DRUGI DAN - 21.08.
„Tko je kao Bog?“
Riječ Božja
«„Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost.“ (Jak 4,6)»
Razmatranje
Ako smo prvoga dana pred svetim Mihaelom zastali pred pitanjem „Tko je kao Bog?“, danas nas to isto pitanje vodi korak dublje. Jer priznati da nitko nije kao Bog znači prihvatiti da ni ja nisam Bog. Upravo tu započinje poniznost. Ona nije umanjivanje vlastite vrijednosti, preziranje sebe niti nesigurnost pred drugima. Poniznost je život u istini: Bog je Bog, ja sam Njegovo ljubljeno stvorenje; sve što jesam i sve što imam primio sam od Njega, a darovi koji su mi povjereni nisu razlog da se uzdignem iznad drugih, nego poziv da njima služim.
U duhovnoj predaji oholost se nalazi u korijenu pobune protiv Boga. Čovjekova napast nije samo učiniti nešto pogrešno, nego postupno zauzeti mjesto koje pripada Bogu: sam određivati što je dobro, svoju volju smatrati konačnim mjerilom, teško prihvaćati ispravak, željeti imati posljednju riječ, tražiti priznanje, uspoređivati se s drugima i vlastitu vrijednost graditi na tome jesmo li bolji, uspješniji, pobožniji ili važniji od njih. Oholost se može skrivati čak i iza religioznosti. Možemo služiti Bogu, a potajno željeti da drugi vide koliko služimo. Možemo govoriti o Božjoj slavi, a duboko u sebi biti povrijeđeni kada netko drugi primi priznanje. Možemo braniti istinu, a pritom izgubiti ljubav. Možemo govoriti da želimo Božju volju sve dok se ona podudara s našom.
Zato je slika svetoga Mihaela tako snažna. Njegovo ime predstavlja suprotnost svakom pokušaju uzdizanja stvorenja na Božje mjesto: Mi-ka-El – Tko je kao Bog? Nitko.
Mihael ne govori: „Pogledajte koliko sam snažan.“ Njegova veličina upravo je u tome što pokazuje prema Bogu. On zna odakle dolazi njegova snaga. Ne prisvaja sebi Božju pobjedu, nego ostaje služitelj. Zato nas danas uči jednoj od najvažnijih tajni duhovnoga života: čovjek postaje snažan pred zlom kada prestane dokazivati vlastitu snagu i osloni se na Boga.
Poniznost zato nije slabost. Ponizan čovjek može biti iznimno odlučan. Može jasno reći „ne“. Može braniti istinu, zaštititi slaboga, suprotstaviti se nepravdi i podnijeti nerazumijevanje. Ali sve to više ne mora činiti kako bi dokazao sebe. Njegova vrijednost počiva u Bogu. Ne mora pobijediti u svakoj raspravi, ne mora svima objasniti svoje postupke i ne mora uvijek biti prepoznat. Može učiniti dobro i ostati skriven jer zna da ga vidi Otac.
Oholost nas, naprotiv, čini nemirnima. Ona stalno provjerava: Kako me drugi vide? Zašto njega cijene više? Zašto mene nisu spomenuli? Zašto nisu prihvatili moj prijedlog? Zašto me nisu poslušali? Zašto mi se nije zahvalilo? I upravo tako srce koje je možda krenulo služiti Bogu neprimjetno počinje služiti vlastitoj slici o sebi.
Isus pokazuje potpuno drugačiji put: „Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca“ (Mt 11,29). Bog koji je mogao doći u sili izabrao je Betlehem. Onaj kojemu pripada sva slava živio je skrivenim životom u Nazaretu. Učitelj je kleknuo pred učenike i prao im noge. Kralj je prihvatio trnovu krunu. Gospodar života dopustio je da bude pribijen na križ. Krist nam tako otkriva da Božja veličina nije nalik ljudskoj potrebi za veličinom. Njegova moć očituje se u ljubavi koja se daruje.
Zato danas nemojmo najprije tražiti oholost u drugima. Mnogo je lakše prepoznati tuđu oholost nego vlastitu. Zamolimo Duha Svetoga da nam pokaže gdje ona živi u nama.
Možda u potrebi da uvijek budemo u pravu.
Možda u nemogućnosti da kažemo: „Pogriješio sam.“
Možda u teškoći da tražimo oproštenje.
Možda u zavisti kada netko drugi uspije.
Možda u želji da kontroliramo ljude koje volimo.
Možda u uvjerenju da bez nas ništa neće funkcionirati.
Možda čak i u molitvi u kojoj Bogu ne dopuštamo da bude Bog, nego Mu unaprijed određujemo što mora učiniti, kada to mora učiniti i kako mora odgovoriti.
Tu danas neka zazvuči Mihaelovo pitanje: Tko je kao Bog?
Ako je Bog doista Bog, tada Mu mogu predati kontrolu. Ako je Bog doista Otac, ne moram sve razumjeti da bih Mu vjerovao. Ako On daje darove, mogu se radovati darovima drugih. Ako moja vrijednost dolazi od Njega, ne moram je dokazivati pred ljudima. Ako On vidi ono što činim u skrovitosti, ne trebam ljudski pljesak.
Možda je zato jedan od najvećih koraka u duhovnoj borbi vrlo jednostavna molitva:
„Gospodine, ne mora biti po mome. Neka bude po Tvome.“
To su riječi koje oholost teško izgovara, ali u kojima srce pronalazi nevjerojatnu slobodu.
Sveti Mihael danas nas ne poziva da postanemo beznačajni. Poziva nas da postanemo slobodni od potrebe da budemo veliki. Ne govori nam da sakrijemo darove koje nam je Bog dao, nego da ih prestanemo smatrati svojima. Ne traži da mislimo loše o sebi, nego da prestanemo neprestano misliti o sebi.
Jer poniznost nije kada čovjek stalno ponavlja: „Ja sam ništa.“
Poniznost je kada može mirno reći: „Bog je sve. A ja sam Njegov.“
I tada se nešto mijenja. Više se ne moramo grčevito braniti. Ne moramo pobijediti u svakoj raspravi. Ne moramo kontrolirati svaku okolnost. Možemo priznati pogrešku, oprostiti, zahvaliti, poslušati, služiti i povući se kada je potrebno.
Upravo tu počinje sloboda.
I upravo je zato poniznost tako snažno oružje u duhovnoj borbi: ona vraća Boga na prijestolje, a čovjeka u sigurnost Njegovih ruku.
Molitva za ponizno srce
Gospodine Isuse Kriste, krotka i ponizna Srca, danas pred Tobom polažem svaku svoju oholost. Pokaži mi ona mjesta u kojima još uvijek želim biti gospodar vlastitoga života, u kojima teško prihvaćam Tvoju volju, u kojima tražim priznanje ljudi, uspoređujem se s drugima, teško prihvaćam ispravak ili želim da sve bude po mome.
Oslobodi me potrebe da dokazujem svoju vrijednost. Nauči me primati sve što jesam kao dar iz Tvojih ruku. Daj mi poniznost koja se raduje dobru drugoga, koja zna priznati pogrešku, koja može tražiti oproštenje, koja služi i onda kada nitko ne vidi i koja ostaje vjerna čak i kada nema priznanja.
Sveti Mihaele Arkanđele, ti čije ime naviješta da nitko nije kao Bog, zagovaraj me da nikada ne zauzmem mjesto koje pripada Gospodinu. Kada me oholost nagovara da uzvisujem sebe, podsjeti me kome pripadam. Kada poželim kontrolirati sve oko sebe, nauči me predanju. Kada se bojim biti malen, podsjeti me da je sigurnije biti malen u Božjim rukama nego velik u vlastitim očima. Isuse, želim učiti od Tvoga poniznog Srca. Ne mora biti po mome. Neka bude Tvoja volja. Amen.
Molitva svetom Mihaelu Arkanđelu
Sveti Mihaele Arkanđele, brani nas u boju; protiv pakosti i zasjeda đavolskih budi nam zaklon! Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo; a ti, vojvodo vojske nebeske, Sotonu i druge zle duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, božanskom jakošću u pakao strovali. Amen.
Današnji korak
Danas ću zamoliti Duha Svetoga da mi pokaže jedno konkretno mjesto moje oholosti. Neću tražiti oholost drugih, nego svoju. Ako sam nekoga povrijedio, priznat ću pogrešku. Ako trebam tražiti oproštenje, učinit ću to. Ako osjetim potrebu za priznanjem, učinit ću barem jedno dobro djelo koje nitko neće vidjeti. Ako se nešto danas ne dogodi prema mojoj zamisli, prije negoli reagiram reći ću: „Gospodine, Ti si Bog. Ne ja. Vjerujem Ti.“
Završna molitva
Sveti Mihaele, nauči me biti malen pred Bogom, a hrabar pred zlom.
Nauči me služiti bez traženja priznanja, ljubiti bez računice i poslušati kada Gospodin govori.
Čuvaj moje srce od oholosti koja me odvaja od Boga i izmoli mi poniznost koja otvara vrata milosti.
Isuse, krotka i ponizna Srca, učini srce moje po Srcu svome.
Tko je kao Bog?
Nitko nije kao Bog!
Tekst pripremio i uredio: D.Z. (kateheo.hr)
Foto: D.Z. (Gargano, Italija – svetište sv. Mihaela)