DEVETI DAN – 28.08
„Uzmite mač Duha, to jest Riječ Božju.“
Riječ Božja
«„Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju.“ (Ef 6,17)»
Razmatranje
Jučer smo govorili o mislima i potrebi da se naš um obnavlja Božjom istinom. Danas činimo sljedeći korak. Ako želimo razlikovati istinu od laži, moramo upoznati Božju riječ. Nije slučajno da sveti Pavao, govoreći o duhovnoj borbi i Božjoj bojnoj opremi, samo jednom dijelu te opreme daje sliku oružja kojim se djeluje – maču Duha, Riječi Božjoj. Kršćanin nije pozvan pobjeđivati tamu vlastitom snagom, glasnoćom, osjećajima ili beskrajnim raspravama. Uči stajati u istini koju je Bog već izgovorio. To smo vidjeli kod samoga Isusa.
Kada nakon četrdeset dana posta u pustinji dolazi napasnik, Isus ne odgovara dokazivanjem vlastite moći. Ne izvodi čudo kako bi pokazao tko je. Na svaku kušnju vraća se Očevoj riječi: „Pisano je...“ (usp. Mt 4,4.7.10)
Tri puta dolazi kušnja. Tri puta Isus odgovara Božjom riječju.
U tome se krije velika pouka za naš duhovni život. Kada kušnja dođe, često smo već umorni, povrijeđeni, uznemireni ili zbunjeni. To nije najbolje vrijeme da počnemo izmišljati vlastitu istinu. Potrebno nam je nešto čvršće od našega trenutačnog osjećaja.
Potrebna nam je riječ koja je postojala prije naše kušnje. Božja riječ.
Zato deveti dan nije samo poziv da više čitamo Bibliju. Poziv je da dopustimo Božjoj riječi postati unutarnji oslonac našega života.
Jer postoji velika razlika između imati Bibliju i živjeti od Riječi.
Možemo držati Sveto pismo na polici. Možemo znati mnoge retke napamet.
Možemo slušati propovijedi, duhovne nagovore i tumačenja.
Možemo čak drugima govoriti što Božja riječ kaže.
A ipak joj ne dopustiti da dotakne upravo ono područje u kojemu se mi trebamo promijeniti.
Poslanica Hebrejima zato kaže: «„Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača.“ (Heb 4,12)»
Božja riječ je mač, ali prije nego što je usmjerimo prema svijetu, trebamo joj dopustiti da prođe kroz naše srce. To je mnogo zahtjevnije.
Lako je pronaći biblijski redak koji potvrđuje ono što već mislimo. Mnogo je teže otvoriti Pismo i dopustiti Bogu da kaže: „Ovdje se ti trebaš promijeniti.“
Čitamo: „Ljubite svoje neprijatelje“ – i odjednom Riječ dira našu povrijeđenost.
Čitamo: „Ne sudite“ – i dira način na koji govorimo o drugima.
Čitamo: „Oprosti sedamdeset puta sedam“ – i dira osobu kojoj još uvijek vodimo račun.
Čitamo: „Ne budite zabrinuti“ – i dira našu potrebu da sve kontroliramo.
Čitamo: „Tko hoće biti prvi, neka bude svima poslužitelj“ – i dira našu potrebu za priznanjem.
Čitamo: „Prodaj što imaš... pa hajde za mnom“ – i dira naše navezanosti.
Tada Božja riječ više nije lijepa rečenica. Postaje mač.
Ne mač koji uništava čovjeka, nego onaj koji odvaja istinu od laži, Božju volju od naše samovolje, ono što daje život od onoga što nas zarobljava.
Ponekad želimo da Bog svojom riječju promijeni okolnosti. A On njome najprije želi promijeniti nas.
Tu se ponovno pojavljuje sveti Mihael. Njegovo ime znači: Tko je kao Bog?
Danas možemo pitati: Čija riječ ima najveći autoritet u mome životu? Božja? Ili riječ ljudi?
Koliko nas još uvijek živi prema riječima koje nam je netko izgovorio prije mnogo godina?
„Od tebe nikada ništa.“ „Nisi dovoljno dobar.“ „Tko bi tebe mogao voljeti?“
„Nikada se nećeš promijeniti.“
Možda je osoba koja je to rekla već odavno otišla iz našega života, ali njezina rečenica još uvijek živi u nama. Čija riječ ima posljednju riječ? Tu Božja riječ dolazi kao mač.
Ne govori nam da ono što smo doživjeli nije boljelo.
Govori: „Ti nisi ono što su drugi rekli o tebi.“ Tvoj identitet ne određuje najgora rečenica koju si čuo. Ne određuje ga tvoj najveći neuspjeh. Ne određuje ga tvoj grijeh nakon što si ga predao Božjem milosrđu. Ne određuje ga mišljenje ljudi.
Tvoj najdublji identitet počinje onime što Bog govori o tebi.
A Bog govori da si stvoren na Njegovu sliku. Da si pozvan imenom. Da si dragocjen u Njegovim očima. Da te Krist toliko ljubi da je za tebe predao život. Da ti u Njemu prošlost ne mora biti konačna presuda.
Zato je važno da Božju riječ ne čitamo samo kada smo u krizi. Vojnik ne počinje učiti rukovati mačem kada bitka već počne. On ga poznaje prije bitke. Tako i kršćanin.
Ako svakodnevno prebivamo u Božjoj riječi, ona postupno postaje dio našega unutarnjeg jezika. I tada se u trenutku kušnje u nama može pojaviti riječ koju smo možda pročitali prije mnogo mjeseci.
Kada dođe strah: „Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim?“ (Ps 27,1)
Kada dođe osjećaj napuštenosti: „Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.“ (Ps 23,4)
Kada dođe slabost: „Dosta ti je moja milost.“ (2 Kor 12,9)
Kada dođe osuda nakon pokajanja: „Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu.“
(Rim 8,1)
Kada dođe nemir: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem.“ (Iv 14,27)
Riječ tada postaje hrana, svjetlo i oružje.
Ali ovdje trebamo biti oprezni. Sveto pismo nije zbirka čarobnih formula. Biblijski redak nije amajlija. Ne izgovaramo Riječ kao magijsku tehniku kojom ćemo prisiliti Boga da učini ono što želimo. Riječ nas uvodi u odnos s Onim koji ju je izgovorio.
Zato prije pitanja: „Koji redak trebam izgovoriti?“ dolazi dublje pitanje: „Poznajem li Onoga koji mi govori?“ Jer cilj Svetoga pisma nije samo dati nam odgovore. Cilj je dovesti nas Isusu. On je Riječ koja je tijelom postala.
Kršćanstvo u središtu nema knjigu, nego Osobu – Isusa Krista. A upravo nam Pismo otkriva Njegovo lice, Njegove riječi, Njegovo Srce, Njegov križ i uskrsnuće.
Zato sveti Jeronim može reći da je nepoznavanje Pisama nepoznavanje Krista.
Što više upoznajemo Riječ, više učimo prepoznavati glas Pastira.
A Isus kaže: „Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom.“
(Iv 10,27) Možda nam upravo to najviše treba u vremenu tolikih glasova.
Svijet govori. Društvene mreže govore. Strah govori. Prošlost govori. Ljudi govore. Naše rane govore. Ali svakoga dana možemo otvoriti Sveto pismo i reći: „Sada, Gospodine, govori Ti.“
I možda neće doći nikakav snažan osjećaj. Možda neće biti izvanredne spoznaje.
Možda će ostati samo jedna rečenica. Ali jedna riječ koju Bog posadi duboko u srce može nas pratiti godinama.
Molitva za ljubav prema Božjoj riječi
Gospodine Isuse, Riječi Očeva, probudi u meni novu glad za Tvojom riječju.
Oprosti mi za trenutke kada imam vremena za toliko glasova, a nemam vremena za Tvoj.
Oprosti mi kada tražim odgovore posvuda, a ne zastanem pred Svetim pismom.
Oprosti mi kada Tvoju riječ koristim da ispravljam druge, a ne dopuštam joj da ispravi mene.
Danas otvaram svoje srce. Govori, Gospodine.
Ako me trebaš utješiti – govori. Ako me trebaš opomenuti – govori.
Ako me trebaš ohrabriti – govori. Ako nešto trebam napustiti – pokaži mi.
Ako nekome trebam oprostiti – pokaži mi. Ako sam povjerovao laži – zamijeni je svojom istinom. Neka Tvoja riječ ne ostane samo u mojim ušima.
Neka siđe u moje srce. I neka iz mojega srca prijeđe u moj život.
Molitva svetom Mihaelu Arkanđelu
Sveti Mihaele Arkanđele, brani nas u boju; protiv pakosti i zasjeda đavolskih budi nam zaklon! Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo; a ti, vojvodo vojske nebeske, Sotonu i druge zle duhove, koji svijetom obilaze na propast duša, božanskom jakošću u pakao strovali. Amen.
Sveti Mihaele, zagovaraj me da u duhovnoj borbi ne vjerujem svojim strahovima više nego Božjoj riječi. Kada dođe laž, podsjeti me na istinu. Kada dođe kušnja, vodi me prema Kristu.
Kada me ljudske riječi povrijede, pomozi mi čuti što o meni govori Bog.
Kada ne znam kojim putem krenuti, izmoli mi ljubav prema Svetome pismu i mudrost da ga razumijem u vjeri Crkve.
Današnji korak
Danas ću uzeti Sveto pismo i barem petnaest minuta ostati uz jednu riječ.
Neću pokušavati pročitati mnogo. Pročitat ću polako jedan odlomak iz Evanđelja.
Zatim ću pitati: „Gospodine, koja riječ danas govori meni?“
Kada me jedna riječ ili rečenica dotakne, zapisat ću je. Vratit ću joj se nekoliko puta tijekom dana. Neću samo pitati što ona znači.
Pitat ću: „Što trebam učiniti zato što sam ovo čuo?“ Jer Božja riječ nije dana samo da je poznajemo. Dana nam je da po njoj živimo.
Završna molitva
Sveti Mihaele Arkanđele, kada dođe vrijeme borbe, pomozi mi sjetiti se onoga što je Bog rekao. Kada laž postane glasna, neka Riječ bude glasnija.
Kada me strah uvjerava da sam sam, neka u meni odzvanja: „Ja sam s tobom.“
Kada me prošlost optužuje, neka u meni odzvanja: „Gle, sve činim novo.“
Kada ne vidim put, neka Tvoja riječ bude svjetiljka mojoj nozi i svjetlo mojoj stazi.
Gospodine, ne želim samo čitati Tvoju riječ. Želim da ona čita mene.
Ne želim je samo poznavati. Želim joj biti poslušan.
Ne želim je koristiti protiv drugih. Želim joj dopustiti da najprije promijeni moje srce.
Daj da se Tvoja riječ nastani u meni tako duboko da u trenutku kušnje ne posežem najprije za svojim strahovima, nego za Tvojom istinom.
Jer čovjek ne živi samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.
Sveti Mihaele Arkanđele, moli za nas.
Marijo, koja si Božju riječ slušala, čuvala i po njoj živjela, moli za nas.
Isuse, vječna Riječi Očeva, govori mome srcu.
Tko je kao Bog? Nitko nije kao Bog!
Tekst pripremio i uredio: D.Z. (kateheo.hr)
Foto: D.Z. (San Giovanni Rotondo, Italija – svetište sv. Padre Pia)