Ova se devetnica se moli od 28. rujna do 6. listopada, kao priprava za blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice.
Nakon razmatranja i molitve svakoga dana može se izmoliti jedna desetica krunice ili cijela krunica.
Blažena Djevice Marijo, Kraljice svete krunice, dolazim pred tebe sa svojim molitvama, nadama i brigama. Nauči me u tišini srca promatrati život tvoga Sina Isusa. Prati me svojim majčinskim zagovorom, ojačaj moju vjeru i pomozi mi da ono što u molitvi spoznam živim u svojim svakodnevnim odnosima. Amen.
PRVI DAN - 28.09.
Marija sluša Božju riječ
Marijin „neka mi bude” izrastao je iz srca koje je znalo slušati. Anđelova joj riječ nije objasnila sve što će uslijediti: kako će njezino dijete biti prihvaćeno, kakve će kušnje doći i kamo će je odvesti poslušnost Bogu. Ipak, nije čekala da nestane svaka neizvjesnost prije nego što se pouzdala u njega. Dopustila je da Božja riječ bude veća od njezina straha. Zato njezin pristanak nije samo lijep trenutak na početku Isusova života, nego početak dugotrajne vjernosti koju će trebati obnavljati i onda kada joj put bude nerazumljiv.
Dok molim krunicu, mogu se zapitati slušam li doista Boga ili u molitvi samo ponavljam ono što sam već odlučio. Dajem li evanđelju vremena da me uznemiri, ispravi i ohrabri? Postoji li riječ koju sam prepoznao kao poziv, ali je odgađam jer se bojim njezinih posljedica? Danas ću uzeti nekoliko minuta za jedan evanđeoski odlomak, pročitati ga polako i zadržati se na rečenici koja me najviše dotiče. Neću odmah tražiti odgovor na sve; učinit ću ono što mi je iz te riječi već jasno.
Molitva
Marijo, koja si primila Božju riječ i ostala joj vjerna, pomozi mi slušati otvorena srca. Kada ne razumijem kamo me Gospodin vodi, isprosi mi hrabrost da mu odgovorim pouzdanjem i djelom. Amen.
DRUGI DAN - 29.09.
Marija nosi Isusa drugima
Nakon navještenja Marija ustaje i odlazi Elizabeti. Dar koji je primila ne zadržava kao nešto što pripada samo njoj. Njezin odlazak pokazuje kako se Božja blizina može očitovati u sasvim konkretnom činu: u putovanju, susretu, pomoći ženi kojoj je potrebna. Elizabeta prepoznaje radost Gospodinove prisutnosti, a Marija se ne postavlja u središte susreta, nego hvali Boga. U tome je mjera i naše molitve. Ako me susret s Isusom čini pažljivijim prema čovjeku pokraj mene, njegova riječ već mijenja moj život.
Dok razmatram Marijin pohod, trebam iskreno pogledati komu sam postao nedostupan. Primjećujem li nečiju osamljenost tek kada me taj čovjek zamoli za pomoć? Služim li rado samo ondje gdje će moj trud biti viđen i zahvalno prihvaćen? Možda najbližima dajem najmanje strpljenja upravo zato što računam na njihovu ljubav. Danas ću se javiti osobi koju dugo odgađam nazvati ili ću bez čekanja da me zamoli preuzeti jedan posao koji će joj olakšati dan. U tom jednostavnom koraku želim drugome donijeti nešto od pažnje koju Bog iskazuje meni.
Molitva
Marijo, koja si pohitala Elizabeti, pomozi mi prepoznati čovjeka kojemu sam danas potreban. Oslobodi me ravnodušnosti i nauči me nositi Isusovu blizinu riječju, prisutnošću i djelom. Amen.
TREĆI DAN - 30.09.
Marija čuva Isusa u svom srcu
Betlehem nije nalikovao sigurnom i udobnom mjestu koje bi čovjek poželio za rođenje djeteta. Marija je primila Isusa usred oskudice, a zatim je čuvala i u srcu promišljala događaje koje nije mogla odjednom razumjeti. Nije morala svaki doživljaj odmah protumačiti ni svaku nejasnoću ispuniti riječima. Ostala je uz dijete koje joj je povjereno i dopustila da se smisao polako otkriva. Takvo je čuvanje zahtjevno i danas, kada nas mnoštvo dojmova, vijesti i obveza lako udalji od onoga što se događa u dubini srca.
Mogu se zapitati živim li toliko brzo da više ne opažam ni darove ni rane vlastitoga dana. Prepoznajem li Božju blizinu samo u iznimnim iskustvima, dok obične susrete, rad i obiteljski život smatram duhovno nevažnima? Što se u meni događa kada nastupi tišina: zahvalnost, nemir, potreba da odmah posegnem za nečim što će mi odvratiti pozornost? Danas ću zastati pred jednim naizgled običnim događajem i donijeti ga u molitvu. Zahvalit ću za ono što je bilo dobro, a ono što nisam razumio povjerit ću Bogu bez prisile da odmah pronađem objašnjenje.
Molitva
Marijo, koja si događaje čuvala u svome srcu, nauči me sabranosti. Pomozi mi prepoznati Isusa u jednostavnosti dana i strpljivo nositi ono čiji smisao još ne vidim. Amen.
ČETVRTI DAN - 01.10.
Marija prikazuje Isusa Ocu
U hramu Marija i Josip prikazuju Isusa Gospodinu. Čine ono što im nalaže vjera njihova naroda, a ondje čuju i riječi koje otvaraju pogled prema budućoj boli. Šimunovo proroštvo ne oduzima Mariji radost zbog Sina, ali joj pokazuje da ljubav neće biti pošteđena ranjivosti. Prikazati Bogu onoga koga voli ne znači manje ga voljeti. To znači priznati da ne može njegov život posjedovati ni sačuvati od svake patnje vlastitom snagom. I mi često najteže predajemo upravo ono što nam je najdragocjenije: dijete, odnos, zdravlje, poziv ili budućnost kakvu smo zamišljali.
U ispitu savjesti mogu se zaustaviti pred svojom brigom za bližnje. Pretvara li se moja briga katkad u potrebu da nadzirem njihove odluke? Nosim li neku bol sam zato što mislim da pred Bogom moram biti snažan? Jesam li se, nastojeći izbjeći moguću patnju, udaljio od ljubavi koju sam mogao pružiti? Danas ću u molitvi imenovati osobu ili situaciju koju mi je najteže povjeriti Ocu. Zatim ću učiniti ono dobro koje je u mojoj moći, a ono nad čime nemam vlast prestati iznova pokušavati prisilno riješiti.
Molitva
Marijo, koja si Sina prikazala Ocu i čula proroštvo o maču boli, primi moje strahove i nakane u svoj majčinski zagovor. Isprosi mi vjernost u kušnji i pouzdanje da Bog ostaje blizu i kada ne mogu zaštititi sve koje volim. Amen.
PETI DAN - 02.10.
Marija traži Isusa
Kada su Marija i Josip shvatili da Isus nije s njima na povratku iz Jeruzalema, vratili su se i tražili ga. Evanđelje ne skriva njihovu tjeskobu. Marijina vjera nije značila da nikada neće iskusiti nemir ili da će uvijek odmah razumjeti Isusove riječi. Tražila ga je, pronašla u hramu i nastavila čuvati u srcu ono što još nije mogla potpuno dokučiti. Zato se čovjek koji prolazi kroz suhoću molitve, pitanja ili osjećaj udaljenosti od Boga može prepoznati u njezinu traženju. Takvo razdoblje ne mora biti kraj vjere; može postati poziv da ponovno krenemo prema Isusu.
Danas se trebam pitati gdje sam ga prestao tražiti. Jesam li dopustio da me razočaranje odvoji od molitve, ili sam se zadovoljio time da vjeru održavam samo iz navike? Tražim li Isusa ondje gdje mi se on daje, u evanđelju, sakramentima i ljubavi prema bližnjemu, ili očekujem da mi uvijek progovori na način koji sam unaprijed odredio? Danas ću obnoviti jedan konkretan korak koji sam zapustio: odvojiti vrijeme za osobnu molitvu, pročitati evanđelje, pripremiti se za ispovijed ili se vratiti nedjeljnoj misi ako sam se od nje udaljio. Učinit ću ga i ako osjećaj blizine još ne dođe.
Molitva
Marijo, koja si Isusa tražila s tjeskobom i ustrajnošću, budi uz mene kada mi je teško moliti i vjerovati. Pomozi mi da ne odustanem od traženja tvoga Sina i da ga prepoznam ondje gdje me čeka. Amen.
Šesti dan - 03.10.
Marija nas vodi Isusu
Na svadbi u Kani Marija je opazila ono što je moglo postati velika nevolja za mladence. Svoju je brigu izrekla Isusu, a poslužiteljima uputila riječi: „Što god vam rekne, učinite.” U tim je riječima sažet njezin odnos prema nama. Ona primjećuje ljudsku potrebu, zagovara i usmjerava prema Sinu. Poslužitelji nisu znali što će se dogoditi kada napune posude vodom, ali su učinili ono što im je Isus rekao. I u našem životu poslušnost često počinje prije nego što vidimo plod. Molitva krunice može nam pomoći da čujemo njegov poziv, ali zatim trebamo ustati i odgovoriti na njega.
U ispitu savjesti trebam biti određen. Znam li već što Isus od mene traži u nekom odnosu, a ipak to odgađam? Molim li za promjenu okolnosti dok odbijam promijeniti vlastito ponašanje? Možda tražim mir, a nisam spreman prvi progovoriti iskreno; tražim oproštenje, a ne želim priznati svoju odgovornost. Danas ću odabrati jedan mali, izvediv čin poslušnosti evanđelju i učiniti ga prije kraja dana. Neću čekati da mi sve bude lako niti da unaprijed znam kakav će biti ishod.
Molitva
Marijo, koja si u Kani opazila potrebu drugih i uputila ih Isusu, pokaži mi gdje me tvoj Sin danas poziva na promjenu. Isprosi mi srce koje će mu vjerovati dovoljno da učini ono što govori. Amen.
SEDMI DAN - 04.10.
Marija stoji uz Isusov križ
Marija je stajala uz Isusov križ. Nije mogla zaustaviti njegovu muku niti ukloniti vlastitu bol, ali nije otišla. Njezina prisutnost otkriva koliko ljubav može značiti i onda kada ne može riješiti patnju voljene osobe. Pod križem se čovjekove lake riječi pokazuju nedostatnima; ostaju vjernost, blizina i pouzdanje u Boga kojemu se i sam Isus predaje. Dok razmatramo žalosna otajstva, možemo Kristu donijeti vlastite rane, ali i vidjeti ljude čiji teret prolazimo neprimijećeno. Marija nas uči ostati uz njih bez potrebe da odmah pronađemo objašnjenje za njihovu bol.
Mogu se zapitati bježim li od ljudi koji trpe zato što ne znam što bih rekao. Dajem li savjete prije nego što saslušam? Jesam li vlastitu patnju toliko zatvorio u sebi da više ne dopuštam nikomu da mi bude blizu? Ima li osoba koju sam prestao posjećivati jer je njezina bolest, žalost ili osamljenost za mene postala neugodna? Danas ću nekome tko nosi križ ponuditi vrijeme i pažnju, bez obećanja koja ne mogu ispuniti. Ako sam ja taj koji trpi, učinit ću korak prema osobi kojoj mogu iskreno reći kako mi je.
Molitva
Marijo, Majko koja je stajala uz križ, ostani blizu svima koji danas trpe. Pomozi mi da ne napustim čovjeka u njegovoj boli i da u vlastitoj patnji ne izgubim pouzdanje u Isusa. Amen.
Osmi dan - 05.10.
Marija moli s Crkvom
Nakon Isusova uzašašća Marija je s učenicima ustrajala u molitvi. Oni su čekali obećani dar Duha Svetoga zajedno, noseći pritom vlastitu slabost, strah i sjećanje na ono što se dogodilo Isusu. Marija je bila među njima kao žena koja je već mnogo puta Bogu rekla „da”, ali ni ona nije zajednicu mogla zamijeniti vlastitom vjerom. Tako nas podsjeća da se kršćanski život ne može svesti na odnos koji živimo potpuno sami. Molitva nas povezuje s ljudima s kojima dijelimo vjeru, odgovornost i poslanje, uključujući one s kojima nam nije uvijek jednostavno živjeti.
Dok molim za Crkvu, trebam ispitati i svoje mjesto u njoj. Govorim li o slabostima svoje zajednice s gorčinom, a propuštam pridonijeti njezinu životu? Molim li za pastire i ljude s kojima služim? Dopuštam li drugima da me ohrabre i isprave, ili se povlačim čim odnos postane zahtjevan? Danas ću se pomoliti za svoju obitelj i konkretnu zajednicu kojoj pripadam. U njoj ću učiniti jedan korak prema većem zajedništvu: javiti se, ponuditi pomoć, zahvaliti ili započeti razgovor koji već dugo odgađam.
Molitva
Marijo, Majko Crkve, moli s nama za dar Duha Svetoga. Isprosi našim zajednicama jedinstvo koje se gradi istinom, strpljivošću i ljubavlju te nam daj hrabrosti da svojim životom svjedočimo Krista. Amen.
DEVETI DAN - 06.10
Marija nas uči nadi
Na završetku devetnice pogled se otvara prema slavnim otajstvima. Marijina proslava govori nam da Bog ne zaboravlja život predan njemu, ali nas ne odvaja od današnjega dana. Nada u vječni život ne traži da zanemarimo sadašnje obveze; ona nam daje razlog da u njima ustrajemo, čak i kada plod još nije vidljiv. Marija je kroz radost i bol ostala uz svoga Sina. Njezina nas blizina ohrabruje da ni vlastitu povijest ne promatramo samo kroz promašaje, gubitke i nedovršene stvari. Posljednju riječ o čovjekovu životu ima Bog, a on nas i danas poziva da mu se vratimo.
Na kraju devetnice mogu se zapitati iz čega crpim nadu kada dođu teški dani. Očekujem li od sebe i drugih savršenstvo pa lako padam u obeshrabrenost? Vjerujem li da Bog može započeti nešto novo i ondje gdje sam mnogo puta pogriješio? Što je ovih dana molitve u meni dozrelo i što bi se izgubilo kada bih sada jednostavno nastavio po starome? Danas ću donijeti jednu trajnu, razumnu odluku za svoj molitveni život: odrediti vrijeme za redovitu molitvu krunice, čitanje evanđelja ili tišinu pred Gospodinom. Tu odluku želim živjeti vjerno, vraćajući joj se i nakon dana kada ne uspijem.
Molitva
Blažena Djevice Marijo, Kraljice krunice, vodi me svome Sinu. Učvrsti moju nadu kada se obeshrabrim, prati moje bližnje i pomozi mi svakoga dana ponovno izabrati život s Kristom. Amen.
Završna molitva
Blažena Djevice Marijo, Kraljice svete krunice, zahvaljujem Bogu za tvoj život, tvoj majčinski primjer i zagovor. U ovoj sam ti devetnici povjeravao ono što me raduje i ono što me boli. Pomozi mi da nakon ovih devet dana nastavim slušati Isusa, živjeti njegovu riječ i ostati mu blizu u molitvi, sakramentima i ljubavi prema ljudima. Prati moju obitelj i sve koje nosim u srcu te nam isprosi mir koji dolazi od Isusa Krista, tvoga Sina i našega Gospodina. Amen.