Priredio: Damir Zukan – kateheo.hr
Fotografija: D.Z. (Gospa Žalosna Rim)
06.09. do 14.09.
Devetnica Gospi Žalosnoj, povezuje sedam Marijinih žalosti s konkretnim ranama ljudskoga srca: strahom, potrebom za kontrolom, osjećajem napuštenosti, ogorčenošću, očajem, krivnjom i tamom.
„Strah gubi moć pred povjerenjem. Kontrola predaje vlast providnosti. Zbunjenost nestaje u traženju s vjerom. Ogorčenost nestaje u sućuti. Smrt je poražena vjerom. Krivnja se liječi predanjem. Tama nestaje u nadi.“
Prvih sedam dana pratimo sedam žalosti, osmi dan promatramo Mariju kao Majku koja ostaje uz naše križeve, a deveti dan završimo s Marijom, Majkom nade i uskrsnuća.
Tako devetnica neće biti samo razmatranje Marijine boli nego put unutarnjeg ozdravljenja, predanja i približavanja Kristu.
Devet dana s Marijom – od rane do predanja, od tame do nade
PRVI DAN - 06.09.
Mač koji razotkriva strah
Prva žalost: Šimunovo proroštvo
Nakana: Za oslobođenje od straha i milost povjerenja u Boga
„A i tebi će samoj mač probosti dušu da se razotkriju namisli mnogih srdaca.“ (Lk 2,35)
Marija dolazi u Hram noseći Isusa. Dolazi zahvaliti Bogu za darovani život, ali upravo ondje čuje riječ koju nijedna majka ne bi željela čuti. Šimun joj ne obećava lagan put. Govori o protivljenju, boli i maču koji će probosti njezinu dušu. Marija ne zna sve što će se dogoditi, ali zna komu je povjerovala.
Tu započinje škola Gospe Žalosne.
Bog joj nije pokazao svaki detalj budućnosti. Nije joj unaprijed objasnio bijeg u Egipat, gubitak dvanaestogodišnjeg Isusa, Kalvariju, križ ni grob. Dao joj je dovoljno svjetla za sljedeći korak.
Upravo se ovdje otkriva jedna od naših najdubljih borbi. Ne bojimo se samo patnje. Bojimo se onoga što ne možemo predvidjeti. Želimo znati što će biti sutra, što će biti s našom obitelji, zdravljem, poslom, odnosima, pozivom i budućnošću. Strah počinje pisati scenarije, a čovjek ih počinje doživljavati kao da su već stvarnost.
Pprva žalost upravo je povezana sa strahom koji „paralizira, blokira, zatvara, odvaja nas od povjerenja u Boga“.
Marija pokazuje drugi put. Ona ne pobjeđuje strah zato što zna budućnost, nego zato što poznaje Boga. To je velika razlika.
Vjera ne govori: „Ništa teško neće mi se dogoditi.“ Vjera govori: „Što god došlo, Bog neće prestati biti Bog.“
Zato danas donesi Mariji svoj konkretni strah. Ne općenito. Imenuj ga. Što se bojiš izgubiti? Čega se bojiš da bi se moglo dogoditi? Koju budućnost pokušavaš unaprijed kontrolirati?
Dopusti da upravo ondje zazvuči Božja riječ.
Molitva
Gospo Žalosna, Majko koja si čula proroštvo mača i ipak ostala vjerna, donosim ti danas svoje strahove. Ti znaš koliko me neizvjesnost može paralizirati. Isprosi mi milost da ne tražim sigurnost u tome da znam što će se dogoditi, nego u Bogu koji me vodi. Kada ne razumijem, nauči me vjerovati. Kada se bojim, povedi me Isusu. Kada pred sobom vidim križ, pomozi mi vjerovati da križ nije posljednja riječ. Gospo Žalosna, moli za mene. Amen.
DRUGI DAN - 07.09.
Kada više ne možeš sve držati u svojim rukama
Druga žalost: Bijeg u Egipat
Nakana: Za oslobođenje od pretjerane potrebe za kontrolom i pouzdanje u Božju providnost
„Ustani, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat.“ (Mt 2,13)
Marija je tek rodila Isusa, a već mora bježati.
Nema sigurnoga doma. Nema jasnoga plana. Nema vremena da sve organizira. Josip prima riječ i Sveta obitelj kreće prema nepoznatom.
Kako je lako govoriti: „Neka bude volja Božja“ dok se Božja volja podudara s našim planovima. Mnogo je teže kada Bog dopusti da nam se planovi raspadnu.
Potreba za kontrolom često nije snaga nego prikriveni strah. Kontroliram jer se bojim što će se dogoditi ako pustim. Pokušavam kontrolirati ljude, odnose, budućnost, djecu, okolnosti, pa čak i način na koji bi Bog trebao djelovati.
U bijegu u Egipat vidi školu napuštanja kontrole: Marija ne zna što je čeka, ali vjeruje da Bog vodi njezin život. Marija nema kontrolu, ali ima Providnost.
To je sloboda.
Možda je tvoj „Egipat“ upravo situacija koju nisi izabrao. Promjena koju nisi želio. Zatvorena vrata. Odnos koji se promijenio. Neizvjesnost u kojoj ne znaš što slijedi.
Danas nemoj Boga samo moliti da ukloni Egipat. Pitaj ga: „Gospodine, što me želiš naučiti dok prolazim kroz njega?“
Molitva
Gospo Žalosna, ti koja si krenula u Egipat ne znajući put, nauči me predanju. Oprosti mi, Gospodine, kada sam pokušavao upravljati svime i kada sam svoju sigurnost tražio u kontroli umjesto u Tebi. Marijo, primi ono što danas grčevito držim u svojim rukama. Nauči me reći: „Gospodine, ne moram sve razumjeti da bih Ti vjerovao.“ Vodi me putem Božje providnosti. Amen.
TREĆI DAN - 08.09.
Kada tražiš Boga, a ne osjećaš ga
Treća žalost: Gubitak Isusa u Hramu
Nakana: Za one koji prolaze kroz duhovnu suhoću, zbunjenost i osjećaj napuštenosti
Tri dana Marija ne nalazi Isusa.
Možemo samo naslutiti njezinu bol. Ona koja je rekla „neka mi bude“, sada traži Onoga kojemu je predala cijeli život.
Postoje razdoblja kada čovjek moli i osjeća Božju blizinu. Ali postoje i druga razdoblja. Molimo, a ništa ne osjećamo. Tražimo odgovor, a nebo kao da šuti.
Tada se pojavljuje opasna misao: „Bog me napustio.“
Ali odsutnost osjećaja Božje prisutnosti nije isto što i Božja odsutnost.
Treću žalost povezujemo upravo s „duhovnom izgubljenošću“ i potrebom da Boga nastavimo tražiti čak i kada ništa ne osjećamo.
Marija nije sjela na put i zaključila: „Nema ga.“ Tražila je.
To je jedna od najljepših definicija ustrajne molitve: tražiti Boga kada ga ne osjećam.
Možda upravo sada ne razumiješ što Bog čini. Nemoj prestati tražiti.
Vrati se Riječi. Vrati se Euharistiji. Vrati se ispovijedi. Vrati se tišini.
Jer ponekad nije problem što je Bog izgubio nas, nego što mi trebamo ponovno pronaći središte.
Molitva
Gospo Žalosna, ti koja si tri dana tražila Isusa, budi uz mene kada mi se čini da Boga nema. Kada molitva postane suha, nauči me moliti. Kada ne razumijem, nauči me čekati. Kada ništa ne osjećam, nauči me vjerovati. Isprosi mi srce koje neće prestati tražiti Isusa dok ga ponovno ne pronađe. Amen.
ČETVRTI DAN - 09.09.
Pogled koji ne postaje ogorčen
Četvrta žalost: Marija susreće Isusa na križnom putu
Nakana: Za ozdravljenje ogorčenosti, srama, neoprosta i rana nepravde
Marija susreće Isusa.
Ne susreće čudotvorca kojega slijedi mnoštvo. Pred njom je njezin Sin izudaran, krvav, ponižen i osuđen. Njihovi se pogledi susreću.
Marija ne može skinuti križ s njegovih ramena. Ne može zaustaviti vojnike. Ali može učiniti nešto veliko: može ga ljubiti usred njegove patnje.
Patnja može proizvesti dvije potpuno različite stvarnosti. Može otvoriti srce suosjećanju ili ga zatvoriti u ogorčenost.
„Zašto meni?“
„Zašto mi je to učinio?“
„Nikada mu neću oprostiti.“
Ova žalost se povezuje s ogorčenošću, sramom, nepravdom i neopraštanjem te se postavlja teško pitanje: kako ljubiti onoga koji me ranio?
Oprost ne znači proglasiti zlo dobrim. Ne znači dopustiti ponovno zlostavljanje. Ne znači zanijekati pravdu.
Oprost znači odbiti dopustiti da osoba koja me ranila nastavi živjeti u mojem srcu kao gospodar moje unutarnje slobode.
Marija na križnom putu ne dopušta da tuđa mržnja odredi njezino srce.
To je pobjeda.
Molitva
Gospo Žalosna, donosim ti osobe i događaje kojih se još uvijek sjećam s boli. Donosim ti nepravde koje nisam zaboravio. Sačuvaj moje srce od ogorčenosti. Daj mi milost oprostiti, ali i mudrost postaviti zdrave granice gdje su potrebne. Neka rana ne postane moj identitet. Nauči me gledati Isusa tvojim pogledom ljubavi. Amen.
PETI DAN - 10.09.
Ostati pod križem
Peta žalost: Isusova smrt na križu
Nakana: Za osobe koje prolaze kroz očaj, beznađe i osjećaj da je sve završilo
„Uz križ su Isusov stajale majka njegova…“ (Iv 19,25)
Jedna riječ posebno je važna: stajala. Marija stoji.
Ne može promijeniti ono što se događa. Ali ne odlazi.
U tome vidimo njezinu veliku školu vjere: sve oko nje govori da je gotovo, ali ona ostaje sjedinjena s Bogom, u miru, ljubavi i vjeri.
Postoje križevi koje ne možemo odmah ukloniti. Postoje situacije koje se ne rješavaju jednom molitvom. Tada nas Marija uči duhovnosti ostajanja.
Ostati uz Krista.
Ostati vjeran.
Ostati u molitvi.
Ne donositi konačne odluke u trenutku najveće tame.
Križ izgleda kao kraj samo onome tko još ne vidi uskrsno jutro.
Kršćanska nada nije tvrdnja da neće biti Velikoga petka. Kršćanska nada jest sigurnost da Veliki petak nikada nije posljednji dan povijesti.
Molitva
Gospo Žalosna, stani uz mene pod mojim križem. Posebno ti preporučujem sve koji su izgubili nadu i više ne vide izlaz. Majko, čuvaj ih. Vodi ih ljudima koji im mogu pomoći i Kristu koji je pobijedio smrt. Kada poželim pobjeći, nauči me ostati uz Isusa. Kada mi sve govori da je gotovo, sačuvaj u meni malu iskru nade. Amen.
ŠESTI DAN - 11.09.
Kada u naručju ostane ono što nisi mogao spasiti
Šesta žalost: Marija prima mrtvo Isusovo tijelo
Nakana: Za ozdravljenje žalovanja, krivnje i samooptuživanja
Marija prima Isusovo tijelo.
Ruke koje su ga držale u Betlehemu sada drže njegovo mrtvo tijelo.
Pred ovom slikom riječi postaju siromašne.
Posebno kada čovjek izgubi nekoga koga voli, često se pojavljuju pitanja: „Jesam li mogao učiniti više? Zašto nisam ranije primijetio? Što bi bilo da sam postupio drukčije?“
Ovu žalost možemo povezati s gubitkom, krivnjom i bolnim „što sam mogao učiniti drugačije“.
Postoji odgovornost koju trebamo priznati kada smo doista pogriješili. Ali postoji i lažna krivnja kojom pokušavamo preuzeti vlast čak i nad događajima nad kojima nikada nismo imali potpunu kontrolu.
Marija prima Sina, ali ga mora ponovno predati.
To je ljubav koja otvara ruke.
Danas predaj Bogu ono što više ne možeš promijeniti.
Molitva
Gospo Žalosna, Majko koja si mrtvoga Sina primila u naručje, budi blizu svima koji tuguju. Primi i moje gubitke. Isprosi mi milost razlikovati stvarnu odgovornost od krivnje kojom sam sebe kažnjavam. Ono što mogu ispraviti, daj mi snage ispraviti. Za ono što ne mogu promijeniti, daj mi milost predanja. Isuse, u Tvoje ruke stavljam svoju prošlost. Amen.
SEDMI DAN - 12.09.
Vjerovati pred zatvorenim grobom
Sedma žalost: Isusovo polaganje u grob
Nakana: Za pobjedu nade nad tamom i sumnjom
Kamen je zatvoren.
Isusa više nema pred Marijinim očima.
Ovo je možda najdublja kušnja vjere: vjerovati kada više nemaš ništa vidljivo za što bi se mogao uhvatiti.
Sedmu žalost zato povezuju s tamom, sumnjom i vjerom u uskrsnuće: tama pokušava čovjeka uvjeriti da Bog više ne djeluje.
Ali Bog najdublje djelo spasenja upravo tada dovršava.
Dok učenici vide grob, Bog priprema uskrsnuće.
To je važno zapamtiti kada u životu dođemo pred „zatvoreni kamen“.
Ne moraš vidjeti uskrsnuće da bi vjerovao da Bog djeluje.
Neke subote života jednostavno treba proživjeti uz Mariju.
Čekajući.
Vjerujući.
Nadajući se.
Molitva
Gospo Žalosna, ostani sa mnom pred svim zatvorenim grobovima mojega života. Pred odnosima za koje mislim da se više ne mogu obnoviti, pred izgubljenim prilikama, razočaranjima i molitvama na koje još nisam dobio odgovor. Isprosi mi vjeru koja čeka Boga. Gospodine, i kada ne vidim ništa, vjerujem da Ti djeluješ. Amen.
OSMI DAN - 13.09.
Majka koja stoji uz tvoj križ
Marijo, stani uz mene
Nakana: Za duboko iskustvo Marijine majčinske blizine koja nas vodi Kristu
„Evo ti majke!“ (Iv 19,27)
Isus nam Mariju daje upravo s križa.
Ne daje nam je na svadbi u Kani, nego na Kalvariji.
Kao da govori: „Trebat će ti Majka upravo onda kada bude boljelo.“
To je jedna od središnjih misli devetnice: zazivati Mariju koja stoji pod križem znači moliti je da stane uz nas upravo ondje gdje se naš život trese. Ali Marijina uloga nije zaustaviti pogled na sebi; ona vodi Isusu.
To je autentična marijanska duhovnost.
Po Mariji – Isusu.
Kada se bojiš – ona pokazuje Isusa.
Kada ne znaš kamo – „Što god vam rekne, učinite.“
Kada padneš – vodi te njegovu milosrđu.
Kada stojiš pod križem – stoji uz tebe.
Danas joj dopusti da bude Majka upravo u području života koje najviše skrivaš.
Molitva
Marijo, Isus mi te dao za Majku. Zato te danas primam u svoj život. Stani uz moje križeve. Stani uz moju obitelj. Stani uz moje rane i uz mjesta u kojima se bojim. Ali prije svega, vodi me Isusu. Nemoj dopustiti da se zaustavim na tebi; povedi me njemu. Nauči me činiti sve što mi on kaže. Gospo Žalosna, Majko moja, moli za mene. Amen.
DEVETI DAN - 14.09.
Poslije mača dolazi uskrsnuće
Marija – Majka nade
Nakana: Za potpuno predanje života Kristu i obnovu uskrsne nade
Devet dana gledali smo sedam mačeva.
Ali nijedan od njih nije imao posljednju riječ.
Posljednja riječ nije Šimunov mač.
Nije Egipat.
Nije izgubljeni Isus.
Nije križni put.
Nije Kalvarija.
Nije mrtvo tijelo u Marijinu naručju.
Nije grob.
Posljednja riječ pripada Životu.
Zato pobožnost Gospi Žalosnoj ne smije završiti u žalosti. Ona mora završiti u Kristu.
Marija nije Majka beznadne tuge. Ona je žena koja je kroz bol ostala vjerna Bogu.
Kada Marija sluša Šimuna, molimo za prihvaćanje križa;
kada bježi u Egipat, molimo za naše progone;
kada traži Isusa, molimo za vodstvo u tami;
kada ga susreće na križnom putu, molimo za vjernost;
pod križem, molimo za ljubav koja ostaje;
s mrtvim Sinom u naručju, molimo za one koji oplakuju;
pred grobom, molimo za nadu u uskrsnuće.
Možda nakon ove devetnice neće nestati svi tvoji križevi.
Ali može se dogoditi nešto dublje: više ih nećeš nositi sam.
Danas zato nemoj Mariji predati samo svoje probleme. Predaj joj sebe.
Neka te ona ponovno dovede Kristu.
Završna molitva devetnice
Gospo Žalosna, Majko pod križem, danas ti donosim cijeli svoj život. Donosim ti ono što razumijem i ono što ne razumijem, ono što sam prihvatio i ono protiv čega se još uvijek borim. Donosim ti svoje strahove, potrebu za kontrolom, zbunjenost, osjećaj napuštenosti, ogorčenost, neopraštanje, očaj, krivnju, gubitke, sumnje i sve svoje zatvorene grobove.
Marijo, nauči me stajati pod križem.
Kada se bojim, nauči me vjerovati. Kada želim sve kontrolirati, nauči me predanju. Kada ne osjećam Boga, nauči me tražiti. Kada sam ranjen, sačuvaj me od ogorčenosti. Kada dođe križ, nauči me ostati uz Isusa. Kada nešto izgubim, nauči me predati. Kada se preda mnom zatvori grob, nauči me čekati uskrsnuće.
Gospo Žalosna, primi moje rane i prinesi ih svome Sinu.
Ne želim ostati zarobljen u svojoj boli. Želim da ona postane mjesto susreta s Kristom.
Isuse, po zagovoru svoje Majke uđi u ono mjesto mojega života koje najviše treba Tvoje svjetlo. Ozdravi što je ranjeno. Oslobodi što je zarobljeno. Oprosti što je grešno. Podigni što je palo. Vrati nadu ondje gdje sam je izgubio.
Marijo, Majko Žalosna, stani uz mene.
Ali iznad svega – odvedi me Isusu.
Jer križ nije kraj.
Grob nije kraj.
Bol nije kraj.
Krist je uskrsnuo i posljednja riječ pripada Ljubavi.
Amen.