Poruka današnjem vjerniku – ti si Crkva
Ne boj se tražiti Istinu čak ni kada će ona srušiti nešto što si godinama gradio.
Ne boj se priznati da si pogriješio.
Ne boj se dopustiti Bogu da promijeni tvoje planove.
Ne boj se skrovitosti.
Ne boj se čekanja.
Ne boj se biti malen.
Ne boj se izgubiti ono što nikada nije bilo dio Božjega plana za tebe.
Ne boj se Križa koji te vodi dublje u Krista.
Ali boj se jednoga: da provedeš život blizu svetih stvari, a nikada potpuno ne predaš srce Bogu.
Boj se kršćanstva koje više ništa ne košta.
Boj se molitve koja više ništa ne mijenja u tebi.
Boj se Božje riječi koju čitaš, ali joj više ne dopuštaš da te prosuđuje.
Boj se služenja u kojem više tražiš sebe nego Krista.
Boj se trenutka kada možeš govoriti o Bogu bez čežnje za Bogom.
Jer najveća tragedija ne bi bila izgubiti mnogo toga na zemlji.
Najveća tragedija bila bi imati sve, a izgubiti sposobnost da čujemo glas Onoga zbog kojega smo stvoreni.
Crkvo, vrati se Križu.
Ne Križu kao ukrasu.
Križu kao načinu života.
Vrati se Kristu koji nije došao biti popularan, nego vjeran Ocu.
Vrati se molitvi koja ne traži publiku.
Vrati se svetosti koja raste skriveno.
Vrati se istini koja ne ovisi o duhu vremena.
Vrati se ljubavi koja ne pita koliko će je koštati.
Vrati se čovjeku kojega si možda prestala primjećivati.
Vrati se siromahu.
Vrati se ranjenome.
Vrati se onome koji traži.
Vrati se tišini.
Vrati se klanjanju.
Vrati se Riječi.
Vrati se Kristu.
Jer svijetu nije potrebna Crkva koja će postati sličnija svijetu kako bi ga osvojila.
Svijetu treba Crkva u kojoj će ponovno moći susresti Isusa Krista.
Molitva
Molimo za milost da se ne zadovoljimo površnom vjerom.
Molimo za hrabrost tražiti Boga do kraja.
Kada nas Istina razotkrije, da ne pobjegnemo.
Kada nas Krist pozove, da ne odgađamo.
Kada dođe Križ, da ga ne nosimo bez Isusa.
Kada dođe noć, da ne izgubimo vjeru.
Kada ostanemo bez odgovora, da ostanemo uz Njega.
Kada nas nitko ne vidi, da ostanemo vjerni.
Kada nas ljudi ne razumiju, da ne izgubimo ljubav.
Kada nas povrijede, da ne dopustimo da rana postane mržnja.
Kada budemo morali birati između istine i prihvaćenosti, da izaberemo Istinu.
Kada budemo morali birati između svoje volje i Božje, izmoli nam milost da kažemo:
„Oče, neka bude Tvoja volja.“
I kada jednoga dana sve drugo otpadne, neka u nama ostane samo ono što je vječno:
vjera,
nada,
ljubav
i potpuno pripadanje Kristu.
Nauči nas ljubavi Križa.
Da više ne pitamo samo: „Gospodine, zašto ovo dopuštaš?“
nego i: „Gospodine, kako Te mogu ljubiti upravo ovdje?“
Jer možda se upravo ondje gdje prestajemo razumjeti otvara prostor za najveće predanje.
Možda upravo ondje gdje završavaju naše snage počinje djelovati milost.
Možda upravo ondje gdje umire naša potreba da upravljamo svime počinje prava sloboda.
I možda upravo na mjestu koje smo nazvali svojim križem čeka najdublji susret s Raspetim.
Da tražimo Istinu do kraja.
Da slijedimo Krista do kraja.
Da ljubimo do kraja.
Da se predamo do kraja.
I da na kraju našega puta ostane samo jedno: Krist u nama, mi u Kristu, i život potpuno predan Ljubavi.
Amen.
Tekst: D.Z. (kateheo.hr)
Foto: D.Z. (Čudesno raspelo iz Rima – Crkva svetog Marcela)