DVADESET SEDMI DAN – 28.08.
Budite milosrdni kao Otac vaš
Zaziv Duhu Svetomu
Dođi, Duše Sveti. Ti si izljev Očeva milosrđa u naša srca. Oslobodi me od svakoga osuđivanja, tvrdoće srca i ravnodušnosti prema patnji drugih. Nauči me gledati ljude očima Isusa Krista, koji nije došao osuditi svijet, nego ga spasiti. Neka moje srce postane mjesto na kojem će mnogi iskusiti Tvoje milosrđe. Amen.
Biblijski odlomak
„Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš.“ (Lk 6,36)
Za osobno čitanje: Lk 6,27–38 i Lk 10,25–37.
Razmatranje
Na kraju našega duhovnog puta Isus nas vodi prema samome srcu Evanđelja. Nakon što smo učili ljubiti, služiti, svjedočiti i ustrajati, danas nas poziva da budemo ljudi milosrđa. Milosrđe nije samo jedno od mnogih Božjih svojstava. Ono je način na koji Bog pristupa čovjeku od početka do kraja povijesti spasenja.
Kada promatramo Isusov život, vidimo da se Njegovo srce uvijek posebno zaustavlja na onima koje je društvo odbacilo. Grešnici, gubavci, udovice, siromasi, slijepi, hromi, djeca, stranci – upravo oni postaju povlašteno mjesto Njegova djelovanja. Isus ne umanjuje ozbiljnost grijeha, ali nikada ne oduzima dostojanstvo grešniku. Najprije podiže čovjeka, a zatim ga poziva na obraćenje.
To jasno vidimo u susretu sa ženom zatečenom u preljubu. Dok drugi u rukama drže kamenje, Isus joj daruje pogled pun milosrđa. Ne kaže da grijeh nije važan. Kaže: „Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.“ Milosrđe i istina u Kristu nikada nisu suprotstavljeni. Oni uvijek idu zajedno.
Koliko je lako suditi drugima! Dovoljno je nekoliko riječi, jedna pogreška ili jedan loš izbor da u srcu počnemo donositi presude. Često ne poznajemo nečiju životnu priču, njegove rane, borbe ni križeve koje nosi. Bog vidi ono što mi ne vidimo. Zato nas Isus upozorava: „Ne sudite i nećete biti suđeni.“ To nije poziv da zatvorimo oči pred zlom, nego da nikada ne prisvajamo mjesto koje pripada jedino Bogu.
Milosrđe počinje onda kada čovjek postane svjestan koliko je njemu samome oprošteno. Tko vjeruje da mu je malo oprošteno, teško će opraštati drugima. Tko svakoga dana živi od Božjega milosrđa, postupno postaje sposoban dijeliti isto to milosrđe. Zato je sakrament pomirenja jedna od najvećih škola milosrđa. Ondje ne susrećemo samo oproštenje svojih grijeha, nego učimo kako i sami postati ljudi koji opraštaju.
Prispodoba o milosrdnom Samarijancu pokazuje da milosrđe nije osjećaj sažaljenja. Ono je konkretna ljubav koja se zaustavlja, približava, dodiruje rane i ulaže vlastito vrijeme i snagu za dobro drugoga čovjeka. Svećenik i levit vidjeli su ranjenika, ali su prošli dalje. Samarijanac je dopustio da ga tuđa patnja zaustavi. To je lice Božje ljubavi.
I danas pokraj nas leže mnogi ranjeni ljudi. Možda ne uz cestu između Jeruzalema i Jerihona, nego u našim obiteljima, na radnim mjestima, u susjedstvu ili u vlastitoj župi. Postoje ljudi koji su ranjeni usamljenošću, razvodom, bolešću, siromaštvom, ovisnošću ili osjećajem da ih nitko ne razumije. Bog nas svakodnevno pita isto pitanje: „Hoćeš li stati? Hoćeš li biti moje ruke, moje oči i moje srce?“
Milosrđe traži i poniznost. Ponekad mislimo da smo pozvani spašavati druge vlastitom snagom. No jedini Spasitelj jest Krist. Naše je poslanje dovesti ljude k Njemu. Mi smo poput Samarijanca koji ranjenika dovodi u svratište. Crkva je to svratište u kojem Krist nastavlja liječiti ljudske rane.
Na kraju ovoga razmatranja zastani pred križem. Ondje se susreću pravda i milosrđe. Isus ne umanjuje težinu grijeha, nego sam preuzima njegovu cijenu. Zato križ ostaje najveća objava Božjega milosrđa. Tko ga često promatra, njegovo srce postaje sve sličnije Srcu Raspetoga.
Danas odluči biti čovjek koji neće povećavati količinu osude u svijetu, nego količinu milosrđa. Svijet već ima dovoljno sudaca. Potrebni su mu ljudi koji će drugima pokazivati lice milosrdnoga Oca.
Pitanja za osobno razmatranje
- Jesam li sklon brzo osuđivati druge?
- Prepoznajem li koliko je Bog bio milosrdan prema meni?
- Postoji li osoba kojoj trebam pokazati više strpljenja, razumijevanja ili suosjećanja?
- Kako mogu danas biti milosrdni Samarijanac nekome koga mi Bog stavlja na put?
Izazov dana
- Danas učini jedno djelo milosrđa.
- Posjeti bolesnika, nazovi osamljenu osobu, oprosti nekome, pomogni siromahu ili izdvoji vrijeme za nekoga tko treba razgovor.
- Ako tijekom dana dođeš u napast osuđivati, zastani i pomoli se za tu osobu.
- Tijekom dana često ponavljaj: „Isuse, učini moje srce milosrdnim poput Tvoga.“
Završna molitva
Gospodine Isuse, hvala Ti što si me uvijek iznova podizao svojim milosrđem.
Hvala Ti što me nikada nisi odbacio zbog mojih slabosti.
Danas Te molim da moje srce učiniš sličnim svome.
Oslobodi me duha osuđivanja. Oslobodi me tvrdoće srca.
Daj mi oči koje će vidjeti patnju drugih. Daj mi ruke koje će služiti.
Daj mi riječi koje će liječiti.
Daj mi srce koje će uvijek biti otvoreno za opraštanje.
Neka svi koji me susretnu osjete da si Ti Bog bogat milosrđem.
Po zagovoru Blažene Djevice Marije, Majke Milosrđa, nauči me živjeti Evanđelje ljubavi i suosjećanja svakoga dana. Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.
Misao za zapamtiti
„Istinski sam sličan Kristu onda kada ne tražim priliku da osudim čovjeka, nego da mu pomognem ponovno ustati.“