JEDANAESTI DAN - 30.08.
„Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.“
Riječ Božja
„I nakon ognja šapat laganog i blagog lahora.“ (usp. 1 Kr 19,12)
Razmatranje
Deset dana našega hoda učilo nas je kako stajati u duhovnoj borbi. Govorili smo o istini, poniznosti, poslušnosti, kušnji, grijehu, oprostu, strahu, mislima, Božjoj riječi i Božjoj bojnoj opremi. Danas kao da nas Gospodin iz buke borbe odvodi na jedno sasvim drugo mjesto – u tišinu. Jer nije dovoljno znati da postoji duhovna borba. Potrebno je naučiti razlučivati. A da bismo razlučivali, moramo najprije naučiti slušati.
Živimo okruženi glasovima. Netko uvijek govori. Vijesti govore. Društvene mreže govore.
Ljudi oko nas govore. Naša prošlost govori. Naše želje govore. Strah govori. Povrijeđenost govori. Ambicija govori. Savjest govori. A Bog govori.
Problem nije samo u tome što ne čujemo ništa. Problem je često upravo suprotan: čujemo previše, a ne znamo kojemu glasu vjerovati.
Zato je razlučivanje jedna od najvažnijih sposobnosti duhovno zreloga čovjeka.
Nije svaka misao Božji glas. Nije svaki snažan osjećaj poticaj Duha Svetoga.
Nije svaka otvorena mogućnost znak da kroz nju trebamo proći.
Nije svaka prepreka znak da nešto nije Božja volja. Nije svaka teškoća duhovni napad.
Nije svaka ugoda Božja potvrda. Nije čak ni svaka pobožna misao nužno Božji poziv za mene u ovom trenutku. Zato sveti Ivan upozorava: „Ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga.“ (1 Iv 4,1) To je poziv na duhovnu zrelost.
Čovjek koji ne razlučuje lako može vlastite želje proglasiti Božjom voljom, vlastiti strah Božjim upozorenjem, svoju ljutnju „svetim gnjevom“, a vlastitu potrebu za priznanjem „pozivom na služenje“. I zato nam treba tišina. Ne praznina. Ne bijeg od svijeta.
Nego prostor u kojemu se drugi glasovi dovoljno stišaju da možemo prepoznati što se događa u našem srcu pred Bogom. Prorok Ilija to je morao naučiti.
Nakon velikih događaja na Karmelu dolazi trenutak sloma. Ilija bježi, boji se, iscrpljen je i želi umrijeti. Bog ga vodi na Horeb. Tamo dolazi silan vihor. Ali Gospodin nije u vihoru.
Dolazi potres. Gospodin nije u potresu. Dolazi oganj. Gospodin nije u ognju.
A zatim: „šapat laganog i blagog lahora.“ I Ilija pokriva lice.
Koliko često i mi Boga tražimo samo u velikome? Tražimo snažan znak. Izvanredan osjećaj.
Proročku riječ. Potvrdu. Čudo. Nešto što će ukloniti svaku sumnju. A Bog ponekad čeka u tišini. Možda smo se toliko naviknuli na buku da nam je tišina postala neugodna. Kada ostanemo sami bez mobitela, glazbe, razgovora i sadržaja, počinjemo susretati ono što inače uspijevamo potisnuti. Vlastiti nemir. Pitanja. Rane. Čežnje. Strahove. I možda upravo zato bježimo od tišine. Ali Bog se ne boji onoga što ćemo ondje pronaći. On nas tamo čeka.
Tišina pred Bogom nije samo odsutnost riječi. Ona je stav srca koje kaže: „Gospodine, ne moram sada ja govoriti. Želim slušati.“
Tu ponovno susrećemo svetoga Mihaela.
O njemu Sveto pismo ne donosi duge govore. Njegova prisutnost obilježena je služenjem, vjernošću i usmjerenošću prema Bogu. Čak i njegovo ime ne govori o njemu samome: Tko je kao Bog? To je važno za razlučivanje.
Prvi kriterij nije: „Što ja želim?“ nego: „Što vodi prema Bogu?“
Ako neki unutarnji poticaj hrani moju oholost, prezir prema drugima, neposlušnost jasnom Evanđelju, nemoral, osvetu ili potrebu da sebe postavim iznad drugih, ne trebam dugo razmišljati dolazi li od Boga. Duh Sveti ne proturječi Kristu.
Bog neće u privatnoj „objavi“ poništiti ono što je već objavio u Evanđelju.
To je jedan od najsigurnijih temelja razlučivanja.
Drugi je plod. Isus kaže: „Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati.“ (Mt 7,16)
Što određeni put proizvodi u meni? Vodi li me prema većoj ljubavi prema Bogu i ljudima?
Postajem li ponizniji? Istinitiji? Čistiji? Strpljiviji? Spremniji služiti? Sposobniji oprostiti?
Ili postajem sve važniji sam sebi, sve zaokupljeniji „posebnim porukama“, sve sumnjičaviji prema drugima i sve manje sposoban primiti ispravak?
Pravo djelovanje Duha Svetoga može nas duboko potresti, pozvati na zahtjevnu promjenu i razotkriti grijeh. Mir zato ne znači uvijek ugodan osjećaj. Ali Duh Sveti vodi prema Kristu, istini, poniznosti i slobodi. Ne vodi u duhovnu oholost. Ne stvara opsjednutost strahom.
Ne čini nas ljudima koji u svemu vide skrivene znakove. Ne oduzima nam razum.
Naprotiv, milost usavršava našu ljudskost. Zato je ponekad potrebno čekati.
To nam je možda najteže. Kada želimo odgovor, želimo ga sada.
„Gospodine, trebam li ovo učiniti?“ „Je li ovo osoba za mene?“ „Trebam li prihvatiti ovaj posao?“ „Je li ovo moj poziv?“ „Zašto se ovo dogodilo?“
I ako Bog ne odgovori odmah, počnemo sami proizvoditi znakove.
Jedna slučajna rečenica. Jedan broj. Jedna pjesma. Jedna objava na internetu.
I odjednom smo sigurni da nam je Bog dao odgovor.
Ponekad Bog doista koristi okolnosti da nas dotakne. Ali zrelo razlučivanje ne počiva na neprestanom traženju skrivenih poruka. Počiva na odnosu. Božjoj riječi. Molitvi. Sakramentima. Razumu. Savjesti. Plodovima. Mudrom savjetu. I vremenu.
Ponekad je jedna od najduhovnijih rečenica koju možemo izgovoriti: „Još ne znam.“
Ne moramo svaku nejasnoću odmah pretvoriti u sigurnost. Možemo čekati. Možemo moliti.
Možemo promatrati plodove. Možemo pitati mudru osobu.
Možemo dopustiti Bogu da potvrdi ono što je od Njega.
Jer ono što je doista od Boga ne mora se bojati istine, razlučivanja ni vremena.
Postoji još nešto. Da bismo čuli Boga, moramo biti spremni da Njegov odgovor bude drugačiji od onoga koji želimo. Tu se vraćamo poslušnosti trećega dana. Nije pravo pitanje: „Kako da čujem Boga?“ ako u srcu već postoji odluka: „Poslušat ću Ga samo ako kaže ono što želim.“ Zato prava molitva razlučivanja počinje predanjem: „Gospodine, ako kažeš da – želim reći da. Ako kažeš ne – daj mi milost prihvatiti ne. Ako kažeš čekaj – nauči me čekati.“
Tada tišina prestaje biti prazna. Postaje prostor povjerenja.
Možda Bog danas neće riješiti sve naše dileme. Možda nam neće objasniti zašto se nešto dogodilo. Možda neće pokazati cijeli put. Ali možda će dati dovoljno svjetla za sljedeći korak.
I to je često način na koji vodi.
Psalmist ne govori: „Tvoja riječ je reflektor koji mi pokazuje sljedećih dvadeset godina.“
Govori: „Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.“ (Ps 119,105)
Svjetiljka pokazuje nekoliko koraka. I onda krenemo. Pa dobijemo svjetlo za sljedeće.
To je život vjere. Ne znati sve. Nego poznavati Onoga koji vodi.
Molitva za dar razlučivanja
Gospodine Isuse, u meni postoji toliko glasova. Ponekad više ne znam što dolazi od Tebe, što iz mojih želja, što iz straha, a što iz mojih rana. Zato danas ne tražim izvanredne znakove. Tražim Tebe. Utišaj u meni ono što me sprječava čuti Tvoj glas. Daj mi srce koje ne traži samo potvrdu vlastitih želja. Ako je nešto od Tebe, daj mi svjetlo da to prepoznam. Ako nije od Tebe, daj mi slobodu da to pustim. Ako još nije vrijeme da znam, daj mi mir da čekam.
Sačuvaj me od toga da svoje želje nazivam Tvojom voljom. Sačuvaj me od straha koji u svemu vidi prijetnju. Sačuvaj me od potrebe za znakovima koja zamjenjuje povjerenje.
Daj mi Duha mudrosti. Daj mi razboritost. Daj mi poniznost da pitam za savjet.
I iznad svega, daj mi spremnost poslušati kada prepoznam Tvoj glas.
Molitva svetom Mihaelu Arkanđelu
Sveti Mihaele Arkanđele, brani nas u boju; protiv pakosti i zasjeda đavolskih budi nam zaklon! Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo; a ti, vojvodo vojske nebeske, Sotonu i druge zle duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, božanskom jakošću u pakao strovali. Amen.
Sveti Mihaele, zagovaraj me za jasnoću u razlučivanju. Kada vlastitu želju želim proglasiti Božjom voljom, izmoli mi poniznost. Kada me strah zbunjuje, vodi me prema povjerenju.
Kada želim požuriti ispred Boga, nauči me čekati.
Kada tražim izvanredne znakove, podsjeti me na jednostavnost Evanđelja.
Kada prepoznam ono što Bog traži, izmoli mi hrabrost da poslušam.
Današnji korak
Danas ću pronaći barem petnaest minuta potpune tišine. Bez mobitela. Bez glazbe.
Bez čitanja mnoštva sadržaja. Sjest ću pred Boga i započeti riječima: „Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.“ Ako pred sobom imam neku odluku, neću odmah tražiti odgovor. Najprije ću je položiti pred Boga.
Zatim ću se pitati: Vodi li me ovaj put bliže Kristu? Je li u skladu s Božjom riječju?
Kakve plodove proizvodi u meni? Jesam li slobodan prihvatiti i odgovor koji ne želim?
I ako odgovor još nije jasan, danas ću imati hrabrosti reći: „Gospodine, mogu čekati.“
Završna molitva
Sveti Mihaele Arkanđele, u vremenu tolikih glasova pomozi mi prepoznati glas moga Pastira.
Kada buka postane velika, vodi me u tišinu.
Kada moje želje postanu glasne, daj mi poniznost.
Kada strah govori, podsjeti me na Očevu ljubav.
Kada ne znam kojim putem krenuti, sačuvaj me od ishitrenosti.
Ne moram danas znati cijeli put. Dovoljno je da znam tko ide sa mnom.
Gospodine, oslobodi me potrebe da sve razumijem prije nego Ti povjerujem.
Oslobodi me potrebe da svuda tražim znakove. Oslobodi me straha od tišine.
Želim upoznati Tvoj glas toliko duboko da među tisuću drugih glasova moje srce prepozna:
To je moj Pastir. Govori, Gospodine. Ako me tješiš – slušam. Ako me ispravljaš – slušam.
Ako me šalješ – slušam. Ako me zaustavljaš – slušam. Ako mi kažeš da čekam – čekat ću.
Jer nije najvažnije da znam sve odgovore. Najvažnije je da ostanem uz Tebe.
„Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom.“
Sveti Mihaele Arkanđele, moli za nas.
Marijo, Ženo slušanja, moli za nas.
Duše Sveti, daruj nam mudrost i razlučivanje.
Tko je kao Bog? Nitko nije kao Bog!
Tekst pripremio i uredio: D.Z. (kateheo.hr)
Foto: D.Z. (Rim, Italija – Castel Sant Angelo)