22.09. do 30.09.
Uvod
Sveta Terezija od Djeteta Isusa nije svijetu ostavila složen duhovni sustav, nego jednostavan i dubok put prema Bogu: put pouzdanja, malenosti i ljubavi. Njezina „mala staza“ nije poziv na osrednjost niti opravdavanje duhovne lijenosti, nego potpuno oslanjanje na milosrdnu Božju ljubav. Terezija je dobro poznavala svoju slabost, ali je još bolje poznavala Božje očinstvo. Nije pokušavala vlastitim snagama osvojiti nebo, nego je željela dopustiti Isusu da je podigne i nosi. Papa Franjo sažeo je srž njezine duhovnosti njezinim riječima: „Pouzdanje, i samo pouzdanje, mora nas voditi k Ljubavi.“
Ova devetnica želi nas povesti putem na kojemu ćemo se iskreno suočiti sa svojim odnosom prema Bogu, bližnjima i vlastitim slabostima. Svakoga dana najprije se prekrižite, saberite u Božjoj prisutnosti, pročitajte uvodnu molitvu i razmatranje, odgovorite pred Bogom na predložena pitanja, obavite ispit savjesti, donesite konkretnu odluku, iznesite svoju nakanu i izmolite kratku molitvu dana. Na kraju dodajte Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu.
Uvodna molitva za svaki dan
Sveta Terezijo od Djeteta Isusa, ti si u jednostavnosti, malenosti i pouzdanju pronašla siguran put prema svetosti. Izmoli mi milost da ne tražim veličinu u očima ljudi, nego da svakoga dana ljubim Isusa u malim dužnostima, skrovitim žrtvama, vjernosti molitvi i služenju bližnjima. Nauči me da se ne oslanjam samo na vlastite snage, uspjehe i zasluge, nego na neizmjerno Božje milosrđe. Kada osjetim svoju slabost, tamu, grešnost ili nedostojnost, pomozi mi da ne bježim od Boga, nego da mu se još više približim.
Isprosi mi čisto i ponizno srce koje neće tražiti sebe ni vlastitu slavu, nego će u svemu željeti ljubiti Isusa i izvršavati njegovu volju. Prikaži mu nakanu koju nosim u ovoj devetnici: (izreći nakanu). Ako je ono za što molim na Božju slavu i za moje istinsko dobro, izmoli mi tu milost; ako Gospodin za mene pripravlja drukčiji put, izmoli mi pouzdanje da ga prihvatim. Vodi me svojom malom stazom pouzdanja i ljubavi. Amen.
PRVI DAN - 22.09.
Dopustiti da me dotakne Božje milosrđe
Razmatranje
Sveta Terezija svoj je duhovni život gradila na dubokoj spoznaji da je Bog milosrdni Otac. Ona nije nijekala ozbiljnost grijeha niti je umanjivala potrebu obraćenja, ali nije dopuštala da pogled na vlastitu bijedu bude snažniji od pogleda na Božje milosrđe. Znala je da čovjek ne postaje svet zato što više nema slabosti, nego zato što ih ponizno donosi Bogu i dopušta mu da ga podigne. Božja svetost za nju nije bila hladna udaljenost pred kojom grešnik mora drhtati, nego oganj ljubavi koji želi očistiti, izliječiti i obnoviti čovjeka.
Često se prema Bogu odnosimo prema slici koju nosimo o sebi. Ako se osjećamo uspješnima i duhovno snažnima, usuđujemo mu se približiti; ako padnemo, skrivamo se, odgađamo molitvu i mislimo da najprije moramo sami sebe popraviti. Tako, možda i nesvjesno, vjerujemo da Božju ljubav moramo zaslužiti. Terezija nas uči suprotnome: upravo kada otkrijemo svoju nemoć, otvoreno je mjesto na kojemu nas Bog može susresti. Dijete koje padne ne ostaje ležati analizirajući koliko je nedostojno očeve pomoći, nego pruža ruke da ga otac podigne.
Pouzdanje u milosrđe ne znači olako shvatiti grijeh. Onaj tko istinski vjeruje u Božju ljubav ne želi je ranjavati. Međutim, kada padne, ne ostaje zatvoren u krivnji, samopreziru i očaju. Kajanje ga vodi prema Bogu, a ne od Boga. Postoji žalost koja čisti srce i vraća nas Ocu, ali postoji i žalost koja nas zatvara u nas same, neprestano nas optužuje i uvjerava da za nas više nema novoga početka. Ta druga žalost nije glas milosrdnoga Boga.
Danas dođi pred Isusa bez uljepšavanja vlastite slike. Reci mu istinu o sebi, ali mu dopusti da i on tebi kaže istinu o svojoj ljubavi. Tvoja slabost nije veća od njegove milosti, tvoj grijeh nije snažniji od njegove Krvi, a tvoja prošlost nije moćnija od njegove sposobnosti da sve učini novim.
Pitanja za razmatranje
Vjerujem li doista da me Bog ljubi sada, u mojoj stvarnoj životnoj situaciji, ili mislim da će me ljubiti tek kada se promijenim? Kada sagriješim, vraćam li se odmah Bogu ili se skrivam od njega? Razlikujem li ponizno kajanje od razarajućega samoprezira? Promatram li Boga kao milosrdnoga Oca ili kao strogoga suca kojemu nikada ne mogu udovoljiti? Postoji li grijeh, rana ili dio prošlosti za koji još uvijek vjerujem da mi ga Bog ne može oprostiti?
Ispit savjesti
Jesam li sumnjao u Božje oproštenje nakon iskrena kajanja i ispovijedi? Jesam li se opravdavao, umanjivao svoje grijehe ili krivnju prebacivao na druge? Jesam li dopustio da me osjećaj krivnje udalji od molitve, Euharistije i zajedništva s Crkvom? Jesam li prema slabostima drugih bio nemilosrdan, iako očekujem da Bog meni bude milosrdan? Jesam li nekoga trajno vezao uz njegovu prošlost i odbio vjerovati da se može promijeniti?
Odluka dana
Danas ću iskreno priznati Bogu ono zbog čega se skrivam od njega. Ako je potrebno, odlučit ću pristupiti sakramentu pomirenja. Kada se ponovno suočim sa svojom slabošću, reći ću: „Isuse, više vjerujem tvome milosrđu nego svojoj bijedi.“
Kratka molitva
Sveta Terezijo, izmoli mi srce koje se ne boji vratiti Bogu. Kada me pritisnu krivnja, strah ili osjećaj nedostojnosti, pomozi mi da se poput djeteta bacim u Očevo naručje. Isuse, ne dopusti da moja slabost postane razlog udaljavanja od tebe, nego mjesto na kojemu ću još dublje upoznati tvoje milosrđe. Amen.
DRUGI DAN - 23.09.
Mala staza svakodnevne vjernosti
Razmatranje
Terezijin put prema svetosti nije bio ispunjen izvanrednim djelima koja bi zadivila svijet. Veći dio njezina života odvijao se u skrovitosti obitelji i karmelskoga samostana. Upravo je u toj običnosti otkrila da se velika ljubav može živjeti u vrlo malim djelima. Nije presudno koliko je neko djelo vidljivo, nego koliko je ljubavi u njega položeno. Mala dužnost učinjena vjerno, neugodnost prihvaćena bez gunđanja, riječ koju smo prešutjeli kako ne bismo povrijedili drugoga, osmijeh darovan kada nam nije do osmijeha – sve to može postati mjesto svetosti.
Mi često čekamo velike prilike da pokažemo vjeru, a zanemarujemo male prilike koje nam Bog svakodnevno daje. Željeli bismo učiniti nešto veliko za Isusa, ali teško ustajemo kada nas netko treba, odgađamo obveze, površno obavljamo posao, ne slušamo bližnjega ili se žalimo zbog najmanje neugodnosti. Terezija nas podsjeća da se ljubav ne dokazuje prvenstveno velikim riječima, nego vjernošću u onome što je sada pred nama.
Duhovna malenost ne znači nezrelost, pasivnost ili izbjegavanje odgovornosti. Biti malen znači priznati da sve primamo od Boga i da bez njegove milosti ne možemo donijeti trajan plod. Malena duša ne podcjenjuje darove koje je primila, nego ih upotrebljava bez prisvajanja slave. Ne uspoređuje se neprestano s drugima, ne očajava što ne može učiniti sve i ne odbacuje dobro koje može učiniti danas.
Svetost se često odlučuje ondje gdje nema publike, pohvale ni zahvalnosti. Ona raste u trenutcima kada nas nitko ne vidi osim Boga. Njemu nije beznačajna nijedna žrtva učinjena iz ljubavi.
Pitanja za razmatranje
Čekam li velike prilike, a propuštam svakodnevne pozive na ljubav? Kako izvršavam svoje obiteljske, radne, crkvene i osobne dužnosti? Činim li dobro samo kada znam da će biti primijećeno? Jesam li vjeran u molitvi i onda kada ne osjećam utjehu? Mogu li prihvatiti da Bog od mene danas ne traži sve, nego samo ono što mi je stavio pred noge?
Ispit savjesti
Jesam li nemaran u malim obvezama, a istodobno govorim o velikim duhovnim željama? Tražim li pohvalu i priznanje za ono što činim? Gunđam li kada moje služenje ostane neprimijećeno? Omalovažavam li jednostavne poslove ili osobe koje obavljaju skromne službe? Jesam li nevjeran obećanjima, kasnim li, odgađam li ili površno izvršavam ono što sam prihvatio?
Odluka dana
Odabrat ću jednu malu, svakodnevnu dužnost koju obično izvršavam nevoljko i danas ću je učiniti pažljivo, bez prigovaranja i iz ljubavi prema Isusu. Neću nikome govoriti o toj žrtvi.
Kratka molitva
Sveta Terezijo, nauči me prepoznavati velike prilike za ljubav skrivene u malim stvarima. Oslobodi me potrebe da budem važan u očima ljudi. Daj da ono što mi je danas povjereno izvršim vjerno, ponizno i s ljubavlju. Amen.
TREĆI DAN - 24.09.
Vjerovati i kada ne osjećam Boga
Razmatranje
Terezijino pouzdanje nije raslo samo u trenutcima duhovne utjehe. U posljednjem razdoblju života prolazila je kroz tešku bolest i bolnu kušnju vjere. Nebo, kojemu je cijelim bićem težila, više nije osjećala kao blisku i jasnu stvarnost. Ipak, nije napustila Isusa. Njezina vjera postala je ogoljena odluka da mu ostane vjerna i onda kada nije osjećala sigurnost, svjetlo ni utjehu. Crkva upravo u toj kušnji prepoznaje dubinu njezine vjere i sjedinjenja s Kristom.
I mi možemo prolaziti kroz razdoblja u kojima molitva postaje suha, Božja prisutnost daleka, a životna pitanja ostaju bez odgovora. Tada se lako javlja misao da nas je Bog napustio ili da smo izgubili vjeru. Međutim, vjera nije isto što i osjećaj Božje blizine. Osjećaji se mijenjaju, ali Bog ostaje vjeran. U tami se pokazuje tražimo li samo Božju utjehu ili samoga Boga.
Kada nema osjećaja, jedan iskren čin vjere može biti dragocjeniji od dugih molitava izgovorenih u zanosu. Rečenica: „Isuse, ne osjećam te, ne razumijem što činiš, ali ostajem uz tebe“, može postati čin velike ljubavi. Terezija nije pobijedila tamu tako što ju je uspjela objasniti, nego tako što je u njoj nastavila ljubiti.
Kušnja vjere ne mora biti znak da smo se udaljili od Boga. Ponekad nas upravo kroz takvo razdoblje Gospodin oslobađa ovisnosti o osjećajima, duhovnoj ugodi i potrebi da sve razumijemo. Uči nas pripadati mu zbog njega samoga. Vjera tada nije bijeg od tame, nego svjetiljka koju nosimo kroz tamu, korak po korak.
Pitanja za razmatranje
Je li moja vjera ovisna o osjećaju Božje blizine? Što činim kada molitva postane suha i teška? Zaključujem li prebrzo da me je Bog napustio zato što ne razumijem njegovo djelovanje? Jesam li spreman ostati vjeran i kada ne vidim plod svoje molitve? Tražim li u vjeri Boga ili prvenstveno ugodu, sigurnost i rješenje problema?
Ispit savjesti
Jesam li zapustio molitvu zato što nisam osjećao utjehu? Jesam li u kušnji tražio brza i praznovjerna rješenja umjesto da ostanem uz Krista? Jesam li dopustio razočaranju da se pretvori u ogorčenost prema Bogu? Jesam li osuđivao ljude koji prolaze kroz sumnju, depresiju ili duhovnu tamu? Jesam li od Boga zahtijevao da mi objasni sve prije nego što mu povjerujem?
Odluka dana
Odvojit ću barem deset minuta za tihu molitvu, bez traženja posebnih osjećaja. Ostat ću pred Bogom onakav kakav jesam i polako ponavljati: „Gospodine, ne razumijem, ali ti vjerujem i ostajem uz tebe.“
Kratka molitva
Sveta Terezijo, budi blizu svima koji prolaze kroz tamu, sumnju, umor i unutarnju prazninu. Izmoli mi vjeru koja se ne oslanja samo na osjećaje i snagu da ostanem uz Isusa kada ga ne osjećam. Gospodine, neka moja tama postane mjesto vjernosti i čiste ljubavi. Amen.
ČETVRTI DAN - 25.09.
Ljubiti Isusa nepodijeljenim srcem
Razmatranje
Središte Terezijina života nije bila ona sama, njezina duhovna postignuća niti potraga za osobnim savršenstvom. U središtu je bio Isus. Željela ga je ljubiti, tješiti njegovo Srce i dopustiti mu da se njezinim životom posluži za dobro drugih. Njezina se duhovnost može sažeti u pouzdanju i ljubavi: u pouzdanju kojim se prima sve od Boga i ljubavi kojom mu se sve vraća.
Ljubav prema Isusu nije samo osjećaj koji se pojavljuje za vrijeme molitve. Ona se vidi u odlukama. Ljubimo ga kada biramo istinu premda bi laž bila lakša, kada opraštamo premda smo ranjeni, kada ostajemo vjerni obećanju, kada odbijamo grijeh koji nam donosi trenutačno zadovoljstvo i kada prihvaćamo služiti osobi od koje ne očekujemo ništa zauzvrat. Isus nije samo jedan dio našega života; on želi biti njegovo središte, mjerilo naših odnosa, želja, planova i odluka.
Srce se lako podijeli između Boga i idola koji ne izgledaju uvijek kao idoli. To mogu biti ljudsko priznanje, potreba za kontrolom, pretjerana vezanost uz određenu osobu, položaj, ugled, novac, sigurnost, društvene mreže ili strah od mišljenja drugih. Sve što nam postane važnije od vjernosti Kristu zauzima mjesto koje mu pripada.
Terezija nas poziva da se ne bojimo otvoriti Isusu i neuredne dijelove srca. On ne traži savršeno srce koje ga više ne treba, nego iskreno srce koje mu dopušta da ga pročisti. Ljubiti Isusa znači iznova mu predavati pravo da raspoređuje vrijednosti u našem životu.
Pitanja za razmatranje
Tko ili što se stvarno nalazi u središtu mojega života? Donosim li odluke prema Evanđelju ili prema tome što će ljudi misliti? Postoji li nešto čega se ne želim odreći, iako osjećam da me udaljava od Isusa? Tražim li više Božje lice ili Božje darove? Kako se moja ljubav prema Isusu vidi u načinu na koji govorim, radim, trošim vrijeme i odnosim se prema drugima?
Ispit savjesti
Jesam li molitvu i svetu misu stavljao na posljednje mjesto? Jesam li se stidio pokazati da pripadam Kristu? Jesam li prihvaćao kompromise s grijehom radi ugode, koristi ili ljudskoga odobravanja? Koristim li Isusovo ime samo kada nešto trebam? Postoji li navika, odnos ili ambicija koju čuvam više nego zajedništvo s Bogom?
Odluka dana
Odreći ću se nečega što mi nepotrebno zauzima vrijeme ili srce te ću to vrijeme darovati Isusu u molitvi, čitanju Evanđelja ilisluženju bližnjemu.
Kratka molitva
Sveta Terezijo, izmoli mi nepodijeljeno srce. Pomozi mi da Isusa ne ljubim samo riječima i osjećajima, nego svojim odlukama, vremenom i životom. Isuse, pokaži mi što u meni zauzima tvoje mjesto i učini moje srce slobodnim da ti potpuno pripada. Amen.
PETI DAN - 26.09.
Ljubiti one koji su mi teški
Razmatranje
Terezija je živjela u zajednici sastavljenoj od osoba različitih karaktera, osjetljivosti i navika. Nije osjećala prirodnu simpatiju prema svakoj sestri, ali je naučila da kršćanska ljubav ne počiva samo na osjećajima. Posebnu je pažnju iskazivala onima koje su joj bile teške. Nije čekala da se njezini osjećaji promijene kako bi počela ljubiti, nego je konkretnim djelima stvarala prostor u kojemu je Krist mogao preobražavati njezino srce.
Ljubiti bližnjega ne znači tvrditi da je sve što čini dobro. Ne znači ostati u zlostavljanju, šutjeti pred nepravdom ili dopustiti drugome da gazi naše dostojanstvo. Ljubav poznaje istinu, granice i odgovornost. Međutim, ona odbija mržnju, osvetu, prezir i želju da drugoga ponizi. Možemo nekome oprostiti, a ipak jasno postaviti granicu. Možemo ukazati na nepravdu, a ne prestati željeti obraćenje i spasenje onoga tko ju je počinio.
Najdublja kušnja ljubavi nastaje kada ne primamo zahvalnost. Tada otkrivamo jesmo li činili dobro iz čiste ljubavi ili kako bismo bili prihvaćeni, pohvaljeni i uzvraćeno voljeni. Isus nas ne pita osjećamo li prema svakome jednaku bliskost, nego jesmo li spremni svakome priznati dostojanstvo Božjega djeteta.
Možda postoji osoba čije ime u nama odmah budi ljutnju, bol ili napetost. Terezijina mala staza danas nas poziva na prvi mali korak: prestati u mislima ponavljati njezine pogreške, prikazati je Bogu i moliti za njezino istinsko dobro. Oprost može biti proces, ali odluka da se ne hranimo mržnjom može započeti danas.
Pitanja za razmatranje
Postoji li osoba koju sam u svome srcu odbacio? Govorim li o ljubavi prema Bogu, a njegujem prezir prema određenom čovjeku? Činim li dobro samo onima koji mi mogu uzvratiti? Mogu li razlikovati oprost od dopuštanja nove nepravde? Jesam li spreman moliti za dobro osobe koja me povrijedila?
Ispit savjesti
Jesam li ogovarao, klevetao ili ismijavao druge? Jesam li namjerno ignorirao nekoga, uskraćivao mu pozdrav ili ga kažnjavao šutnjom? Ponavljam li u mislima stare povrede i hranim želju za osvetom? Jesam li bio grub prema članovima obitelji, a ljubazan prema ljudima izvan kuće? Jesam li svoje granice postavljao mirno i istinito ili iz želje da kaznim i ponizim?
Odluka dana
Molit ću za osobu koja mi je teška i učiniti jedno konkretno dobro djelo bez očekivanja zahvalnosti. Ako kontakt s tom osobom nije razborit ili siguran, odreći ću se barem jedne osuđujuće misli i predati je Božjem milosrđu.
Kratka molitva
Sveta Terezijo, nauči me ljubiti bez računanja i bez traženja nagrade. Izmoli mi blage riječi, strpljivo srce, mudrost u postavljanju granica i snagu da oprostim. Isuse, daj da u svakom čovjeku prepoznam osobu za koju si predao svoj život. Amen.
ŠESTI DAN - 27.09.
Razmatranje
Terezija nikada nije otišla u daleke misijske zemlje, a ipak ju je Crkva proglasila zaštitnicom misija. Shvatila je da se u Kristovu Tijelu nijedna molitva, žrtva ni čin ljubavi ne gube. Iza samostanskih zidova nosila je u srcu misionare, svećenike, grešnike i ljude koji još nisu upoznali Krista. Njezina klauzura nije suzila njezino srce; upravo je u skrovitosti ono postalo misionarsko.
Apostolat nije samo javno propovijedanje, organiziranje događaja ili vidljivo crkveno djelovanje. Evanđelje se širi i kada roditelj strpljivo odgaja dijete, bolesnik prikazuje svoju patnju, starija osoba moli za svećenike, radnik pošteno obavlja posao ili netko u tišini zagovara osobu koja se udaljila od Boga. U Crkvi ne postoje beskorisni životi ni beznačajne molitve.
Možemo pasti u napast da vrijednost svojega služenja mjerimo vidljivim rezultatima. Ako ne primjećujemo promjenu, zaključujemo da molitva nije uslišana ili da naše djelovanje nema smisla. Terezija nas uči da plod pripada Bogu. Naše je ljubiti, moliti, sijati i ostati vjeran. Ponekad ćemo tek u vječnosti vidjeti koliko je ljudi dotaknula mala žrtva koju smo prikazali u tajnosti.
Pravi apostolat ne proizlazi iz potrebe da budemo važni, nego iz čežnje da Isus bude upoznat i ljubljen. Možemo mnogo govoriti o Bogu, a zapravo tražiti vlastitu potvrdu. Možemo biti vrlo aktivni, a zanemariti molitvu. Terezija nas vraća srcu poslanja: najprije pripadati Isusu, a zatim iz toga zajedništva nositi druge.
Pitanja za razmatranje
Za koga redovito molim? Vjerujem li da Bog može upotrijebiti moje male žrtve za spasenje drugih? Mjerim li služenje samo vidljivim uspjehom? Tražim li u apostolatu Kristovu slavu ili vlastitu važnost? Nosim li u molitvi svećenike, misionare, obitelji, mlade, bolesnike i one koji su se udaljili od Boga?
Ispit savjesti
Jesam li govorio o obraćenju drugih, a rijetko molio za njih? Jesam li tražio istaknute službe, a izbjegavao skrivene i neugodne zadatke? Jesam li bio zavidan na tuđim darovima i uspjehu u služenju? Jesam li kritizirao svećenike i crkvene službenike bez molitve za njih? Jesam li zanemario mogućnost da svoje trpljenje prikažem za neku dušu?
Odluka dana
Izabrat ću jednu osobu koja se udaljila od Boga, jednoga svećenika ili misionara i za njega danas prikazati molitvu, odricanje ili neugodnost koju ne mogu izbjeći.
Kratka molitva
Sveta Terezijo, zaštitnice misija, proširi moje srce da ne živim samo za sebe. Nauči me zagovarati one koje možda nikada neću upoznati i prikazivati Isusu svoje male žrtve za spasenje duša. Neka moj život, poznat ili skriven, postane svjedočanstvo njegove ljubavi. Amen.
SEDMI DAN - 28.09.
Dopustiti Euharistijskom Isusu da me preobrazi
Razmatranje
Terezija je u Euharistiji prepoznavala Isusa koji se ponizuje i približava čovjeku. Nije promatrala pričest samo kao čovjekovu želju da primi Boga, nego i kao Isusovu želju da dođe u ljudsko srce. Krist se u Euharistiji ne nameće silom. Dolazi pod skromnim prilikama kruha i vina, postaje malen kako bismo ga mogli primiti i dopušta da ga čovjek prihvati ili zanemari.
Euharistija nas uči kako Bog ljubi: potpuno, ponizno, tiho i bez zadržavanja. Primiti pričest znači dopustiti da takva ljubav postane obrazac našega života. Ne možemo iskreno reći „Amen“ Kristovu Tijelu, a zatim svjesno prezirati udove njegova Tijela – ljude oko sebe. Euharistija nas šalje da postanemo kruh koji se lomi, vrijeme koje se daruje, riječ koja podiže i prisutnost koja ne bježi od tuđe boli.
Priprava za pričest ne sastoji se u tome da sami sebe učinimo dostojnima Boga. Nitko od nas nije dostojan vlastitim zaslugama. Pripravljamo se vjerom, kajanjem, pomirenjem i čežnjom. Ako smo svjesni teškoga grijeha, Krista častimo tako da najprije pristupimo sakramentu pomirenja. Ako smo slabi, rastreseni i siromašni, ali iskreno želimo pripadati Isusu, dolazimo mu s povjerenjem.
Važno je zapitati se ostavlja li pričest trag u našem životu. Jesmo li nakon mise strpljiviji, spremniji oprostiti i pažljiviji prema potrebnima? Ili Euharistiju primamo iz navike, bez zahvalnosti i želje za promjenom? Isus ne dolazi samo da nas utješi, nego da nas učini sličnima sebi.
Pitanja za razmatranje
Kako se pripravljam za svetu misu i pričest? Vjerujem li doista da mi u Euharistiji dolazi živi Krist? Ostajem li nakon pričesti barem kratko u zahvalnoj tišini? Dopuštam li Isusu da mijenja moje odnose, navike i odluke? Prepoznajem li Krista kojega primam u potrebnim, ranjenim i zanemarenim ljudima?
Ispit savjesti
Jesam li kasnio na svetu misu bez opravdana razloga ili na njoj bio svjesno rastresen i nemaran? Jesam li pristupao pričesti bez iskrena kajanja i potrebne priprave? Jesam li nakon mise nastavljao s ogovaranjem, svađom ili nepravdom kao da susret s Isusom ništa ne mijenja? Jesam li se sramio pokloniti pred Presvetim ili odvojiti vrijeme za klanjanje? Jesam li zaboravio zahvaliti za dar Euharistije?
Odluka dana
Ako mogu, pohodit ću crkvu i provesti vrijeme pred svetohraništem. Ako to nije moguće, učinit ću duhovnu pričest i zamoliti Isusa da moje srce učini živim svetohraništem svoje prisutnosti.
Kratka molitva
Sveta Terezijo, nauči me ljubiti Isusa u Presvetom Sakramentu. Isprosi mi živu vjeru, duboku zahvalnost i čisto srce. Isuse, ne dopusti da te primam površno; preobrazi me u ono što primam i učini moj život darom za druge. Amen.
OSMI DAN - 29.09.
Predati Bogu ono što ne mogu nadzirati
Razmatranje
Terezija je 1895. godine prikazala samu sebe kao žrtvu milosrdnoj Ljubavi. To predanje nije bilo traženje patnje radi patnje niti prezir prema životu. Bio je to odgovor ljubavi: željela je dopustiti Bogu da u njoj slobodno djeluje, da je ispuni svojim milosrđem i po njezinu životu ljubi druge. Nije se predala nepoznatoj sili, nego Ocu čiju je dobrotu upoznala.
Mi često želimo pripadati Bogu, ali zadržati nadzor nad načinom na koji će voditi naš život. Predajemo mu svoje planove pod uvjetom da ih ostvari, svoje odnose pod uvjetom da ih sačuva i svoju budućnost pod uvjetom da bude onakva kakvu smo zamislili. Kada se događaji razvijaju drukčije, obuzima nas tjeskoba, ljutnja ili nepovjerenje. Potpuno predanje započinje ondje gdje Bogu dajemo pravo da bude Bog.
Predanje ne ukida odgovornost. Ono ne znači prestati planirati, liječiti se, raditi, tražiti pravdu ili rješavati probleme. Ono znači učiniti ono što možemo, a zatim mirno predati Bogu ono što ne možemo nadzirati. Čovjek koji se predaje ne postaje pasivan, nego slobodan: ne mora nositi ono što pripada samo Božjoj providnosti.
Možda najteže predajemo osobe koje volimo. Želimo ih zaštititi, promijeniti i osigurati njihovu budućnost. Ljubav nas poziva da učinimo što možemo, ali i da priznamo kako nismo njihovi spasitelji. Predati ih Bogu znači povjerovati da ih on ljubi više nego mi.
Predanje se rijetko dogodi jednom zauvijek. Ono se obnavlja svakoga jutra, a ponekad i mnogo puta tijekom dana. Jednostavne riječi „Isuse, sve je tvoje“ mogu postati molitva kojom otvaramo stisnute ruke.
Pitanja za razmatranje
Što najteže predajem Bogu? Pokušavam li nadzirati ljude, događaje i ishode koji nisu u mojoj vlasti? Vjerujem li Bogu samo kada ostvaruje moje planove? Mogu li prihvatiti da odgovor na moju molitvu bude drukčiji od očekivanoga? Koji strah otkriva područje u kojemu još ne vjerujem Božjoj ljubavi?
Ispit savjesti
Jesam li manipulirao drugima kako bi se ponašali prema mojim očekivanjima? Jesam li se ljutio na Boga zato što nije ispunio moju volju? Jesam li svoju zabrinutost opravdavao odgovornošću, iako sam zapravo odbijao povjerovati? Jesam li zanemario vlastite dužnosti govoreći da će se „Bog pobrinuti“? Jesam li spreman prihvatiti pomoć, savjet ili promjenu plana?
Odluka dana
Na papir ću zapisati ono što me najviše opterećuje. Nakon molitve izgovorit ću: „Isuse, učinit ću ono što je moja odgovornost, a tebi predajem ono što ne mogu nositi ni nadzirati.“
Kratka molitva
Sveta Terezijo, izmoli mi milost potpunoga predanja. Oslobodi me potrebe da sve držim pod svojim nadzorom. Isuse, predajem ti svoje odnose, planove, zdravlje, budućnost, uspjehe i neuspjehe. Sve je tvoje; vodi me putem koji vodi k tebi. Amen.
DEVETI DAN - 30.09.
Nada za male, slabe i ranjene
Razmatranje
Terezijina poruka velika je nada za ljude koji osjećaju da nemaju dovoljno snage, kreposti ni velikih djela. Ona ne govori da slabost nije važna, nego da slabost predana Bogu ne mora biti zapreka svetosti. Zapreka nastaje kada se zatvorimo u sebe, odbijemo milost i povjerujemo da se moramo sami spasiti.
Svetost nije nagrada za ljude koji nikada ne padaju. Ona je plod Božjega djelovanja u onima koji se nakon svakoga pada ponovno okreću prema njemu. Mala staza ne govori: „Nije važno kako živim jer je Bog milosrdan“, nego: „Upravo zato što je Bog milosrdan mogu ponovno ustati, nastaviti se boriti i nikada ne očajavati.“
Možda nakon ove devetnice neće odmah nestati svi problemi, kušnje i slabosti. Možda nakana za koju molimo neće biti ispunjena na način koji očekujemo. Ipak, najveća milost devetnice može biti obnovljeno pouzdanje da je naš život u Božjim rukama. Bog ne traži da unaprijed vidimo cijeli put. Traži da danas učinimo sljedeći mali korak ljubavi.
Terezija je pronašla svoje mjesto u srcu Crkve i izrekla da će u srcu Crkve biti ljubav. Nije mogla izvršavati sve službe o kojima je sanjala, ali je shvatila da ljubav daje život svakome istinskom pozivu. I naš život, koliko god bio skriven ili ograničen, može postati plodan ako dopustimo ljubavi da bude njegovo središte.
Na kraju devetnice nemoj gledati samo jesi li sve savršeno izmolio. Pogledaj je li tvoje srce postalo malo otvorenije za Boga, spremnije oprostiti, poniznije priznati slabost i odvažnije učiniti dobro. Svetost raste upravo iz takvih početaka. Crkveno učiteljstvo u Terezijinoj „maloj stazi“ prepoznaje evanđeoski put pouzdanja kojim se čovjek, malen i siromašan, potpuno povjerava Ocu.
Pitanja za razmatranje
Vjerujem li da me Bog doista poziva na svetost? Koristim li svoju slabost kao izgovor da ne pokušavam ponovno? Uspoređujem li svoj put s tuđim darovima i pozivima? Mogu li prihvatiti vlastitu malenost bez samoprezira? Što bi značilo biti ljubav u obitelji, zajednici, župi i na radnome mjestu?
Ispit savjesti
Jesam li očajavao nakon svojih padova? Jesam li se uspoređivao s drugima i zbog toga postajao zavidan, obeshrabren ili ohol? Jesam li svoje darove smatrao bezvrijednima zato što nisu javno prepoznati? Jesam li propustio učiniti dobro čekajući da postanem sposobniji, svetiji ili sigurniji? Jesam li drugima oduzimao nadu govoreći im da se nikada neće promijeniti?
Odluka dana
Odabrat ću jedno malo djelo ljubavi koje ću nastaviti činiti i nakon završetka devetnice. Kada padnem, neću ostati ležati u samosažaljenju, nego ću se pokajati, ustati i ponovno krenuti prema Isusu.
Kratka molitva
Sveta Terezijo od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, izmoli mi čvrstu nadu. Pomozi mi da ne očajavam zbog svoje malenosti, nego da je predam Božjoj svemoćnoj ljubavi. Nauči me nakon svakoga pada ponovno ustati, pouzdati se u milosrđe i nastaviti činiti mala djela velike ljubavi. Amen.
Završna molitva devetnice
Sveta Terezijo od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, ti koja si na zemlji željela ljubiti Isusa i učiniti da ga drugi ljube, pogledaj na mene i na nakanu koju sam ti povjeravao tijekom ove devetnice. Prinesi je Gospodinu i izmoli mi ono što je na njegovu slavu, za moje spasenje i za dobro ljudi koji su mi povjereni. Ako odgovor ne dođe onako kako očekujem, pomozi mi da ne izgubim mir, nego da vjerujem Božjoj mudrosti i ljubavi.
Nauči me tvojoj maloj stazi. Daj mi poniznost da priznam svoju slabost, pouzdanje da se prepustim Božjem milosrđu i ljubav koja se potvrđuje u svakodnevnoj vjernosti. Pomozi mi da ne tražim izvanrednost, nego da obične dužnosti izvršavam s izvanrednom ljubavlju. Nauči me bez odgađanja ustati nakon pada, opraštati bez računanja, moliti i onda kada ne osjećam utjehu, služiti bez traženja pohvale te u svakoj osobi prepoznati Kristovo lice.
Isuse, predajem ti svoju prošlost sa svime što ne mogu promijeniti, sadašnjost sa svime što trebam vjerno živjeti i budućnost sa svime što još ne poznajem. Predajem ti svoje bližnje, svoje rane, grijehe, čežnje, strahove, planove i nade. Daj da ništa u meni ne bude zatvoreno tvojoj ljubavi.
Presveto Srce Isusovo, u tebe se uzdam.
Bezgrešno Srce Marijino, vodi me Isusu.
Sveti Josipe, čuvaj me u vjernosti.
Sveta Terezijo od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, moli za mene.
Amen.
- Oče naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu.