Opća audijencija Svetoga Oca 05.08.2026.
Čitanje iz Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
„Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete, i za me, da mi se otvore usta i dade riječ hrabro obznaniti otajstvo Evanđelja.“
Kateheza Svetoga Oca
Draga braćo i sestre, dobar dan i dobro došli!
U ovoj katehezi nastavljamo razmišljati o koncilskoj konstituciji o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium. Danas ćemo se zaustaviti na crkvenoj dimenziji liturgijske molitve.
Kao što nam sugerira apostol Pavao, Duh Sveti je onaj koji nas uči moliti.
Od dana Pedesetnice Duh prebiva u Crkvi, nadahnjuje svako njezino djelovanje, a na osobit način njezinu molitvu.
Život prve kršćanske zajednice, rođene u Jeruzalemu nakon Isusove Pashe, bio je život u Duhu kojega je darovao uskrsli Gospodin.
Od tada, kako kaže Koncil, Crkva nikada nije prestala okupljati se kako bi slavila vazmeno otajstvo, čitajući u svim Pismima ono što se odnosi na Krista i slaveći Euharistiju, u kojoj se uprisutnjuju pobjeda i trijumf njegove smrti, zahvaljujući Bogu za njegov neizrecivi dar u Kristu Isusu, na hvalu njegove slave, snagom Duha Svetoga.
U našem vremenu, u društvima kojima dominira mentalitet učinkovitosti i potrošnje, molitva se može činiti nečim beskorisnim ili čak smiješnim.
U svijetu u kojem znanost i tehnika ponekad pretendiraju dati odgovore na sva pitanja, molitva se može promatrati kao oblik bijega od stvarnosti.
Osim toga, u mnogim kršćanskim obiteljima više se ne događa prijenos iskustva molitve s jedne generacije na drugu. Brojne osobe stoga riskiraju pomiješati molitvu s jednom od mnogih tehnika psihološke naravi čiji je cilj postizanje osobne dobrobiti.
Molitva, međutim, kao temeljna dimenzija naše ljudskosti, zaslužuje da ponovno bude otkrivena u svojoj istini.
Konstitucija Sacrosanctum Concilium ozbiljno je shvatila tu potrebu, što je duboko radovalo svetoga papu Pavla VI. Proglašavajući taj prvi dokument koji je odobrio Drugi vatikanski sabor, Pavao VI. ustvrdio je: „Bog na prvome mjestu; molitva je naša prva obveza; liturgija je prvi izvor božanskoga života koji nam se priopćuje i prva škola našega duhovnog života.“
U Konstituciji, naime, pojam molitve obuhvaća cijelu liturgiju.
Ova je perspektiva presudna jer je usmjerila liturgijsku obnovu, postavljajući u njezino središte aktivno sudjelovanje vjernika.
Liturgija se prije svega predstavlja kao mjesto susreta Boga i čovjeka.
Inicijativa dolazi od Boga, koji se približava čovječanstvu u svome Sinu, Riječi koja je tijelom postala, pomazanom Duhom Svetim.
Na tu Božju inicijativu možemo odgovoriti po Kristu, s Kristom i u Kristu, u jedinstvu Duha Svetoga, odnosno zahvaljujući molitvi koju Krist, sjedinjen sa svojim Tijelom – Crkvom – uzdiže Ocu.
Upravo je zato sveti Pavao VI. žarko želio da Liturgija časova, svakodnevna javna molitva Crkve koja je nerazdvojivo povezana s Euharistijom, duboko prožima, oživljava, usmjerava i izražava cjelokupnu kršćansku molitvu te djelotvorno hrani duhovni život Božjega naroda.
Da bi se ta želja ostvarila, potrebno je da Liturgija časova bude sve više prihvaćena i življena u svakodnevnom životu krštenika i kršćanskih zajednica.
Mnogim osobama koje žele naučiti moliti, a osobito katekumenima, ona može ponuditi put i školu kršćanske molitve.
Euharistija i Liturgija časova – disanje Crkve
Svakoga tjedna i svakoga dana Euharistija i Liturgija časova predstavljaju disanje života Crkve, po kojem Duh Sveti struji kroz njezino tijelo.
U toj molitvi Krist sjedinjuje sa sobom cijelo čovječanstvo i pridružuje ga sebi u uzdizanju božanskoga hvalospjeva Ocu.
Tako se, iz dana u dan, sve više sjedinjujemo s vazmenim otajstvom i suobličujemo Kristu.
Sveti Augustin to prekrasno izražava govoreći da, kada govorimo Bogu u molitvi, ne smijemo od njega odvajati Sina, a kada moli Tijelo Sina, ono od sebe ne odvaja svoju Glavu.
Stoga je isti i jedini Spasitelj svoga Tijela, naš Gospodin Isus Krist, Sin Božji, onaj koji moli za nas, koji moli u nama i kojemu se mi molimo.
On moli za nas kao naš Svećenik; moli u nama kao naša Glava; njemu se molimo kao svome Bogu.
Prepoznajmo, dakle, u njemu svoj glas i njegov glas u nama.
Liturgija časova posvećuje naš svakodnevni život
Povezana s Euharistijom, čije svjetlo nastavlja širiti tijekom dana, Liturgija časova posvećuje vrijeme našega svakodnevnog života.
Ujutro započinjemo dan u vjeri i zahvalnosti.
Usred dana molimo za snagu da ostanemo vjerni usred svojih napora, obveza i teškoća.
Navečer, nakon završetka rada, Večernja prati zalazak sunca i završetak naših svakodnevnih poslova.
Noću liježemo i zaspimo povjeravajući se Božjem miru.
Tako svaki čas postaje čin nade.
Tijekom svoga zemaljskog hodočašća bdijemo zajedno s cijelom Crkvom, iščekujući slavni povratak Gospodinov.
Pozdrav vjernicima
Braćo i sestre, pozivam vas da iskoristite ovo ljetno vrijeme, a za mnoge od vas možda i vrijeme odmora, kako biste njegovali svoj unutarnji život, provodeći nešto više vremena s Gospodinom u molitvi.
Sve naše aktivnosti pripadaju njemu, uključujući slobodno vrijeme i odmor, te mogu biti posvećene njegovom prisutnošću, koja nas vodi prema bratskom susretu s drugima.
Molitva, a osobito liturgijska molitva, nije bijeg od svijeta i njegovih potreba, nego bitna dimenzija naše ljudskosti.
U molitvi se sjedinjujemo s Isusom kako bismo Bogu Ocu prinosili hvalu i zahvaljivanje snagom Duha Svetoga.
Sveti Pavao VI. na osobit je način želio da Liturgija časova, javna svakodnevna molitva svih članova Kristova Tijela, prožima čitavu kršćansku molitvu.
Na taj način dopuštamo Duhu Svetomu da prožima svaku našu misao i djelovanje te nas uvodi u sve dublje iskustvo vazmenoga otajstva.
Draga braćo i sestre, sjedinjujući se s cijelom Crkvom u njezinoj liturgijskoj molitvi, pronađimo duhovnu hranu koja nam je potrebna na našem zemaljskom hodočašću dok iščekujemo dolazak našega Gospodina Isusa Krista.
Draga braćo i sestre, Duh Sveti, koji pokreće i oživljava Crkvu, također nas uči moliti.
Molitva je temeljna dimenzija ljudskoga bića i, kako je rekao Pavao VI., naša prva obveza.
U konstituciji Sacrosanctum Concilium riječ „molitva“ označava cjelokupnu liturgiju u kojoj se događa susret Boga i čovjeka.
Inicijativa pritom dolazi od Boga. Sin Božji postao je čovjekom i zato u liturgiji molimo po Kristu, s Kristom i u Kristu, u jedinstvu Duha Svetoga, Ocu.
Draga braćo i sestre, danas, na spomendan posvete bazilike Svete Marije Velike, zamolimo Presvetu Djevicu da nam pomogne ostati vjerni u molitvi kako bi Bog uvijek bio na prvome mjestu u našem životu.
Molitvu, kao temeljnu dimenziju naše ljudskosti, potrebno je ponovno otkriti u njezinoj istini.
U tom je smislu sveti Pavao VI. rekao:
„Bog je na prvome mjestu; molitva je naša prva obveza; liturgija je prvi izvor božanskoga života koji nam se priopćuje i prva škola našega duhovnog života.“
Sveti Pavao VI. želio je da Liturgija časova, koja je nerazdvojiva od Euharistije, duboko prožima i usmjerava cjelokupnu kršćansku molitvu te tako hrani duhovni život cijeloga Božjeg naroda.
Možemo stoga reći da su Euharistija i Liturgija časova hrana i disanje života Crkve, po kojima Duh Sveti struji kroz cijelo njezino Tijelo.
Cijenite Euharistiju i Liturgiju časova kao veliko tisućljetno blago Crkve te da, ljubeći ih i živeći, iz dana u dan posvećujete svoj život.
Poduprite svoje svakodnevno djelovanje molitvom, tom nezamjenjivom hranom duše.
Od samoga početka Crkvu pokreće Duh Sveti da zahvaljuje Bogu u Kristu Isusu.
U današnje vrijeme molitva se nekima može činiti smiješnom ili beskorisnom ili se pak može svesti na neku vrstu psihološke tehnike usmjerene postizanju osobnoga osjećaja dobrobiti.
U konstituciji Sacrosanctum Concilium pojam molitve označava cjelokupno liturgijsko djelovanje Crkve, mjesto susreta čovjeka s Bogom.
Sveti Pavao VI. želio je da Liturgija časova, javna i svakodnevna molitva Crkve, djelotvorno hrani duhovni život cijeloga Božjeg naroda. U različitim trenucima dana ona posvećuje vrijeme našega života.
Oživimo u svojim obiteljima i župnim zajednicama liturgijsku molitvu koja nas sjedinjuje kao Božji narod na putu.
Pozvani smo moliti u svakom trenutku i u svakoj životnoj situaciji, jer nas Krist sluša.
A kada je naša molitva u skladu s njegovim Srcem, ona postiže čudesne plodove.
Neka vas Gospodin sve blagoslovi i uvijek čuva od svakoga zla.
Sve vas blagoslivljam.
Potičem svakoga da ustraje u vjernosti svojim dužnostima, uvijek se pouzdajući u Gospodinovu pomoć.
Moja misao na kraju ide mladima, bolesnicima i mladencima.
Sve vas potičem da ostanete čvrsti u nadi, predajući se u Isusove ruke. On nas je spasio svojom neopozivom žrtvom ljubavi.
Svima moj blagoslov.
Izvor: Papa Lav XIV., Opća audijencija, 5. kolovoza 2026., Vatikan.
Tekst je priređen prema videosnimci opće audijencije pape Lava XIV. održane 5. kolovoza 2026. godine.
Izvorna video snimka: August 5 2026, General Audience – Pope Leo XIV, YouTube, 5. kolovoza 2026. ( vaticannews.va)
Napomena: Objavljeni tekst nije službeni hrvatski prijevod Svete Stolice, nego transkript, prijevod i urednička obrada izvornoga govora prema dostupnoj videosnimci.