom dobio je nastavak.
To je ozbiljno pitanje za svakoga vjernika: što se u mojoj svakodnevici promijenilo zato što poznajem Krista?
Ne koliko znam o vjeri. Ne koliko pobožnosti poznajem. Ne koliko sam duhovnih seminara prošao. Nego: kako govorim kada sam ljut? Kako se ponašam prema čovjeku od kojega nemam nikakve koristi? Jesam li pošten kada nitko ne gleda? Kako koristim novac? Kako reagiram kada drugi uspije? Kako govorim o ljudima koji nisu prisutni? Kako se ponašam prema supružniku kada sam umoran? Kakav sam vozač kada mi netko presiječe put?
Upravo tu Evanđelje dobiva tijelo.
Možeš imati križ oko vrata, a psovati čovjeka u prometu. Možeš objavljivati biblijske citate, a mjesecima ne razgovarati s članom obitelji. Možeš govoriti o Božjoj ljubavi, a ponižavati zaposlenika. Tada postoji raskorak između poruke i života.
Svjedočanstvo počinje kada se taj raskorak počne smanjivati.
Ne trebaš biti savršen da bi svjedočio. Ponekad je snažno svjedočanstvo upravo reći: „Pogriješio sam. Oprosti mi.“
Konkretno za današnji život
Odaberi danas jedno mjesto na kojem će tvoje ponašanje biti tvoje svjedočanstvo. Ako te netko izazove, odgovori mirnije nego inače. Ako pogriješiš, priznaj bez opravdavanja. Ako čuješ ogovaranje, ne sudjeluj. Ako ti netko učini nešto dobro, zahvali. Ako susretneš obeshrabrenoga čovjeka, reci mu riječ nade.
I kada se otvori prirodna prilika, nemoj se bojati jednostavno reći što je Bog učinio za tebe. Ne moraš držati propovijed. Ponekad je dovoljno: „I ja sam prolazio kroz teško razdoblje. Molitva i vjera puno su mi pomogle.“
Odluka osmoga dana
Danas želim da barem jedna moja reakcija bude drukčija upravo zato što pripadam Kristu.
Molitva
Sveti Mateju, apostole i evanđelistu, tvoj život postao je poruka o Kristu. Isprosi mi milost da moje riječi i moj život ne govore dvije različite priče. Isuse, učini me vjerodostojnim. Kada padnem, daj mi poniznost priznati pogrešku. Kada me se pita za nadu, daj mi hrabrost govoriti o Tebi. Neka ljudi kroz moju strpljivost, poštenje, praštanje, služenje i ljubav barem malo naslute Tvoje lice. Amen.
- Oče naš. Zdravo Marijo. Slava Ocu.
DEVETI DAN - 20.09.
Ustani i danas
„On ustane i pođe za njim.“ (Mt 9,9)
Posljednjega dana vraćamo se na početak. Matej ustaje.
Ali kršćanski život ne sastoji se samo od jednoga velikog ustajanja. Postoji prvo obraćenje, ali nakon njega dolazi tisuću malih obraćenja.
Svakoga jutra ponovno ustajemo iz svoje carinarnice.
Jučer si možda dobro molio, danas ti se ne moli. Ustani. Jučer si oprostio, danas se rana ponovno javlja. Ustani. Obećao si da nećeš ogovarati, a ponovno si pao. Ustani. Odlučio si biti strpljiv prema djeci, a navečer si izgubio živce. Priznaj, traži oproštenje i ustani. Bio si na ispovijedi i ponovno si se našao pred istom napasti. Nemoj zaključiti da je sve bilo uzalud. Ustani.
Svetost nije život čovjeka koji nikada nije pao. Svetost uključuje poniznu vjernost čovjeka koji ne dopušta da njegov pad postane mjesto trajnog boravka.
Zato posljednjega dana ne donosimo deset odluka. Previše odluka često završi tako da se nijedna ne provede. Odaberi jednu malu, jasnu i mjerljivu odluku koja će nastaviti živjeti nakon devetnice.
Ako odlučiš moliti, nemoj reći: „Od sada ću više moliti.“ Odredi kada. Primjerice: „Svako jutro prije nego uzmem mobitel, deset minuta pročitat ću Evanđelje i biti s Bogom.“
Ako želiš obnoviti brak, nemoj reći samo: „Bit ću bolji supružnik.“ Odluči: „Svaki dan odvojit ću barem petnaest minuta za razgovor bez mobitela.“
Ako želiš raditi na jeziku, odluči: „Kada razgovor prijeđe u ogovaranje, neću dodavati informacije koje ruše osobu.“
Ako želiš urediti odnos prema mobitelu, odluči: „Prvih trideset minuta nakon buđenja i posljednjih trideset minuta prije spavanja neću koristiti društvene mreže.“
Ako želiš obnoviti sakramentalni život, odredi konkretan ritam ispovijedi i čuvaj nedjeljnu euharistiju kao središte tjedna.
Male odluke koje se vjerno žive često promijene čovjeka više nego velika obećanja koja traju tri dana.
I možda ćeš ponovno pasti. Tada se sjeti Mateja.
Isus prolazi pokraj tvoje carinarnice ponovno.
Ne govori ti: „Kako si opet završio ovdje?“
Govori: „Ustani.“ I zatim: „Slijedi me.“
To je put učenika. Ne živjeti gledajući koliko smo puta pali, nego komu pripadamo i za kim ponovno ustajemo.
Konkretno za današnji život
Danas uzmi papir i napiši samo jednu rečenicu: „Nakon ove devetnice moja konkretna odluka jest…“
Neka odluka bude dovoljno mala da je možeš izvršavati, dovoljno konkretna da znaš jesi li je izvršio i dovoljno važna da te vodi bliže Kristu.
Stavi je na mjesto na kojem ćeš je vidjeti.
Za mjesec dana ponovno je pročitaj i pitaj se: Jesam li još uvijek na putu?
Ako jesi, zahvali Bogu.
Ako nisi, nemoj baciti odluku.
Ponovno ustani.
Odluka devetoga dana
Neću završiti ovu devetnicu samo lijepim osjećajem. Izabrat ću jednu konkretnu promjenu koju ću nastaviti živjeti sljedećih trideset dana.
Molitva
Sveti Mateju, došli smo do posljednjega dana ove devetnice, ali ne želim da danas završi ono što je Bog započeo u meni. Ti si jednoga dana ustao iz carinarnice, ali si nakon toga cijelim životom slijedio Krista. Isprosi mi milost ustrajnosti.
Isuse, pokaži mi moju carinarnicu. Pokaži mi mjesto na kojem još sjedim dok me Ti pozivaš. Ako je to grijeh, daj mi snagu ostaviti ga. Ako je navezanost, oslobodi me. Ako je povrijeđenost, povedi me putem ozdravljenja i praštanja. Ako je strah, povećaj moje pouzdanje. Ako je lijenost, probudi moje srce. Ako je oholost, daruj mi poniznost. Ako je nered, nauči me vjernosti i disciplini.
Ne želim Ti više govoriti samo što ću jednoga dana učiniti.
Želim danas ustati.
Kada sutra ponovno dođe običan dan, kada zazvoni alarm, kada počnu obveze, promet, posao, poruke, problemi, susreti i umor, pomozi mi prepoznati da se upravo ondje nastavlja moje nasljedovanje Tebe.
Kada padnem, ne dopusti mi ostati na zemlji.
Kada se udaljim, pozovi me ponovno.
Kada se umorim, podsjeti me za kim idem.
Kada uspijem, sačuvaj me od oholosti.
Kada ne vidim rezultate, nauči me vjernosti.
Sveti Mateju, izmoli mi srce učenika koje svakoga jutra ponovno čuje Kristove riječi: „Ustani i slijedi me.“ Amen.
- Oče naš. Zdravo Marijo. Slava Ocu.
Završna molitva svetom Mateju za svaki dan devetnice
Sveti Mateju, apostole i evanđelistu, ti si sjedio u svojoj carinarnici kada je Isus prošao pokraj tebe, pogledao te i pozvao. U Njegovu pogledu otkrio si da tvoja prošlost ne mora određivati tvoju budućnost. Čuo si riječi: „Slijedi me“, ustao si i krenuo za Njim.
Moli danas za mene.
Isprosi mi milost da prepoznam Isusa kada prolazi kroz moju svakodnevicu. Nauči me čuti Njegov glas usred posla, obitelji, obveza, umora, radosti, problema i običnih događaja mojega dana. Pomozi mi prepoznati carinarnice u kojima još sjedim, mjesta na kojima sam se navezao, navike koje su mi oduzele slobodu, strahove koji me zaustavljaju, povrede koje još nosim, grijehe koje opravdavam i odluke koje neprestano odgađam.
Sveti Mateju, izmoli mi hrabrost da ustanem.
Da ustanem kada padnem u grijeh. Da ustanem kada me obeshrabri vlastita slabost. Da ustanem kada se razočaram u sebe. Da ustanem kada mi se čini da se ništa ne mijenja. Da ustanem nakon pogrešne riječi i kažem: „Oprosti.“ Da ustanem iz svoje sebičnosti i počnem služiti. Da ustanem iz svoje rastresenosti i vratim se molitvi. Da ustanem iz ravnodušnosti i ponovno vidim čovjeka pokraj sebe.
Pomozi mi da ne budem kršćanin samo u izvanrednim trenucima, nego Isusov učenik u običnom danu. Kada ustanem ujutro, neka moj prvi pogled pripadne Bogu. Kada govorim, neka moje riječi ne ponižavaju. Kada radim, neka moj rad bude pošten. Kada vozim, neka moje ponašanje pokazuje strpljivost. Kada se vratim kući umoran, neka ljudi koje volim ne dobiju samo ostatke moje snage. Kada uzmem mobitel, daj mi slobodu da znam kada ga treba odložiti. Kada raspolažem novcem, sačuvaj me pohlepe. Kada netko drugi uspije, sačuvaj me zavisti. Kada me netko povrijedi, sačuvaj me osvete. Kada pogriješim, sačuvaj me očaja.
Nauči me da svaki dan može postati mjesto susreta s Kristom.
Sveti Mateju, ti koji si od carinika postao učenik, od čovjeka koji je uzimao postao čovjek koji se darivao, od prezrenoga čovjeka postao apostol i navjestitelj Evanđelja, isprosi i meni milost istinskoga obraćenja.
Neka moj život pokaže da susret s Isusom mijenja čovjeka.
Neka se ta promjena vidi u mojoj molitvi, u mojim riječima, u odnosu prema obitelji, u načinu na koji radim, u načinu na koji koristim vrijeme, u odnosu prema novcu, u mojem praštanju, služenju i ljubavi.
A kada ponovno čujem Isusov glas: „Slijedi me“, daj mi hrabrost da ne ostanem sjediti.
Da ustanem.
I krenem za Njim.
Sveti Mateju, apostole i evanđelistu, moli za nas! Amen.