ČETVRTI DAN - 23.08.
„Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas!“
Riječ Božja
„Podložite se dakle Bogu! Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas! Približite se Bogu i on će se približiti vama!“ (Jak 4,7-8)
Razmatranje
Prva tri dana našega hoda postavila su temelj duhovne borbe. Priznali smo da je Bog jedini Gospodin, molili za poniznost koja Mu vraća prvo mjesto i učili poslušnosti koja ne pita samo što Bog govori, nego je spremna učiniti ono što čuje. Tek sada možemo govoriti o kušnji. Redoslijed je važan. Sveto pismo ne kaže najprije: „Oduprite se đavlu“, nego: „Podložite se Bogu.“ Prije otpora neprijatelju dolazi predanje Bogu. Prije borbe dolazi pripadnost. Prije pitanja koliko je snažna tama potrebno je znati komu pripadamo.
Jedna od najvećih pogrešaka u duhovnom životu jest dati zlu više pozornosti nego Bogu. Čovjek tada počinje posvuda tražiti neprijatelja, svaku poteškoću tumačiti kao njegov napad, a svaku neugodnu misao ili osjećaj pripisivati izvanrednom duhovnom djelovanju. Takav pristup ne donosi slobodu, nego strah. Kršćanin nije pozvan živjeti opsjednut djelovanjem tame, nego zadivljen Kristovom pobjedom.
Sveti Mihael upravo nam to pokazuje. Kada ga promatramo u dvanaestom poglavlju Otkrivenja, vidimo borbu, ali središte toga poglavlja nije Zmaj. Središte je Bog i pobjeda koja pripada Njemu. Za pobjednike se kaže: „Oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva“ (Otk 12,11).
Krv Jaganjčeva. Krist. Križ. To je središte.
Sveti Mihael nije zamjena za Isusa. On je služitelj Božje pobjede. Zato prava pobožnost svetom Mihaelu uvijek mora naše oči podizati prema Kristu, a ne ih prikovati za neprijatelja.
No to ne znači da kušnje nisu stvarne. Isus ih nije nijekao. Naprotiv, i sam je nakon krštenja bio kušan u pustinji. Evanđelje nam pokazuje nešto iznimno važno: neprijatelj Isusu ne pristupa uvijek s nečim što na prvi pogled izgleda strašno. Kušnja dolazi kroz prijedlog. Kroz misao. Kroz prividno logično rješenje. „Ako si Sin Božji...“ (usp. Mt 4,3).
Tu prepoznajemo jednu od najčešćih strategija kušnje: dovesti u pitanje ono što je Bog već rekao. Neposredno prije pustinje, na Jordanu, čuje se Očev glas: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni.“ A zatim dolazi: „Ako si Sin Božji...“
Ako te Bog voli, zašto prolaziš kroz ovo?
Ako je čuo tvoju molitvu, zašto još nema odgovora?
Ako ti je oprostio, zašto još uvijek osjećaš krivnju?
Ako te pozvao, zašto si tako slab?
Ako je s tobom, zašto je put tako težak?
Kušnja često počinje jednim „ako“.
Neprijatelj ne mora čovjeka odmah navesti na veliki grijeh. Ponekad mu je dovoljno posijati nepovjerenje prema Bogu. Jer kada čovjek počne sumnjati u Božju dobrotu, ubrzo će početi tražiti sigurnost izvan Njega.
Upravo se to dogodilo u Edenu. Zmija nije najprije rekla: „Odbacite Boga.“ Postavila je pitanje o Njegovoj riječi i zatim posijala sumnju u Njegovu dobrotu: možda vam Bog nešto uskraćuje, možda zna nešto što vi ne znate, možda biste bili sretniji kada biste sami odlučili.
Isti obrazac pojavljuje se i danas.
Kušnja često obećava nešto dobro pogrešnim putem.
Obećava olakšanje, ali vodi u ovisnost.
Obećava ljubav, ali vodi u iskorištavanje.
Obećava slobodu, ali stvara ropstvo.
Obećava pravdu, ali hrani osvetu.
Obećava sigurnost, ali rađa potrebu za kontrolom.
Obećava mir, ali nas udaljava od istine.
Zato je potrebno razlučivanje.
Nije svaka želja Božji poziv. Nije svaka otvorena mogućnost Božja volja. Nije svaka snažna emocija vodstvo Duha Svetoga. Nije svaka misao koja nam padne na pamet duhovna poruka. Čovjek koji želi rasti u duhovnoj zrelosti mora naučiti razlikovati ono što dolazi iz njegovih vlastitih potreba i strahova, ono što proizlazi iz ljudske slabosti i ono što ga stvarno vodi prema Bogu ili od Njega.
Isus nam u pustinji pokazuje kako se ostaje vjeran. Na svaku kušnju odgovara: „Pisano je.“
Ne raspravlja beskonačno s kušnjom. Ne pregovara. Ne pokušava vidjeti koliko joj se može približiti, a da još uvijek ne padne. Vraća se Očevoj riječi.
To je jedna od najvažnijih lekcija četvrtoga dana: ne pregovaraj s onime za što već znaš da te odvaja od Boga.
Postoje situacije u kojima je potrebno dugo razlučivati. Ali postoje i one u kojima već znamo odgovor.
Ako nešto hrani grijeh, prekini.
Ako neki odnos neprestano vodi u ono za što znaš da nije dobro, postavi granicu.
Ako te određeni sadržaj redovito vodi u nečistoću, zavist, mržnju ili nemir, udalji se.
Ako znaš gdje najčešće padaš, nemoj svaki put hodati do samoga ruba i zatim moliti Boga da te sačuva od pada.
Ponekad je najduhovnija odluka jednostavno – otići.
Svetost nije dokazivanje koliko se možemo približiti vatri, a da se ne opečemo.
Svetost je ljubav prema Bogu toliko velika da više ne želimo njegovati ono što nas od Njega udaljava.
Ipak, ne smijemo pobrkati kušnju i grijeh. Biti kušan nije isto što i sagriješiti. Isus je bio kušan, a nije sagriješio. Pojava neželjene misli, osjećaja ili nagona sama po sebi još nije slobodan pristanak na zlo. To je važno osobito za ljude osjetljive savjesti koji se mogu nepotrebno optuživati zbog same činjenice da su nešto osjetili ili pomislili. Borba nije poraz. Ponekad je upravo činjenica da se borimo znak da nismo pristali.
Kada kušnja dođe, nemoj se iznenaditi vlastitom slabošću.
Nemoj govoriti: „Kako mi se ovo još uvijek može događati nakon svega?“
Radije reci: „Gospodine, evo mjesta na kojem Te ponovno trebam.“
Kušnja tada može postati mjesto dubljega oslanjanja na Boga. Ono što je trebalo postati trenutak udaljavanja može postati trenutak približavanja.
Jakov zato ne kaže samo: „Oduprite se đavlu.“
Kaže: „Približite se Bogu i on će se približiti vama.“ Tu je tajna.
Ne pobjeđujemo samo govoreći „ne“ tami. Pobjeđujemo govoreći „da“ Bogu.
Molitva za vjernost u kušnji
Gospodine Isuse Kriste, Ti poznaješ moje slabosti bolje nego ja. Poznaješ mjesta na kojima najlakše gubim mir, situacije u kojima najčešće padam, rane preko kojih dolaze stare napasti i želje koje još nisu potpuno uređene prema Tvojoj volji.
Danas Ti ništa ne želim skrivati. Donosim Ti svoje kušnje.
Ne želim ih se bojati, ali ih ne želim ni podcjenjivati. Daj mi mudrost da ih prepoznam dok su još samo prijedlog, prije nego postanu odluka. Daj mi hrabrost udaljiti se od onoga što me vodi u grijeh i poniznost da zatražim pomoć kada sam slab.
Kada neprijatelj pokušava dovesti u pitanje Tvoju ljubav, podsjeti me da sam Tvoj.
Kada mi govori da se nikada neću promijeniti, podsjeti me na snagu Tvoje milosti.
Kada me nakon pada želi odvesti u očaj, vodi me sakramentu pomirenja.
Kada me napast uvjerava da mi grijeh može dati ono za čime čeznem, podsjeti me da je moje srce stvoreno za Tebe.
Gospodine, ne želim živjeti u strahu od neprijatelja. Želim živjeti u strahopoštovanju pred Tobom. Jer Ti si Gospodin. Ti si moja stijena. Ti si moje utočište. Ti si moja pobjeda.
Molitva svetom Mihaelu Arkanđelu
Sveti Mihaele Arkanđele, brani nas u boju; protiv pakosti i zasjeda đavolskih budi nam zaklon! Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo; a ti, vojvodo vojske nebeske, Sotonu i druge zle duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, božanskom jakošću u pakao strovali. Amen.
Sveti Mihaele, zagovaraj me da u vrijeme kušnje ne gledam u snagu neprijatelja, nego u veličinu Boga. Pomozi mi da budem budan, ali ne prestrašen; oprezan, ali ne opsjednut zlom; svjestan borbe, ali još svjesniji Kristove pobjede.
Kada budem slab, podsjeti me: ne moram pobijediti vlastitom snagom. Moram ostati uz Krista.
Današnji korak
Danas ću pred Bogom iskreno imenovati jedno područje u kojem sam najčešće kušan. Neću se opravdavati niti osuđivati. Pokušat ću prepoznati što obično prethodi toj kušnji: umor, samoća, povrijeđenost, ljutnja, određeni sadržaji, odnos, mjesto, potreba za priznanjem ili neka druga okolnost.
Zatim ću učiniti jedan konkretan korak kojim zatvaram vrata onome što me udaljava od Boga.
I odabrat ću jednu rečenicu Svetoga pisma koju ću ponavljati kada ta kušnja ponovno dođe.
Jer Isus je rekao: „Pisano je.“
Završna molitva
Sveti Mihaele Arkanđele, budi uz mene kada dođe kušnja.
Kada mi tama govori da se trebam bojati, podsjeti me komu pripadam.
Kada grijeh izgleda privlačno, pomozi mi vidjeti kamo vodi.
Kada sam slab, vodi me prema Kristu.
Kada padnem, ne dopusti mi ostati na zemlji, nego me potakni da se vratim Ocu.
Kada pobijedim, sačuvaj me od oholosti da nikada ne zaboravim odakle je došla snaga.
Ne želim svoj život provesti gledajući u neprijatelja. Želim gledati u Jaganjca koji je pobijedio. Isuse Kriste, Tvoj sam. U Tebe se uzdam. Tebi pripadam.
„Podložite se Bogu! Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas! Približite se Bogu i on će se približiti vama!“
Tko je kao Bog? Nitko nije kao Bog!
Tekst pripremio i uredio: D.Z. (kateheo.hr)
Foto: D.Z. (Gargano, Italija – svetište sv. Mihaela)