DESETI DAN - 29.08.
„Da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim.“
Riječ Božja
„Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim.“ (Ef 6,10-11)
Razmatranje
Desetoga dana našega hoda dolazimo do jednoga od najsnažnijih biblijskih tekstova o duhovnoj borbi. Prvih devet dana vodilo nas je prema ovome trenutku. Priznali smo da je Bog jedini Gospodin, molili za poniznost i poslušnost, učili ostati vjerni u kušnji, zatvarati vrata grijehu, opraštati, predavati strahove, čuvati svoje misli i oslanjati se na Božju riječ. Sada nam apostol Pavao pokazuje kako sve to pripada jednoj cjelini koju naziva Božjom opremom.
No prije nego što govori o pojasu, oklopu, štitu, kacigi i maču, Pavao izgovara rečenicu koju ne smijemo preskočiti: „Jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj.“
Ne kaže: budite snažni sami. Ne kaže: uvjerite sebe da ste nepobjedivi. Ne kaže: naučite sve o neprijatelju pa ćete ga se prestati bojati. Kaže: „Jačajte se u Gospodinu.“
Tu ponovno otkrivamo srce cijele pobožnosti svetom Mihaelu. Kršćanin ne pobjeđuje zato što je snažniji od sila zla. Pobjeđuje zato što pripada Onome koji ih je pobijedio.
Sveti Mihael upravo je slika takve snage. Njegova veličina nije u neovisnosti od Boga, nego u potpunoj usmjerenosti prema Njemu. Njegovo ime i danas odzvanja: Tko je kao Bog? Nitko.
Zato danas ne oblačimo „svoju“ opremu. Pavao kaže: Božju opremu. To je velika razlika.
Duhovna borba nije izgradnja vlastite nepobjedivosti. To je sve dublje oblačenje onoga što nam Bog daje. Pavao zatim opisuje rimskoga vojnika, ali svakom dijelu njegove opreme daje duhovno značenje: «„Opašite bokove istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju.“ (usp. Ef 6,14-17)» Prvo dolazi istina. „Opašite bokove istinom.“ Zašto istina? Jer se mnoge duhovne borbe vode upravo oko laži. Laži o Bogu. Laži o nama. Laži o drugima. „Bog te napustio.“ „Tvoj grijeh je veći od Njegova milosrđa.“ „Moraš zaslužiti ljubav.“ „Ako oprostiš, slab si.“ „Ako ne kontroliraš sve, sve će se raspasti.“ „Nema smisla ponovno pokušavati.“
Zato je prvi dio opreme istina. Ne moja verzija istine. Ne ono što trenutačno osjećam. Božja istina.
Nakon toga Pavao govori o oklopu pravednosti. Oklop štiti srce i vitalne dijelove tijela. Duhovni život ne može se graditi samo na riječima. Potrebno je živjeti ono što vjerujemo. Nije dovoljno moliti protiv zla, a svjesno njegovati nepravdu. Ne možemo tražiti Božju zaštitu, a istodobno odbijati napustiti grijeh koji dobro poznajemo.
Pravednost znači dopustiti vjeri da prijeđe u život.
Da ono što govorimo nedjeljom postane vidljivo ponedjeljkom.
Da ista osoba koja kleči pred svetohraništem bude poštena na poslu.
Da ona koja moli svetom Mihaelu ne uništava bližnjega svojim jezikom.
Da onaj koji govori o duhovnoj borbi zna reći: „Pogriješio sam. Oprosti.“
To je oklop pravednosti.
Zatim dolaze noge spremne za Evanđelje mira.
Zanimljivo je da usred govora o borbi Pavao govori o miru. To nam govori nešto vrlo važno o naravi kršćanske duhovne borbe. Cilj nije stvoriti ljude koji su stalno ratoborni, sumnjičavi i usredotočeni na neprijatelja. Čovjek obučen u Božju opremu treba postajati nositelj mira.
Ako naša „duhovna borba“ od nas čini ljude koji se svega boje, u svima vide prijetnju, stalno osuđuju i unose nemir, nešto smo pogrešno razumjeli. Kristov vojnik donosi Evanđelje mira.
Sljedeći je štit vjere.
Pavao govori o „ognjenim strijelama“. Možemo ih razumjeti kao sliku svega što iznenada udara u našu nutrinu: straha, sumnje, optužbe, napasti, obeshrabrenja.
Ponekad se probudimo mirni, a jedna riječ tijekom dana potpuno nas izbaci iz ravnoteže.
Jedan komentar. Jedna loša vijest. Jedna uspomena. Jedan neuspjeh. I odjednom se u nama rasplamsa čitava vatra. Tada podižemo štit vjere. Vjera ne govori: „Ovo se nije dogodilo.“
Govori: „Ovo što se dogodilo nije veće od Boga.“ Vjera ne poriče problem. Ona problem stavlja pred Boga.
Zatim dolazi kaciga spasenja.
Kaciga štiti glavu. Jučer smo govorili koliko je važno čuvati misli. Danas Pavao tome daje još dublji temelj: moje najveće pouzdanje nije u tome koliko sam danas duhovno snažan, nego u onome što je Krist učinio za mene. Ja nisam svoj spasitelj. Isus jest.
Kada padnem, ne spašavam sam sebe. Vraćam se Njemu.
Kada me prošlost optužuje, gledam križ.
Kada se pitam jesam li vrijedan ljubavi, gledam cijenu koju je Krist bio spreman platiti za mene. Kaciga spasenja čuva naš um od jedne od najopasnijih laži: da sve ovisi o nama. Ne ovisi. Spasenje je dar.
I na kraju dolazi ono o čemu smo jučer govorili: „Mač Duha, to jest Riječ Božju.“
Sve se ponovno vraća Riječi. Isus je njome odgovarao u pustinji. Mi je trebamo pohraniti u srce.
Ali Pavao tu ne završava. Nakon cijele slike Božje opreme kaže: «„Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite.“ (Ef 6,18)» Dakle, sva oprema nalazi se u ozračju molitve. Istina bez molitve može postati hladna. Pravednost bez molitve može postati samopravednost. Vjera bez molitve može postati teorija. Poznavanje Pisma bez molitve može postati samo znanje. Molitva sve to vraća u odnos. Jer duhovna borba nije tehnika. To je odnos s Bogom. Zato danas možda trebamo promijeniti način na koji molimo svetom Mihaelu. Ne molimo ga samo: „Zaštiti me od svega lošega.“
Molimo: „Pomozi mi živjeti u istini. Pomozi mi izabrati pravednost. Pomozi mi donositi mir. Pomozi mi ostati u vjeri. Pomozi mi čuvati misli u Kristu. Pomozi mi živjeti od Božje riječi.“
To je prava zaštita. Jer čovjek koji živi u istini, milosti, vjeri i molitvi ne postaje čovjek bez kušnji. Postaje čovjek koji zna gdje stoji kada kušnja dođe. Možda je to najveća razlika.
Bog nam nije obećao da neće biti bitke. Dao nam je ono što nam je potrebno da u njoj ostanemo Njegovi.
Molitva oblačenja Božje opreme
Gospodine Isuse, danas priznajem da ne mogu voditi duhovnu borbu vlastitom snagom.
Ne želim se oslanjati na svoje sposobnosti. Želim se jačati u Tebi i u silnoj snazi Tvojoj.
Opaši me svojom istinom. Sruši svaku laž kojoj sam povjerovao i daj da Tvoja riječ bude mjerilo mojega života.
Obuci me oklopom pravednosti. Daj da moja vjera ne ostane samo na riječima, nego postane vidljiva u načinu na koji govorim, radim, ljubim, opraštam i služim.
Obuj moje noge spremnošću za Evanđelje mira. Ne dopusti da pod izlikom borbe unosim nemir među ljude. Učini me donositeljem Tvoga mira.
Daj mi štit vjere. Kada dođu strah, sumnja, optužba i obeshrabrenje, pomozi mi vjerovati Tebi više nego onome što osjećam.
Stavi na mene kacigu spasenja. Podsjeti me da nisam sam svoj spasitelj. Ja pripadam Kristu.
Daj mi mač Duha – svoju Riječ. Neka ona prebiva u meni, ispravlja me, hrani, tješi i vodi.
I iznad svega, Gospodine, nauči me moliti.
Molitva svetom Mihaelu Arkanđelu
Sveti Mihaele Arkanđele, brani nas u boju; protiv pakosti i zasjeda đavolskih budi nam zaklon! Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo; a ti, vojvodo vojske nebeske, Sotonu i druge zle duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, božanskom jakošću u pakao strovali. Amen.
Sveti Mihaele, vjerni služitelju Božji, zagovaraj me da u duhovnoj borbi nikada ne tražim sigurnost u vlastitoj snazi.
Kada postanem ohol zbog svojih pobjeda, podsjeti me: snaga dolazi od Boga.
Kada se obeshrabrim zbog svoje slabosti, ponovno me podsjeti: snaga dolazi od Boga.
Kada se bojim neprijatelja, usmjeri moj pogled prema Kristu.
Kada postanem previše zaokupljen tamom, pokaži mi Jaganjca koji je pobijedio.
Današnji korak
Danas ću polako pročitati Ef 6,10-18. Neću ga čitati samo kao opis neke daleke duhovne borbe. Pitat ću se: Koji dio Božje opreme trenutačno najmanje živim? Istinu? Pravednost? Mir? Vjeru? Sigurnost spasenja? Božju riječ? Molitvu? Odabrat ću jedno područje i danas učiniti konkretan korak. Ako je to istina – prestat ću hraniti jednu laž.
Ako je pravednost – ispravit ću nešto što znam da nije ispravno.
Ako je mir – učinit ću korak prema pomirenju.
Ako je vjera – predat ću Bogu ono što pokušavam kontrolirati.
Ako je Božja riječ – odvojit ću vrijeme za Pismo.
Ako je molitva – ugasit ću buku i ostati pred Bogom.
Završna molitva
Sveti Mihaele Arkanđele, stani uz mene u danima borbe. Ali još više – nauči me kako stajati uz Boga. Kada dođe laž, neka me čuva istina. Kada dođe kušnja, neka me čuva pravednost.
Kada oko mene vlada nemir, učini me nositeljem Evanđelja mira.
Kada polete ognjene strijele straha i sumnje, neka se podigne štit vjere.
Kada prošlost optužuje, neka moj um čuva sigurnost Kristova spasenja.
Kada ne znam što odgovoriti, neka u meni progovori Božja riječ. A kada ne mogu više ništa, neka ostane molitva. Gospodine, danas ne tražim da me učiniš čovjekom koji nikada neće imati bitke. Učini me čovjekom koji će usred bitke znati komu pripada.
Ne želim gledati u vlastitu snagu. Ne želim gledati u snagu neprijatelja. Želim gledati u Isusa Krista. On je moja sigurnost. On je moja pravednost. On je moj mir. On je moje spasenje.
On je pobjednik. „Jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj.“
Sveti Mihaele Arkanđele, moli za nas.
Marijo, Kraljice anđela, moli za nas.
Isuse Kriste, obuci nas svojom milošću.
Tko je kao Bog? Nitko nije kao Bog!
Tekst pripremio i uredio: D.Z. (kateheo.hr)
Foto: D.Z. (San Giovanni Rotondo, Italija – svetište sv. Padre Pia)