DESETI DAN - 11.08.
Oproštenje koje oslobađa srce
Zaziv Duhu Svetomu
Dođi, Duše Sveti. Ti poznaješ svaku nepravdu koju sam doživio i svaku bol koju nosim u svome srcu. Danas Te molim da mi dadeš milost oproštenja. Oslobodi me gorčine, ogorčenosti i želje za osvetom. Nauči me gledati ljude očima Isusa Krista koji je i na križu molio za svoje progonitelje. Daj da oproštenje ne bude samo moja odluka nego djelo Tvoje milosti u meni. Amen.
Biblijski odlomak
„Budite jedni prema drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu oprosti vama.“ (Ef 4,32)
Za osobno čitanje: Mt 18,21–35 i Lk 23,33–34.
Razmatranje
Nakon što smo Isusu donijeli svoje rane i dopustili Njegovoj istini da rasvijetli naše srce, danas dolazimo do jednoga od najzahtjevnijih, ali i najoslobađajućih koraka duhovnoga života – oproštenja.
Mnogi ljudi misle da je oprost osjećaj. Čekaju dan kada više neće osjećati bol ili kada će nestati sva ljutnja. Međutim, Isus nas uči da oproštenje nije prije svega osjećaj, nego odluka ljubavi. Osjećaji mogu doći mnogo kasnije, ali odluka se donosi danas.
To ne znači da ono što se dogodilo nije bilo teško. Oprost nikada ne govori da zlo nije bilo zlo. On ne umanjuje nepravdu, izdaju ili nasilje. Upravo suprotno. Oprost priznaje punu ozbiljnost učinjene boli, ali odbija dopustiti da ta bol zauvijek vlada srcem.
Na križu Isus izgovara riječi koje mijenjaju povijest čovječanstva: „Oče, oprosti im, ne znaju što čine.“ To nisu riječi čovjeka koji ne trpi. To su riječi Spasitelja koji upravo prolazi kroz najveću nepravdu. Isus pokazuje da ljubav može biti jača od mržnje, a milosrđe snažnije od osvete.
Kada odbijamo oprostiti, često mislimo da kažnjavamo osobu koja nas je povrijedila. U stvarnosti najviše zatvaramo vlastito srce. Gorčina polako postaje poput otrova koji svakodnevno pijemo očekujući da će naškoditi drugome. Neopraštanje veže čovjeka uz njegovu prošlost i ne dopušta mu da slobodno korača prema budućnosti koju Bog priprema.
To ne znači da će se svaki odnos obnoviti. Oprost nije isto što i pomirenje. Za pomirenje su potrebne obje strane. Ponekad druga osoba nije spremna priznati pogrešku ili se promijeniti. Ipak, oprost je uvijek moguć jer ne ovisi o ponašanju drugoga, nego o našem predanju Kristovoj milosti.
Sveti Petar pita Isusa: „Koliko puta da oprostim? Do sedam puta?“ Isus odgovara: „Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.“ Time ne daje matematičku formulu, nego pokazuje da je oproštenje način života. Srce koje je iskusilo Božje milosrđe postupno postaje sposobno dijeliti isto to milosrđe drugima.
Možda danas u sebi nosiš ime osobe koje izaziva bol. Možda je to netko iz tvoje obitelji, prijatelj, kolega ili čak osoba iz Crkve. Možda si povrijeđen riječima koje nikada nisu povučene ili šutnjom koja je trajala godinama. Isus te danas ne prisiljava na osjećaje koje nemaš. On te poziva da napraviš prvi korak: izgovori pred Njim da želiš oprostiti, čak i ako tvoje srce još uvijek boli.
Ponekad je najteže oprostiti samome sebi. Nosimo teret starih pogrešaka i ne možemo prihvatiti da nam je Bog doista oprostio. Time, često nesvjesno, stavljamo svoj sud iznad Božjega milosrđa. Ako je Bog oprostio, tko smo mi da odbijamo primiti Njegovo oproštenje? Poniznost znači prihvatiti da je Kristova krv snažnija od naše prošlosti.
Oproštenje ne briše sjećanje, ali mijenja njegovo značenje. Rana više nije izvor trajne gorčine, nego mjesto na kojem se očituje Božja pobjeda. Upravo su mnogi sveci postali vjerodostojni svjedoci Evanđelja jer su oprostili ondje gdje bi svijet očekivao osvetu.
Danas zamoli Isusa da tvoje srce učini sličnim svome Srcu. Srce koje zna plakati, ali i opraštati. Srce koje govori istinu, ali ne prestaje ljubiti. Srce koje ne dopušta da posljednju riječ ima zlo, nego Božje milosrđe.
Pitanja za osobno razmatranje
- Postoji li osoba kojoj još uvijek nisam oprostio?
- Nosim li u sebi gorčinu koja mi oduzima mir?
- Jesam li spreman predati Isusu želju da sam vraćam nepravdu?
- Postoji li nešto zbog čega još uvijek nisam oprostio samome sebi?
Izazov dana
U molitvi izgovori ime osobe koja te najviše povrijedila.
Ne moraš osjećati mir.
Jednostavno reci: „Gospodine Isuse, u Tvome imenu odlučujem oprostiti ovoj osobi. Predajem Ti svoju bol i molim Te da izliječi moje srce.“
Ako je potrebno, ovu molitvu ponavljaj više dana ili tjedana. Oproštenje je ponekad put koji sazrijeva korak po korak.
Ako osjetiš da trebaš zatražiti oproštenje od nekoga koga si ti povrijedio, napravi prvi korak čim to bude razborito i moguće.
Tijekom dana često ponavljaj: „Isuse, daj mi srce koje oprašta kao što Ti opraštaš.“
Završna molitva
Gospodine Isuse, na križu si pobijedio grijeh ljubavlju.
Danas pred Tvoje Srce donosim sve osobe koje su me povrijedile. Ti znaš koliko je duboka moja bol. Ti znaš koliko je teško oprostiti. Zato Te molim da Ti oprostiš u meni.
Oslobodi moje srce svake gorčine. Izliječi uspomene koje još uvijek bole.
Daj mi milost da nikada ne uzvraćam zlo za zlo. Nauči me ljubiti snagom Tvoga križa.
I kada budem teško ranjen, podsjeti me da sam i ja svakoga dana primatelj Tvoga beskrajnog milosrđa.
Po zagovoru Blažene Djevice Marije, Majke Milosrđa, vodi me putem istinske slobode.
Po Kristu, Gospodinu našem. Amen.
Misao za zapamtiti
„Oproštenje ne mijenja prošlost, ali oslobađa moje srce kako bi Bog mogao oblikovati moju budućnost.“