DVADESET PETI DAN - 26.08.
Naviještajte Evanđelje svojim životom
Zaziv Duhu Svetomu
Dođi, Duše Sveti. Ti si ispunio apostole na dan Pedesetnice i dao im hrabrost naviještati Isusa Kristu cijelome svijetu. Ispuni i mene istim Duhom. Oslobodi me straha od svjedočenja, od ljudskoga mišljenja i od ravnodušnosti prema spasenju drugih ljudi. Neka moj život bude otvorena knjiga Evanđelja koju će drugi moći čitati i u kojoj će prepoznati lice Isusa Krista. Amen.
Biblijski odlomak
„Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode.“ (Mt 28,19)
Za osobno čitanje: Mt 28,16–20 i Dj 1,6–11.
Razmatranje
Posljednji tjedan našega duhovnog hoda postupno nas vodi od osobne preobrazbe prema poslanju. Upoznali smo da smo pozvani biti svjetlost svijeta, ljubiti kao što Krist ljubi i služiti poput Njega. Danas nas Isus čini dionicima svoga posljednjeg poslanja: „Pođite i učinite mojim učenicima sve narode.“
To nije zapovijed upućena samo apostolima. To je poziv svakome kršteniku. Svaki čovjek koji je susreo Krista postaje poslan. Ljubav koju smo primili nije dar koji smijemo zadržati samo za sebe. Po svojoj naravi ona želi biti podijeljena. Kao što svjetlost prirodno osvjetljava prostor oko sebe, tako i srce koje je iskusilo Božju ljubav želi da i drugi upoznaju Gospodina.
Mnogi pomisle da naviještati Evanđelje znači prije svega mnogo govoriti o vjeri. Međutim, Isus najprije šalje učenike da budu Njegovi svjedoci. Svjedok govori o onome što je osobno doživio. Najsnažnije naviještanje nije ono koje proizlazi iz teorije, nego iz života koji je dotaknula Božja milost.
Apostoli nakon Pedesetnice nisu mogli šutjeti jer su susreli uskrsloga Krista. Njihovo naviještanje nije bilo rezultat ljudske hrabrosti, nego djelovanja Duha Svetoga. I nama je potreban isti Duh. Bez Njega evangelizacija lako postaje puko uvjeravanje ljudi. S Njim postaje svjedočanstvo ljubavi koja privlači srca Kristu.
Važno je razumjeti da nisu svi pozvani naviještati na isti način. Netko će propovijedati pred mnoštvom, netko poučavati djecu, netko pratiti mlade, netko tješiti bolesnike, netko svjedočiti poštenjem na radnom mjestu, a netko će svojim strpljivim nošenjem križa biti snažan znak Božje prisutnosti. Bog ne traži da svi činimo isto. Traži da budemo vjerni poslanju koje je povjerio svakome od nas.
Papa Pavao VI. u apostolskoj pobudnici Evangelii nuntiandi zapisao je da suvremeni čovjek radije sluša svjedoke nego učitelje, a ako sluša učitelje, onda zato što su najprije svjedoci. To je duboka istina. Ljudi će možda zaboraviti naše riječi, ali neće zaboraviti ljubav koju su doživjeli preko nas.
Postoje i prepreke naviještanju. Jedna od najvećih jest strah. Bojimo se da ćemo biti ismijani, odbačeni ili neshvaćeni. Apostoli su osjećali isti strah. Prije Pedesetnice bili su zatvoreni iza zaključanih vrata. Nakon što su primili Duha Svetoga, ista su ta vrata ostala otvorena. Nije se promijenio svijet oko njih. Promijenilo se njihovo srce.
Druga prepreka jest pomisao da nismo dovoljno sposobni ili sveti. Istina je da nitko od nas nije savršen. Bog nikada nije birao savršene ljude. Birao je raspoložive ljude. Petar je zatajio, Pavao je progonio Crkvu, Toma je sumnjao. Ipak, Bog je preko njih učinio velika djela. Snaga naviještanja ne dolazi iz naše savršenosti, nego iz Božje milosti.
Evanđelje se naviješta i šutnjom koja zna slušati, osmijehom koji vraća nadu, opraštanjem koje prekida lanac mržnje, vjernošću u braku, poštenjem u poslu, suosjećanjem prema siromašnima i molitvom za one koji su daleko od Boga. Sve to postaje govor koji razumije svako ljudsko srce.
Danas se zapitaj: postoji li netko u mojoj blizini kome me Bog šalje? Možda član obitelji koji je izgubio vjeru. Možda kolega koji nosi veliki križ. Možda mlada osoba koja traži smisao života. Bog ne traži da ih najprije uvjeriš. Traži da ih ljubiš. Ljubav otvara vrata koja nijedan argument ne može otvoriti.
Na kraju ovoga dana ponovno čuj Isusove riječi: „Pođite.“ Kršćanstvo nije vjera zatvorenih vrata. Ono je poslanje. Gdje god živiš, radiš ili služiš, ondje te Krist šalje da budeš znak Njegove prisutnosti.
Pitanja za osobno razmatranje
- Prepoznajem li sebe kao Kristova poslanika?
- Kome me Bog danas posebno šalje?
- Sprječava li me strah da otvoreno živim svoju vjeru?
- Na koji način moj svakodnevni život već sada naviješta Evanđelje?
Izazov dana
- Danas svjesno posvjedoči svoju vjeru jednim konkretnim djelom.
- Možda će to biti razgovor s osobom kojoj treba nada, ponuda da zajedno molite, poziv nekome na svetu misu ili jednostavno hrabro svjedočenje da je Bog učinio nešto lijepo u tvome životu.
- Nemoj govoriti mnogo. Govori iskreno. A još više neka govori tvoj život.
- Tijekom dana često ponavljaj: „Gospodine, učini me svojim svjedokom.“
Završna molitva
Gospodine Isuse, hvala Ti što si me pozvao da budem Tvoj učenik.
Hvala Ti što me danas šalješ svijetu.
Ne dopusti da svoju vjeru živim samo za sebe. Ispuni me Duhom Svetim.
Daj mi hrabrost govoriti kada treba govoriti.
Daj mi mudrost šutjeti kada je potrebna šutnja.
Neka moje riječi uvijek budu povezane s mojim životom.
Pošalji me onima koji traže smisao. Pošalji me onima koji su izgubili nadu.
Pošalji me onima koji još nisu upoznali Tvoju ljubav.
I neka svi koji me susretnu osjete da si Ti živ i da i danas djeluješ među svojim narodom.
Po zagovoru Blažene Djevice Marije, Kraljice apostola, učini me poniznim i radosnim navjestiteljem Evanđelja. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.
Misao za zapamtiti
„Najljepše naviještam Evanđelje onda kada moj život postane dokaz da Isus Krist doista mijenja ljudsko srce.“