TRINAESTI DAN - 14.08
Zahvalno srce vidi Božju prisutnost
Zaziv Duhu Svetomu
Dođi, Duše Sveti. Ti si izvor svake radosti i svake zahvalnosti. Oslobodi me duha mrmljanja, nezadovoljstva i stalnoga gledanja na ono što nemam. Otvori moje oči da prepoznam bezbrojne znakove Božje dobrote kojima me svakodnevno okružuješ. Nauči me živjeti u zahvalnosti kako bi moje srce postalo mjesto u kojemu prebiva radost Evanđelja. Amen.
Biblijski odlomak
„U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.“ (1 Sol 5,18)
Za osobno čitanje: Lk 17,11–19 i Ps 103.
Razmatranje
Nakon što je Krist izliječio naše rane, oslobodio nas laži, obnovio naše srce i darovao nam svoj mir, danas nas poziva na jedan od najvažnijih stavova duhovnoga života – zahvalnost. Zahvalnost nije tek lijepa osobina niti znak dobrog odgoja. Ona je način na koji srce prepoznaje Božje djelovanje.
Evanđelje nam govori o desetorici gubavaca koje je Isus izliječio. Svi su primili isti dar, ali samo se jedan vratio zahvaliti. Nije slučajno što Isus pita: „Zar se ne očistiše desetorica? Gdje su ona devetorica?“ Time želi pokazati da primiti dar nije isto što i prepoznati Darivatelja. Zahvalnost vraća čovjeka u odnos s Bogom. Nezahvalnost lako pretvara i najveće čudo u nešto što uzimamo zdravo za gotovo.
Koliko puta i sami živimo poput one devetorice? Molimo za zdravlje, posao, mir u obitelji ili izlazak iz neke kušnje. Kada Gospodin usliša našu molitvu, vrlo brzo nastavljamo živjeti kao da se ništa nije dogodilo. Ljudsko se srce lako navikne na darove i prestane ih primjećivati. Disanje, obitelj, prijatelji, Sveto pismo, euharistija, mogućnost ispovijedi, novi dan, sunce koje izlazi, ljudi koji nas vole – sve to može postati toliko uobičajeno da zaboravimo kako je svaki trenutak života dar.
Sveti Pavao ne kaže: „Zahvaljujte kada je sve dobro.“ On piše: „U svemu zahvaljujte.“ To ne znači da trebamo zahvaljivati za zlo ili grijeh. Bog nikada ne želi zlo. Ali možemo zahvaljivati jer vjerujemo da je Bog prisutan i onda kada prolazimo kroz kušnju te da iz svake situacije može izvesti veće dobro. Kršćanska zahvalnost nije naivni optimizam. Ona je čin vjere u Božju vjernost.
Mrmljanje i zahvalnost ne mogu dugo živjeti zajedno u istome srcu. Izraelci su u pustinji često zaboravljali čudesna djela koja je Bog učinio za njih. Umjesto da se sjećaju oslobođenja iz Egipta, gledali su samo ono što im nedostaje. Tako je nastajala gorčina. Zahvalno srce, naprotiv, pamti Božju dobrotu. Ono se vraća uspomenama na trenutke kada je Gospodin bio vjeran i iz njih crpi snagu za nove kušnje.
Zahvalnost mijenja pogled na život. Ne mijenja uvijek okolnosti, ali mijenja čovjeka koji prolazi kroz njih. Kada zahvaljujemo, naše srce postaje osjetljivije za Božje djelovanje. Počinjemo primjećivati male znakove Njegove prisutnosti koje smo prije zanemarivali. Zahvalnost otvara vrata radosti jer nas oslobađa stalnoga uspoređivanja s drugima i neprestane usmjerenosti na ono što nam nedostaje.
Euharistija je najveća škola zahvalnosti. Sama riječ euharistija znači zahvaljivanje. Isus je prije svoje muke zahvalio Ocu. U trenutku kada se približavao križu, Njegovo je srce ostalo ispunjeno zahvalnošću. To pokazuje da zahvalnost nije plod lagodnoga života, nego dubokoga zajedništva s Ocem.
Možda se danas pitaš za što možeš zahvaliti dok nosiš određeni križ. Počni od najmanjih stvari. Zahvali za život. Za vjeru. Za ljude koji te vole. Za oproštenje koje si primio. Za svaki put kada te Bog podigao nakon pada. Zahvali za križeve koji su te naučili poniznosti. Zahvali za kušnje kroz koje si postao bliži Kristu. Malo po malo otkrit ćeš da zahvalnost otvara srce za radost koja ne ovisi o okolnostima.
Na kraju dana osvrni se na protekle godine. Koliko je puta Bog bio vjeran, iako tada to nisi odmah razumio? Koliko je puta zatvorio jedna vrata kako bi otvorio bolja? Koliko je puta iz tvoje slabosti izveo dobro? Zahvalno srce ne zaboravlja Božju povijest u vlastitome životu. Ono iz nje uči vjerovati i za budućnost.
Pitanja za osobno razmatranje
- Jesam li sklon više primjećivati ono što nemam nego ono što mi je Bog već darovao?
- Koliko često svjesno zahvaljujem tijekom dana?
- Na koje me događaje iz prošlosti danas Duh Sveti podsjeća kako bih ponovno prepoznao Božju vjernost? Kako zahvalnost može promijeniti moj pogled na sadašnje životne kušnje?
Izazov dana
Danas napravi popis od najmanje dvadeset darova za koje možeš zahvaliti Bogu.
Nemoj zapisivati samo velike stvari. Zapiši i najmanje znakove Njegove dobrote koje često uzimaš zdravo za gotovo.
Ako možeš, zahvali jednoj osobi koja je svojim životom bila Božji dar za tebe. Učini to osobno, telefonom ili porukom.
Tijekom dana često ponavljaj: „Gospodine, hvala Ti za sve što jesi i za sve što činiš u mome životu.“
Završna molitva
Oče nebeski, hvala Ti za dar života.
Hvala Ti što si me stvorio iz ljubavi.
Hvala Ti za Isusa Krista koji me otkupio.
Hvala Ti za Duha Svetoga koji me vodi.
Hvala Ti za Crkvu, za sakramente i za Tvoju riječ.
Hvala Ti za radosti koje si mi darovao.
Hvala Ti i za kušnje kroz koje si me učio vjerovati.
Oprosti mi kada sam zaboravljao Tvoju dobrotu.
Oprosti mi kada sam više mrmljao nego zahvaljivao.
Stvori u meni srce koje će u svemu prepoznavati tragove Tvoje ljubavi.
Neka moj život postane trajna pjesma zahvalnosti Tebi, Ocu, Sinu i Duhu Svetomu.
Po zagovoru Blažene Djevice Marije, čiji je hvalospjev veličao Tvoju dobrotu, nauči i mene živjeti u zahvalnosti. Po Kristu, Gospodinu našem. Amen.
Misao za zapamtiti
„Zahvalno srce ne vidi manje problema od drugih, nego u svakoj životnoj okolnosti jasnije vidi Božju prisutnost i Njegovu vjernost.“