DVADESET DRUGI DAN - 23.08
Vi ste svjetlost svijeta
Zaziv Duhu Svetomu
Dođi, Duše Sveti. Ti si zapalio svjetlo vjere u mome srcu na dan krštenja. Ne dopusti da se to svjetlo ugasi zbog straha, ravnodušnosti ili navezanosti na ovaj svijet. Ispuni me svojom hrabrošću da moj život postane svjedočanstvo Isusa Krista. Neka ljudi, gledajući moja djela, ne vide mene, nego Tvoju ljubav i dobrotu. Amen.
Biblijski odlomak
„Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.“ (Mt 5,14–16)
Za osobno čitanje: Mt 5,13–16 i Fil 2,12–16.
Razmatranje
Tri tjedna ovoga duhovnoga hoda bila su usmjerena na naše srce. Upoznali smo Očevu ljubav, dopustili Isusu da liječi naše rane i učili živjeti u snazi Duha Svetoga. No Božja ljubav nikada ne završava na nama. Ona uvijek traži put prema drugima. Zato danas započinjemo posljednji tjedan, koji nas vodi prema poslanju. Bog ne oblikuje naše srce samo radi našega spasenja, nego i radi spasenja onih koje će dotaknuti preko našega života.
Isus ne kaže svojim učenicima: „Pokušajte biti svjetlost.“ On kaže: „Vi ste svjetlost svijeta.“ To je dar koji smo primili po krštenju. Krist, Svjetlo svijeta, nastanio se u nama. Naš je poziv da to svjetlo ne sakrijemo, nego da ga pustimo da svijetli.
Svjetlost ne stvara buku. Ne nameće se. Ona jednostavno raspršuje tamu svojom prisutnošću. Tako je i s kršćaninom. Najsnažnije svjedočanstvo nije uvijek propovijed, nego život koji odiše Kristovom ljubavlju. Ljudi možda neće odmah otvoriti Sveto pismo, ali će čitati naš život. Promatrat će kako govorimo, kako opraštamo, kako se odnosimo prema slabima, kako podnosimo kušnje i kako ljubimo one koji nam ne mogu uzvratiti.
Današnji svijet ne pati samo zbog nedostatka informacija o Bogu. Pati zbog nedostatka vjerodostojnih svjedoka. Mnogi znaju što Crkva naučava, ali traže ljude u čijem će životu vidjeti da Evanđelje doista mijenja čovjeka. Zato nas Isus ne šalje najprije govoriti, nego živjeti. Riječi dobivaju snagu tek kada ih potvrđuje život.
Svjetlost uvijek nešto otkriva. Kada Krist živi u nama, ljudi počinju prepoznavati Božju dobrotu. To ne znači da ćemo biti savršeni. Svjedok nije čovjek bez slabosti. Svjedok je čovjek koji dopušta da se u njegovoj slabosti očituje Božja milost. Sveti Pavao nije skrivao svoje slabosti, nego je svjedočio da ga upravo u njima Kristova snaga nosi.
Isus upozorava da se svjetiljka ne stavlja pod posudu. Koliko puta i mi skrivamo svoju vjeru iz straha od mišljenja drugih ljudi? Ponekad se bojimo prekrižiti prije jela, priznati da idemo na svetu misu ili govoriti o onome što je Bog učinio u našem životu. Duh Sveti nas ne poziva na nametljivost, nego na hrabrost. Kršćanin nije pozvan živjeti svoju vjeru potajno, nego ponizno i radosno.
Važno je primijetiti da Isus kaže: „Neka vide vaša dobra djela i slave Oca.“ Cilj svjedočenja nije da ljudi hvale nas. Sve što činimo treba upućivati na Boga. Kada netko nakon susreta s nama poželi moliti, vratiti se sakramentima ili ponovno povjerovati u Božju ljubav, tada naše svjetlo ispunjava svoju svrhu.
Svjetlost se osobito vidi u tami. Upravo u trenutcima kušnje, bolesti, nepravde ili patnje naše svjedočanstvo postaje najsnažnije. Kada čovjek usred križa ne izgubi vjeru, nadu i ljubav, tada svijet vidi da u njemu djeluje nešto što nadilazi ljudske snage. To je djelovanje Duha Svetoga.
Ne zaboravi da svjetlost nije tvoja. Kao što mjesec svijetli jer prima svjetlost od sunca, tako i mi svijetlimo samo zato što živimo od Krista. Čim se odvojimo od Njega, naše svjetlo slabi. Zato je temelj svakoga svjedočenja trajno zajedništvo s Gospodinom.
Danas se zapitaj: što ljudi vide kada susretnu mene? Odlaze li od mene s više nade, više mira i više ljubavi? Osjećaju li da ih je Bog dotaknuo preko mojih riječi i djela? Upravo je to poslanje svakoga krštenika – biti živa prisutnost Kristove ljubavi u svijetu.
Pitanja za osobno razmatranje
- Prepoznaju li ljudi po mome životu da pripadam Kristu?
- Postoji li područje u kojem skrivam svoju vjeru zbog straha od drugih?
- Koja dobra djela Bog želi učiniti preko mene?
- Kako mogu biti svjetlo u svojoj obitelji, na radnom mjestu i u svojoj zajednici?
Izazov dana
- Danas svjesno učini jedno djelo koje će nekome donijeti nadu.
- Možda će to biti riječ ohrabrenja, posjet osamljenoj osobi, pomoć nekome u potrebi ili jednostavna gesta ljubavi koju nitko drugi neće primijetiti.
- Nemoj tražiti priznanje. Učini to tako da sva slava pripadne Bogu.
- Tijekom dana često ponavljaj: „Gospodine, neka moje svjetlo bude odraz Tvoga svjetla.“
Završna molitva
Gospodine Isuse, Ti si Svjetlo svijeta.
Hvala Ti što si i mene pozvao da budem svjetlo ondje gdje živim.
Oslobodi me svakoga straha koji me sprječava svjedočiti Tvoju ljubav.
Neka moje riječi budu pune istine i blagosti. Neka moja djela budu ispunjena milosrđem.
Neka moj život uvijek upućuje na Tebe, a nikada na mene.
Kada susretnem obeshrabrene, daj da im donesem nadu.
Kada susretnem one koji trpe, daj da im donesem utjehu.
Kada susretnem izgubljene, učini me oruđem koje će ih približiti Tvome Srcu.
Neka moj život bude svjetiljka koja će mnoge dovesti do Oca.
Po zagovoru Blažene Djevice Marije, Zvijezde nove evangelizacije, učini me vjernim svjedokom Tvoga Evanđelja. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.
Misao za zapamtiti
„Svijet neće najprije upoznati Krista kroz moje riječi, nego kroz ljubav kojom svakoga dana živim.“