TREĆI DAN - 22.08.
„Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.“
Riječ Božja
„Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.“ (usp. 1 Sam 3,9)"
Razmatranje
Nakon što smo prvoga dana priznali da je Bog jedini Gospodin, a drugoga dana zamolili za poniznost koja nas vraća na pravo mjesto pred Njim, danas dolazimo do jednoga od najvažnijih plodova poniznosti – poslušnosti. Jer nije dovoljno reći: „Gospodine, Ti si Bog.“ Ako je On doista Gospodin našega života, tada Njegova riječ mora imati posljednju riječ. Poslušnost počinje ondje gdje prestajemo samo govoriti Bogu i počinjemo Ga slušati.
To je mnogo zahtjevnije nego što se na prvi pogled čini.
Čovjek može mnogo moliti, a ipak malo slušati. Može od Boga tražiti odgovore, a istodobno u sebi već imati odgovor koji želi čuti. Može moliti za Božju volju, a zapravo očekivati da Bog potvrdi njegovu. Može tražiti znakove, savjete i proročku riječ, a zanemarivati ono što mu je Bog već jasno rekao u Svetome pismu. Možemo čak govoriti: „Gospodine, vodi me“, a u dubini srca dodavati: „ali samo onamo kamo sam ja već odlučio ići“.
Zato poslušnost nije prvenstveno izvršavanje zapovijedi. Ona počinje slušanjem. U samom korijenu biblijskog shvaćanja poslušnosti nalazi se otvorenost glasu Onoga kojemu vjerujemo. Prije nego što čovjek može reći Bogu „da“, mora Mu dopustiti da govori.
U tome nam sveti Mihael ponovno postaje snažan znak. Sveto pismo ne prikazuje ga kao onoga koji djeluje neovisno o Bogu niti kao nekoga tko svoju moć koristi prema vlastitoj volji. U Poslanici Judinoj nailazimo na iznimno važan detalj. Govoreći o sukobu Mihaela i đavla, pisac kaže da Mihael nije sebi prisvojio konačni sud, nego je rekao: „Spriječio te Gospodin!“ (usp. Jd 9). Koliko se duhovne mudrosti nalazi u toj kratkoj rečenici.
Mihael zna granicu svoje vlasti. On ne govori: „Ja ću ti pokazati tko sam.“
Govori: „Gospodin.“ Ponovno ne pokazuje na sebe, nego na Boga.
Upravo je to jedna od najvećih razlika između duhovne snage i duhovne oholosti. Oholost želi djelovati sama. Poslušnost pita Boga. Oholost želi pokazati vlastitu moć. Poslušnost želi da se očituje Božja volja. Oholost govori: „Ja znam.“ Poslušnost kaže: „Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.“
Možda se upravo zato neke od najvećih duhovnih bitaka našega života ne događaju u izvanrednim okolnostima. Događaju se u trenutku kada jasno znamo što je ispravno, ali nam se to ne sviđa.
Kada znamo da trebamo oprostiti, ali još želimo zadržati pravo na povrijeđenost.
Kada znamo da trebamo prestati s određenim grijehom, ali ostavljamo otvorena vrata za povratak.
Kada osjećamo da nas Bog poziva na molitvu, a uvijek nalazimo nešto važnije.
Kada trebamo priznati pogrešku, ali nam ponos ne dopušta.
Kada trebamo šutjeti, a želimo imati posljednju riječ.
Kada trebamo govoriti istinu, ali se bojimo što će drugi misliti.
Kada trebamo čekati, a želimo požuriti Boga. Tu se pokazuje komu doista pripada naše srce.
Poslušnost Bogu nije gubitak slobode. Ona je oslobađanje slobode od svega što je zarobljava. Dijete koje vjeruje ocu ne doživljava njegovu ruku kao zatvor, nego kao sigurnost. Tako i čovjek koji upoznaje Božje Srce postupno prestaje Njegovu volju doživljavati kao prijetnju vlastitoj sreći.
Najveći primjer toga nije sveti Mihael, nego Isus Krist.
U Getsemaniju Isus ne skriva svoju tjeskobu. Pred Ocem izgovara ono što nosi: „Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša.“ Ali molitva tu ne završava. Slijede riječi koje mijenjaju sve: „Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti“ (Mt 26,39).
To je poslušnost. Ne odsutnost borbe. Ne odsutnost pitanja. Ne odsutnost boli.
Nego odluka da usred svega toga Otac ostane Otac.
Ponekad mislimo da smo poslušni Bogu tek kada više nemamo unutarnjih otpora. Ali prava poslušnost često se rađa upravo usred otpora. Mogu osjećati strah i ipak reći „da“. Mogu ne razumjeti i ipak vjerovati. Mogu željeti drugačiji put i ipak predati svoju volju Ocu.
Marija je isto učinila kada je rekla: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi“ (Lk 1,38). Nije znala sve što će njezin „da“ značiti. Nije unaprijed vidjela Betlehem, bijeg u Egipat, godine skrovitosti ni Kalvariju. Imala je nešto važnije od odgovora na sva pitanja – povjerenje u Boga kojemu je rekla „da“. To je poslušnost koju danas tražimo.
Ne slijepu poslušnost ljudima. Ne odricanje od razuma, savjesti i odgovornosti. Ne dopuštanje drugima da manipuliraju nama u Božje ime. Kršćanska poslušnost Bogu nikada nije opravdanje za zloporabu duhovnog autoriteta. Ona je slobodan odgovor osobe koja sluša Božju riječ, razlučuje u svjetlu Evanđelja i u zajedništvu Crkve te želi svoj život uskladiti s Kristom.
Zato danas nemoj najprije pitati Boga za neku novu objavu.
Pitaj Ga nešto jednostavnije: „Gospodine, što si mi već rekao, a ja još nisam učinio?“
Možda već znaš odgovor. Možda postoji razgovor koji odgađaš.
Oprost koji uskraćuješ. Navika koju trebaš napustiti. Ispovijed kojoj trebaš pristupiti. Odluka koju stalno pomičeš. Vrijeme koje trebaš vratiti molitvi. Osoba kojoj trebaš pokazati ljubav.
Tada treći dan ove pobožnosti može postati trenutak istinskoga pomaka. Ne zato što ćemo izmoliti mnogo riječi, nego zato što ćemo jednu Božju riječ poslušati.
Jer duhovni život ne mijenja se samo onime što smo čuli.
Mijenja se onime što smo, nakon što smo čuli, učinili.
Molitva za poslušno srce
Gospodine Isuse, danas Ti predajem svoju volju.
Ti poznaješ mjesta u kojima Te rado slijedim, ali poznaješ i ona u kojima se opirem. Znaš gdje želim da bude po mome, gdje tražim potvrdu vlastitih odluka i gdje odgađam učiniti ono što već znam da od mene tražiš.
Oprosti mi kada sam govorio da tražim Tvoju volju, a zapravo sam tražio da Ti blagosloviš moju.
Daj mi srce koje sluša. Kada govoriš kroz Sveto pismo, daj mi poslušnost.
Kada me opominješ u savjesti, daj mi poniznost.
Kada trebam čekati, daj mi strpljivost.
Kada trebam krenuti, daj mi hrabrost.
Kada ne razumijem, daj mi povjerenje.
Kada Tvoja volja nije ono što sam očekivao, daj mi milost da s Isusom kažem:
„Oče, ne moja, nego Tvoja volja neka bude.“
Sveti Mihaele Arkanđele, vjerni služitelju Božji, zagovaraj me da ne tražim vlastitu slavu ni vlastitu volju, nego da u svemu želim ono što želi Bog. Nauči me slušati prije nego djelujem, moliti prije nego odlučujem i ostati vjeran kada poslušnost nešto košta.
Marijo, službenice Gospodnja, nauči me svome „neka mi bude“.
Isuse, poslušan Ocu sve do smrti na križu, učini moje srce po Srcu svome. Amen.
Molitva svetom Mihaelu Arkanđelu
Sveti Mihaele Arkanđele, brani nas u boju; protiv pakosti i zasjeda đavolskih budi nam zaklon! Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo; a ti, vojvodo vojske nebeske, Sotonu i druge zle duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, božanskom jakošću u pakao strovali. Amen.
Današnji korak
Danas neću od Boga najprije tražiti novu riječ, nego ću se vratiti onome što mi je već pokazao. U nekoliko minuta tišine postavit ću Mu samo jedno pitanje:
„Gospodine, što već znam da želiš od mene, a još uvijek odgađam učiniti?“
Kada prepoznam odgovor, učinit ću jedan konkretan korak. Ne sutra. Ne kada okolnosti budu savršene. Danas.
Ako još ne znam što trebam učiniti, neću siliti odgovor niti svaku misao proglašavati Božjim glasom. Ostat ću pred Njim, uzeti Sveto pismo i moliti za svjetlo i razboritost.
Završna molitva
Sveti Mihaele Arkanđele,
nauči me poslušnosti koja ne traži sebe,
hrabrosti koja ne djeluje bez Boga
i poniznosti koja zna čekati Njegovu riječ.
Kada ne znam kojim putem krenuti,
pomozi mi najprije tražiti Gospodina.
Kada znam što trebam učiniti,
izmoli mi hrabrost da ne odgađam.
Kada me poslušnost bude koštala,
podsjeti me da je Krist prije mene rekao: „Ne moja, nego Tvoja volja neka bude.“
Gospodine, danas Ti ponovno govorim: „Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša.“
Tko je kao Bog?
Nitko nije kao Bog!
Tekst pripremio i uredio: D.Z. (kateheo.hr)
Foto: D.Z. (Gargano, Italija – svetište sv. Mihaela)